Ilija Brizić nakon završene Gimnazije Fran Galović u Koprivnici upisuje preddiplomski studij Biotehnologije, te potom diplomski studij Molekularne biotehnologije na Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu u Zagrebu. Zadnju godinu diplomskog studija provodi na Sveučilištu u Orleansu na studiju Bioinudstrijskih tehnika, zajedničkom studiju Sveučilišta u Orleansu i Sveučilišta u Zagrebu.
Po završetku studija u Francuskoj vraća se u Hrvatsku te se zapošljava u Centru za proteomiku Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, gdje izrađuje doktorski rad pod vodstvom profesora Stipana Jonjića.
Na Institutu za mikrobiologiju Max von Pettenkofer u Munchenu boravio je godinu i pol te proveo značajan dio istraživanja u okviru doktorskog rada. Nakon doktorata usavršavao se u SAD-u tijekom nekoliko mjeseci na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Washington u St. Louisu. 2018. godine postao je docent na Medicinskom fakultetu u Rijeci, te je iste godine dobio i prvi kompetitivni projekt.
Danas vodi tri visoko-kompetitivna projekta iz područja virusne imunologije. Sudjelovao je na brojnim konferencijama iz područja istraživanja, održao brojna pozvana predavanja, te je dobitnik nekoliko nagrada, uključujući Državne nagrade za znanost.
Kako je sve krenulo?
Od malena sam imao sklonost prema prirodnim predmetima, ali i nekim društvenim, poput povijesti. Uvijek sam imao u glavi da se želim baviti nekom kombinacijom biologije i kemije, iako je to naravno u tom ranom razdoblju zaista bio afinitet, a ne zrela procjena što to obuhvaća. Na kraju se taj afinitet zaista pokazao uspješnim. Tijekom tog cijelog perioda roditelji su bili najveća potpora i slijedili su moje afinitete, a ne svoje. Znanost je oduvijek bila želja. Iako, odrastao sam na selu, išao u gimnaziju u malom gradu i znanost se iz te perspektive činila nedostižnom.
Čak i tijekom studija, unatoč tome što sam bio konstantno u 10% najboljih studenata, imao sam dojam da je to rezervirano za druge. Donekle je to i bilo tako moji poznanici su se na takva mjesta zapošljavali preko veze i slične situacije karakteristične za našu državu. U vrijeme kad sam počeo tražiti posao, izašao je natječaj za posao u Centru za proteomiku, na koji sam se prijavio jer sam imao informacije da se radi o znanstveno vrlo kvalitetnom odjelu. I ako nisam znao što me zaista čeka, ispalo je jako dobro.
Vaš znanstveni rad?
Moj fokus istraživanja su virusne infekcije u ranom životu. Primarno su naši projekti orijentirani na jedan virus koji se zove citomegalovirus i spada u obitelj herpesvirusa. Iako je većini ljudi nepoznat, najčešći je uzročnik prirođenih infekcija. Prirođena infekcija znači da se događa prije poroda ili za vrijeme poroda, i takva infekcija može značajno utjecati na razvoj djeteta, uglavnom zato jer može utjecati na razvoj živčanog sustava. Za ova istraživanja koristimo različite eksperimentalne modele.
Citomegalovirus je poznat i po tome što vrlo uspješno izbjegava sve elemente našeg imunološkog sustava, što mu omogućuje da ostane doživotno u nama nakon infekcije. Zbog toga je vrlo interesantan, jer nam omogućuje da konstantno učimo od njega o imunološkom odgovoru. Osim toga, s početkom pandemije, uključili smo se i u istraživanje novog koronavirusa. Cijeli period pandemije je bio vrlo izazovan za nas koji se bavimo istraživanjima virusa jer osim što je znanost kojom se bavimo došla u fokus javnosti, zahtijevao je naš dodatni angažman.
Između ostalog dobili smo projekt Hrvatske zaklade za znanost koji je za cilj imao razviti monoklonska protutijela za ovaj virus koja primjenjujemo za istraživanje temeljnih karakteristika virusa, ali i za razvoj potencijalnih antivirusnih lijekova u suradnji s inozemnim partnerima. Osim našim primarnim poslom, znanošću bavili smo se i drugim poslovima. Primjerice, zajedno s kolegama prvi smo počeli provoditi PCR testiranja za COVID-19 u Rijeci, što je kasnije rezultiralo i osnivanjem dijagnostičkog laboratorija u okviru KBC Rijeka. Mnogi od nas su se uključili u komunikaciju s javnošću kroz različite medije gdje smo pokušali pružiti informacije o cjepivima i slično. S obzirom da nam je ta problematika svakodnevni posao to je na neki način bila i naša dužnost.
Kako provodite svoje slobodno vrijeme?
S obzirom da moj posao zahtjeva značajno više vremenskog ulaganja od standardnih 8 sati 5 dana u tjednu, slobodno vrijeme primarno posvećujem obitelji. Trčanje je moj ispušni ventil, kao i provođenje vremena u prirodi, šetnje, bicikliranje i slično.
Ja imam sreće da mogu raditi vrhunsku znanost u Hrvatskoj na našem Medicinskom fakultetu. I danas, nakon 11 godina rada na ovom mjestu to je nešto me zaista nadahnjuje jer postižemo rezultate koji su u rangu najprestižnijih Sveučilišta u svijetu. A ustvari sve je to rezultat kontinuiranog ulaganja kroz nekoliko desetljeća u razvoj kadrova i stvaranje kruga stručnjaka koji se mogu nositi sa izazovima.
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Nikolina Filipović
Hvala Studentski centar Rijeka
Ukoliko ste propustili zadnju kolumnu – KAVA, KOLAČ, ASTROFIZIKA I DIJANA DOMINIS PRESTER
