NaslovnicaKOLUMNEGRAD KOJI KREIRAGrad znanja: Kava, kolač,...

zadnje objave

Grad znanja: Kava, kolač, Bioetika Roberta Doričića

Robert Doričić završio je Opću gimnaziju Eugena Kumičića u Opatiji, a na Medicinskom fakultetu u Rijeci završio je diplomski studij Organizacije, planiranja i upravljanja u zdravstvu. Na istome je fakultetu obranio doktorski rad Utjecaj industrijskog onečišćenja na obilježja smrtnosti na području Grada Bakra i Grada Malog Lošinja u periodu od 1960. do 2012. godine. U 2021. godini stekao je znanstveno zvanje znanstvenog suradnika. Njegov istraživački fokus obuhvaća javnozdravstvenu, bioetičku i povijesno medicinsku tematiku te lokalnu povijest i etnografiju.

Zaposlen je na Katedri za društvene i humanističke znanosti u medicini Medicinskog fakulteta u Rijeci na mjestu poslijedoktoranda i istraživača na međunarodnom projektu Healthcare as a Public Space: Social Integration and Social Diversity in the Context of Access to Healthcare in Europe.  U svojstvu suradnika/istraživača uključen je u još dva projekta, projektu Bioetički standardi urbaniteta: grad kao okvir etike života te na međunarodnom projektu Od različitosti tradicija do zajedničke euromediteranske bioetičke platforme – stvaranje alata za dijalog i djelovanje – EuroBioMed.

Autor je ili koautor na više znanstvenih radova u časopisima indeksiranim u WoSCC/Scopus bazama te stručnih radova. Urednik je više znanstvenih i stručnih publikacija te je izvršni urednik znanstvenih časopisa AMHAActa medico-historica Adriatica i Zbornika Lovranšćine.

Kako je sve krenulo?

Sjećam se kako sam već u nižim razredima osnovne škole volio pogledati na televiziji obrazovne emisije o prirodnim znanostima, osobito iz kemije. Nešto kasnije moj je interes počela zaokupljati prošlost zavičaja, prije svega novovjekovna. Već sam zarana počeo čitati publikacije koje su nudile odgovore na neke od mojih pitanja, ali i otvarala nova. Istovremeno, postojala je u meni i strast prema etnografiji zavičaja, etnografiji Liburnije i područja Opatijskog krasa, danas naselja na sjeverozapadnom području Općine Matulji.

Naime, i sam sam svjedočio oblicima tradicijskog života u tim mjestima i ondje se susretao s različitim elementima materijalne i nematerijalne kulturne baštine. Uzimajući u obzir afinitet za kemiju i biologiju, prvi izbor studija nakon srednje škole bio je studij medicine, no sve je jači bio interes prema društvenom aspektu medicine  tj. zdravstvu uopće, pa sam tako diplomirao na interdisciplinarnom studiju Organizacije, planiranja i upravljanja u zdravstvu. Još za studija privukla me je znanstvena djelatnost na Katedri za društvene i humanističke znanosti u medicini Medicinskog fakulteta u Rijeci, a kao student ondje sam se aktivno uključio u organizaciju skupova iz povijesti medicine.

Već sam osjećao kako bih volio jednog dana raditi na ovoj Katedri. Kada je nakon diplome stigao poziv profesora Amira Muzura, bih li bio članom istraživačke skupine na projektu Europska bioetika na djelu – EuroBioAct nisam ni najmanje dvojio. U sklopu projekta doktorirao sam u prvoj generaciji doktoranada u okviru programa Projekt razvoja karijera mladih istraživača – izobrazba novih doktora znanosti Hrvatske zaklade za znanost.

Vaš znanstveno-nastavni rad?

Poticajna atmosfera na katedri na kojoj radim, kojoj posebnost daje interdisciplinarno okruženje, uzimajući u obzir i heterogenu formalnu naobrazbu njenih članica i članova, predstavlja ujedno sigurno uporište daljnjem razvoju moje znanstvene karijere. Ona će i nadalje biti usmjerena prema bioetici i javnome zdravstvu. U ovome segmentu, u istraživačkom mi je fokusu različitost u kontekstu dostupnosti zdravstvene zaštite za određene ranjive skupine u društvu te će budući projekti biti usmjereni prema ovoj tematici. Vjerujem kako će mi u boljem razumijevanju i osvješćivanju potreba drugih, pomoći i edukacija iz grupne analize koju trenutno polazim.

S druge pak strane, zasigurno ću nastaviti s istraživanjem povijesnomedicinskih tema šireg zavičaja, istraživanja koja mi predstavljaju posebno profesionalno zadovoljstvo. Ono što me u profesionalnom smislu također ispunjava jest nastava odnosno rad sa studentima. Ovdje ne mislim isključivo na predavanja ex cathedra, već one oblike nastave koji uključuju diskusije na određenu temu sa studenticama i studentima. Narav kolegija na kojima sam uključen kao suradnik jest takva da iz takvih diskusija možemo svi mi kojima u njima sudjelujemo izaći obogaćeni drugačijim perspektivama i promišljanjima, istovremeno učeći čuti i uvažiti različite stavove drugih.

Spomenuti projekt Europska bioetika na djelu bio je usmjeren na lokalne zajednice, pa mi je time bio itekako blizak. Naime, već sam bio uključen u rad Udruge Žejane, Katedre Čakavskog sabora općine Mošćenička Draga i Katedre Čakavskoga sabora Lovran i drugim udrugama u lokalnim zajednicama kojima pripadam, bilo porijeklom bilo da ondje živim. Aktivnosti ovih udruga usmjerene su na čuvanje i predstavljanje materijalne i nematerijalne baštine zavičaja. Tu bih posebno istaknuo moj angažman na dokumentiranju i očuvanju ugroženog žejanskog jezika, poznatog u lingvistici pod nazivom istrorumunjski jezik.

Među projektima u lokalnim zajednicama, kojima sam bio voditelj, posebnu vrijednost za mene imaju dva projekta koje smo realizirali s Odsjekom za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U sklopu tim projekata, studentice i studenti proveli su etnološka istraživanja u mjestima Vele Mune, Male Mune i Žejane u Općini Matulji te kasnije u mjestima na području Općine Mošćenička Draga. Rezultati obaju istraživanja objavljeni su u tematskim zbornicima radova.

Kako provodite svoje slobodno vrijeme?

Kako mi je radni tjedan do kasna popodne ili navečer ispunjen različitim obvezama čiji raspored izvršavanja nerijetko diktiraju postavljeni rokovi kojima je išaran moj stolni kalendar, slobodno vrijeme, kojeg stoga najviše imam vikendom, planiram tek onoliko koliko je to nužno. Upravo činjenica nepostojanja unaprijed isplaniranih aktivnosti slobodnoga vremena stvara u meni osjećaj opuštenosti.

Tako će slobodno vrijeme jednom uključivati šetnju lungomarem, drugi put bit će to planinarenje, primarno na neku od planina šireg zavičaja koje će ujedno biti i ugodno vrijeme provedeno s dragim mi osobama. Ponekad ću slobodno vrijeme provesti u čitanju knjige koja nije usko vezana za neki od mojih znanstvenih interesa. Osim toga, zadovoljstvo mi predstavlja otići u riječko kazalište, prvenstveno pogledati neku od opera s repertoara.

Vizija za kraj!

Upoznati sebe najsnažnijim je osloncem osobnoga razvoja i uspostavljanja kvalitetnih interpersonalnih odnosa u svim segmentima života. Kada govorimo o profesionalnoj domeni, iako bi se mogao činiti banalnim i toliko puta ponovljenim – raditi ono što voliš, smatram temeljem zadovoljstva u profesionalnoj karijeri, kao i snažnom motivacijom i u onim trenucima kada se čini da izostaju očekivani rezultati. Pritom ne treba smetnuti s uma najvažnije saveznike na tom, i ne samo profesionalnome putu, a to su strpljenje i predanost.

Pripremila: Maja Vizjak

Fotografija: Nikolina Filipović

Hvala Studentski centar Rijeka

Prethodni članak – GRAD ZNANJA: KAVA, KOLAČ, MIKROSKOP ILIJE BRIZIĆA

ZADNJE OBJAVE

PRATITE NAS

24,000ObožavateljiLajkaj
10,000PratiteljiSlijedi
108PretplatniciPretplatiti

Ne Propusti

POPULARNI TAGOVI

POPULARNE KATEGORIJE