Ponekad mi se čini da sam zapela u krivom vremenu. Dostupnost svega dovela je i do zamjenjivosti svega. Sve skupa dovelo je do površnosti u nekim segmentima. Majica se zaprlja, nema veze, kupit će se nova. Razbije se igračka, nema veze, kupit će se nova. Izgubi se ruž, nema veze, kupit će se novi.
Prije smo manje imali, više brinuli. Više čuvali. Materijalne stvari, ali i one još bitnije – nematerijalne. Iako sam po mnogočemu vrlo moderna i mislim da super pratim ritam vremena, po pitanju vrijednosti koje njegujem i po kojima živim osjećam se kao vrlo staromodna osoba.
Ne volim površnost i zamjenjivost. Vežem se. Njegujem odnose. Stalo mi je. Stvari mi nisu prolazne, o ljudima da ne pišem. Odnosi s ljudima me pokreću. Ljudi oko mene su mi inspiracija, učitelji, motivacija, primjeri. Uz svaki odnos rastem i učim, upijam te male fragmente i slažem ih u mozaik život svog. (Jesam li ovo malo složila kao Portet života mog, znat će na što mislim oni koji trebaju znati na što mislim.)
U svakom slučaju vremena u kojima živimo su izvrsna. To što imamo puno ne smije nam biti razlog da promišljamo malo već upravo suprotno. Sa svime i sa svima trebamo se odnositi s poštovanjem. I tehnologija koju smo kao čovječanostvo dostigli pruža puno i na nama je kako ćemo ju iskoristiti.
Površnost je opcija, ali ne smije biti odabir
Hoćemo li scrollati pola dana po Instagramu po profilima osoba koje nam nose negativnu energiju? Površno. Hoćemo na Pinterestu pronalaziti ideje za uređenje doma? Ispravno. Hoćemo li na Facebooku pratiti objave ljudi za koje znamo da nisu iskrene? Površno. Hoćemo li pratiti stranice koje nam donose dobre ideje tipa po pitanju putovanja, knjiga, hobija? Ispravno. Hoćemo li ići na stranice medija koji trivijalnim naslovima i sadržajima bez sadržaja broje čitanost? Površno. Hoćemo li na Youtube kanalu tražiti inspirativan podcast? Ispravno.
Sve je na nama. Uvijek je na nama. Ja sam uvijek za dubine pa čak i ako to znači da ću iz nekih odnosa teže isplivati do površine ako se ispostave da nisu to što sam mislila da jesu. Ja sam uvijek za dubine jer u dubinama se kriju istinske radosti i ljepote odnosa. Ja sam uvijek za dubine jer mi duže treba da dođem do njih, ali kad dođem, ostavljaju me bez daha.
Ja sam uvijek za dubine jer one u nama uvijek ostavljaju komadiće svega što smo voljeli i koga smo voljeli. Ja sam uvijek za dubine jer one nas nepovratno mijenjaju, izazivaju i čine jačima u nekim našim odlukama i tišinama.
Ja sam uvijek za dubine jer one najbolje pune praznine.
Međutim, u ovom luckastom svijetu i kaotičnom vremenu koje u jednoj ruci pruža površnost, a u drugoj nudi dubinu, znate koju ruku trebate zgrabiti. Duboko i odmah posegnite za njom.
Dubine nas više angažiraju i tek kad im se pustimo duhovno hrane, površnosti kratko usrećuju, ali prazne. Na prolaznost vremena ne možemo utjecati, ali na dubinom protkane trenutke možemo.
Istinski vam želim dane ispunjene prekrasnim ljudima i minutama, onima koji će vas ispuniti do zadnjeg atoma, uz koje ćete biti svoji. Sretni. Mirni. Nezamjenjivi. Zadovoljni. Zahvalni i.. Duboki.
Iz arhive – Ljeto moje zrelosti zamijenilo je ljeta moje mladosti
