NaslovnicaSTILUETALICE PODUZETNICELice poduzetnice: Ela Trinajstić

zadnje objave

Lice poduzetnice: Ela Trinajstić

Uskoro novo godišnje doba, vrijeme za novu rubriku! Susrećemo se svakodnevno s inspirativnim poduzetničkim pričama. Svaka je drugačija, svaka ima uspone i padove. Svaka nas na neki način dotakne. Pa zašto ne podijeliti ih sa svijetom? Vodimo vas u Kostrenu, barem virtualno.

O njenom gymu smo pričali, čak i o njenom psu u rubrici dogloveRi, a sada je konačno vrijeme da upoznamo nju. Ona je Ela Trinajstić, trenerica i poduzetnica, a sama nam je otkrila više o obrazovanju i poslovanju!

“Jadni moji roditelji. Red je da se, u jednom od intervjua koje dajem, i njima javno ispričam. Po završetku Ekonomske  škole u Rijeci, otišla sam na godinu dana u Zagreb, studirati poslovnu informatiku na Veleučilištu Vern. To je bila prilika koju nisam trebala tek tako prokockati, ali tko zna zašto je to dobro. Te sam godine najviše putovala, najmanje se školovala pa sam odlučila vratiti se u Rijeku. Već iduće godine upisujem Filozofski fakultet u Rijeci, smjer politehnika i tu ostajem do kraja. Ostao mi je jedan ispit, koji nikad nisam položila. Službeno papira nema, ali fakultet smatram ne završenim već doktoriranim. Paralelno sa zadnjim godinama studiranja upisujem školu za trenera i edukacije u tom smjeru, koje su sve uspješno završene u roku.”

Uvijek je vrlo hrabro krenuti na poduzetnički put, koja je bila prelomna točka, kad si rekla to je to, idem pa što bude!

Za ovo zanimanje, definitivno zadnji fakultet i cijelo iskustvo sa školovanjem u Hrvatskoj. Za sebe zbilja mogu reći da sam kuhana i pečena po tom pitanju. S druge strane za otvoriti svoju firmu i samostalno ući u svijet poduzetništva definitivno ludost i srednja škola, koja je svakog tko je ima i najmanju iskru u sebi za poduzetništvom i pokretanjem vlastitog biznisa definirala u tom smjeru. Taj sam dio osjetila i puno prije nego što sam postala svjesna da sam ja jedna od tih učenika. U Zagrebu sam bila na Start Up-u i moj tim je pobijedio te godine (doduše napustila sam ih u procesu istog, ali sudjelovala sam u sjeni). Povratkom u Rijeku sam nastavila tim putem, vrlo rado sudjelujem na radionicama koje organizira Ekonomski fakuktet, kao i u projektima poslovne škole PAR gdje sam pred jedno 6,7 godina upoznala tebe, ako se sjećaš.

Kako ne! U biti tvoja priča kreće u dosta nezgodno doba, doba pandemije. Je li baš ona bila kamen spoticanja ili krila u leđa da se ipak odvažiš?

Za sada se nije ispostavilo da je kamen spoticaja. Ne pratim politiku, a ovu pandemiju smatram jednom od politički strategija i igre ruskog ruleta što se za populaciju pokazalo kao vrlo pogubna igra, rastresle su nas vlasti i to po prvi puta oružjem na koje ne možete utjecati, već samo ga pokušati preživjeti – ja jesam, imala sam koronu. Ono što me od pandemije u paraleli sa poslom protreslo je upravo to kada sam ju imala. Vrlo nezgodno je na samom početku biti out dva tjedna i susresti se sa post covid rehabilitacijom. Ali, od tuda je proizašao program rehabilitacije za druge. Uspješno je proveden više puta, neki nisu bili ni svjesni da su bili podvrgnuti istom, ali kasnije su mi bili zahvalni.

Vjera u sebe je bitna

Mlada si, a danas još mnogi misle da je mudrije i sigurnije naći normalan posao od 8-16h i odrađivati nego boriti za sebe u poduzetničkom smislu. Jesi li imala podršku okoline?

Kao da slušam vlastitu mamu koja dan danas govori Zaposli se, a ja sam ni više ni manje nego vlasnik, direktor i glavni trener u S.F.T. sport j.d.o.o. firmi. Upravo je to sve bilo toliko nestvarno dok nije knjigovođa izgovorila Upisujemo to sve? na što sam onako pomalo nesigurno, a s druge strane toliko ponosno odgovorila „DA“.

Iskušala sam se u raznim zanimanjima dok sam studirala, ali studentski ugovori se ne računaju u staž, stoga sam prvo službeno zanimanje i taj dugoiščekivani upis u radnu knjižicu imala pomalo nestvarno, pa neki to za života ne dožive, zar ne? Što se podrške tiče, tata me podržao, ali ne mogu garantirati da je u isto vjerovao, više je želio vjerovati. S dečkom je bila ista priča, muškarci u mojoj okolini su malo čudni, ali osjete moj potencijal pa im je oprošteno.

Hvala na iskrenosti. Na početku je uvijek najbitnija vjera u sebe, kasnije se putem svi pridruže. Što misliš da je važno za uspjeh?

Vjerovati u ono što radiš i želiš plasirati ljudima, bez toga nema smisla biti lud, hrabar i rođen pod „sretnom“ zvijezdom jer to neće dugoročno funkcionirati. Četiri godine sam svakodnevno slušala primjere o svim situacijama u kojima se jedan poduzetnički pothvat može naći i kako se izvući iz istog. Iako mi je ovo prvo, osjećam kao da imam iskustvo i to ne jedno jer pamtila sam te primjere, očito nesvjesno (tada se nije činilo da sam toliko upijala). Tako da definitivno sklop svega navedenog.

Kao jedna perspektivna i mlada poduzetnica koje osobine smatraš da ti idu u prilog? Ima li nešto što te ipak koči, na čemu radiš da budeš najbolja verzija sebe?

Rad sa ljudima, kako prihvatiti ono što ne želiš čuti i kako se nositi sa svim energijama koje te snađu u danu, nekad i minuti. Obožavam ljudsku psihu i neovisno o poslu istražujem to kao hobi već godinama. Od radnih dvadesetih radim dosta na sebi i tom području. Razočarali bi me ljudi kao ljudi, ne kao uloge koje imaju u mom životu (npr. prijatelji/ljubavni partneri i sl.). Gledala sam ih i dan danas to radim „ispod površine“. Za mene čovjek je čovjek a ne samo partner, prijatelj ili majka/otac, vrlo sam stroga i zahtjevna po tom oitanju. Dosta bliskih osoba je uvjereno da me zna. Ja vam garantiram da me bolje poznaju oni koji su me zaista željeli upoznati, a ne nužno oni koji imaju staž u mojoj blizini.

Danas si vlasnica firme koja ima razne djelatnosti, naši čitatelji te znaju po garage gym-u u Kostreni. Imaš brojne individualne usluge i sve veći broj klijentica i klijenata. Treba svaki dan moći odraditi treninge, ostati u dobroj vibri i motivirati sve oko sebe. Kako ti to uspijeva?

Baš smo o tome pričale pred koji dan na treningu. Teško je, ali ako to nemaš u sebi to ne možeš izgurati sa lakoćom kojom to rade ljudi koji su svjesni sebe i rade na sebi. To su godine truda. Prije svega tu vrstu empatije moraš imati negdje u sebi da bi na istoj mogao raditi. To ću prepisati onom ‘faktoru x’ koji ili imaš ili nemaš. Pokretači ste uvijek vi, kao što su i rezultati samo vaši. Dobar trener/učitelj daje ti sve u nadi da će njegov vrhunac biti tek tvoj početak jednog dana, na ljudima je  da to prime ili odbiju – odu sa rezultatom i školom ili samo još jednim transformacijskim bumerangom.

Ela Trinajstić, uvijek spremna učiti

Sviđa mi se kod tebe što si proaktivna. Kucaš na sva vrata, ideš dalje, smišljaš i promišljaš. Jesi li svjesna koliko je to dobra osobina što si uvijek spremna za korak dalje, bez straha od odbijanja?

Ne, to me sjete dragi ljudi poput tebe, a i valjda oni sa više iskustva. Neki moji klijenti koji su više od toga, usudila bih se reći i prijatelji, najčešće ostvareni ljudi, bez kompleksa i svjesni sebe usitinu, a ne samo ideje o sebi koju imaju.

Nabroji neke žene poduzetnice koje su tvoja inspiracija?

Marija Mažar, Sanja Bravar, Severina (koliko god to bio dvosjekli mač spomenuti)… Danijela Martinović koja je dokazala da je biti pjevačica ulazna karta za sve ono što ta žena uistinu je. Ne mogu ne spomenuti kolegicu Martinu Boss. Mlada žena koja je svoj nedostatak (zdravstveni problem) pretvorila u posao a onda u svemu pronašla svoj poduzetnički duh i oslobodila ga što njezini pothvati govore više od ikog. Od naših žena, ne mogu ne istaknuti Ivu Berišić, ona je jedne godine i bila nagrađena za poduzetnicu godine, ima ih. Ajmo reći da je ovaj popis onaj na prvu.

Ovo nije dogovoreno, neka se zna. Hvala ti! Popis mi se jako sviđa! Ima li neki citat koji te uvijek pokreće i tjera naprijed?

Opušteno, ovo je samo život. Nije citat, ali ne mogu ne spomenuti životnu filozofiju „Ne ide sve i ne ide svatko“ – dosta toga mijenja primjena iste.

Gdje se vidiš za recimo tri do pet godina?

Opcija „A“ ostvarenje projekta s kojim sam kao naivna htjela ući u sve ovo, i skoro jesam, zato je još uvijek i opcija. Opcija „B“ je jedna totalna suprotnost svemu i „no name“ za javnost, pa će tako i ostati.

Žena ženi – podrška

Svi mi uvijek želimo da drugi vjeruju u nas pa zaboravimo da je prvi korak da sami vjerujemo u sebe. Ela, vjeruješ li u sebe?

Apsolutno, ja sam vaga, uvijek imam dvije strane, jedna će prevagati, a ja ću biti zadovoljna i spremna na svaku.

Malo ležernije teme za kraj. Trenutno smo te zatekli na jednom snimanju, reci nam nešto više o n/ovoj ulozi?

Da, trenutno snimamo proljetnu kolekciju za Anais modu, butik u samom centru grada koji ovom kolekcijom malo koga ostavlja ravnodušnim. Slike sa snimanja, ove koje smo otkrili su sa moje „top liste“.

Vidim na sve se mislilo, tu je i profesionalni make up?

Kako da ne, moja Iva Berišić je tu kad god moram izgledati profesionalno i ženstveno, s obzirom da se privatno ne šminkam, posao prepuštam profesionalcima.

I za kraj, koliko je bitna međusobna ženska podrška i solidarnost u poslu, ali i privatno?

Da ima težinu koju zaslužuje bila bi presudna, ovako samo težim da takve žene imam uz sebe, što dulje. Biseri ste u sijenu i svaki puta kada jednu od vas upoznam i imam uz sebe bogatija sam.

Fotografije: Josip Čekada

ZADNJE OBJAVE

PRATITE NAS

24,000ObožavateljiLajkaj
10,000PratiteljiSlijedi
108PretplatniciPretplatiti

Ne Propusti

POPULARNI TAGOVI

POPULARNE KATEGORIJE