Topli ljetni dani i godišnji odmori koji s njima idu, savršeno su vrijeme za čitanje svih onih dobrih naslova na koje smo propustili “baciti oko” tijekom godine. A čak i ako nećemo u njima uživati na kakvoj egzotičnoj destinaciji ili plaži pokraj mora, nema razloga da čak i u ležaljci u dvorištu zanimljivim štivom ne proputujemo svijet.
U doba korone i izolacije, britanski pisac Douglas Murray odvest će nas ravno u “Ludilo gomile” (Egmont, biblioteka Puls 2020.). Na stranicama svog prethodnog djela – “Čudna smrt Europe” rafalno je ispalio sve strahove, opasnosti i one duboke probleme koji su europski kontinent doveli na rub samoubojstva – kulturnog, političkog, ekonomskog, et(n)ičkog. Imigracija, identitet, islam. Trojstvo koje je postupno mijenjalo i još mijenja Stari kontinent Murray je analizirao nepretenciozno, precizno pogađajući prejako svinutu kralježnicu Europe kakvu poznajemo.
„Ludilo gomile“ nije ništa manje beskompromisno, no ovoga se puta Murray kreće labirintom osjetljivih pojmova – seksualnosti, spola, rase. No, ne daje odgovore, ne pruža spasonosno sredstvo za smirenje tog ludila o kojemu piše. Radije postavlja pitanja – precizna i prava pitanja, ona koja čitatelju pružaju slobodu mišljenja, umjesto da mu govore što treba misliti. Predlaže raspravu o njima pozivajući nas da preispitamo poimanje društvene pravde, neoliberalizma i nerijetko pogubnog utjecaja tehnologije na stav i mišljenje pojedinca, te se vrlo kritički osvrnemo na neke posve sulude ideje u koje su destruktivni pojedinci jednostavno upuhnuli život ne razmišljajući o posljedicama.
“Ne reci da nemamo ništa” Madeleine Thien (Fraktura, 2020.) savršeno je štivo za tišinu ljetnih poslijepodneva. Treći roman kanadske spisateljice malezijsko – kineskog podrijetla Madeleine Thien epska je saga koja nas, kao u kakvom snu, polagano vodi kroz živote dviju različitih generacija kineskih obitelji – jedne obilježene desetljećem radikalnosti i represije Maove Kulturne revolucije šezdesetih godina prošlog stoljeća, te druge koja je 1989. u studentskim prosvjedima na Tiananmenskom trgu, onome paradoksalno nazvanome još i Trg nebeskog mira, krvlju platila prkos komunističkom režimu. U samoj jezgri ove iznimne pripovijesti dvije su mlade žene – Kanađanka kineskog podrijetla Li-ling te Ai-Ming, kći obiteljskog prijatelja koja, iščekujući amnestiju i odlazak u SAD, dolazi živjeti u Kanadu sa Li-ling i njezinom majkom. Nakon što se nenadano i čvrsto isprepletu putevi njihovih života, počet će i potraga Li-ling. Potraga za fragmentima povijesti njezine nepotpune, očevim samoubojstvom razorene obitelji, skrivenih u krhkim slojevima zajedničke priče dviju djevojaka. Naime, iza zavjesa prošlosti izaći će jedan posve drugačiji Kai, nadareni pijanist i otac kakvog Li-ling nikad nije upoznala, ali i otac njezine drage Ai-Ming, stidljiv i briljantan skladatelj Vrabac, zajedno sa učenicom violine Zhuli. I svatko od njih donijet će svoj dio slagalice povijesti koju Li-ling toliko žudi doznati; otkriti tko su zapravo bili dok su pokušavali zadržati svoj umjetnički i osobni integritet u teškim vremenima kineske Kulturne revolucije koja je u naslijeđe svakome od njih ostavila trajne i neizbrisive posljedice.
A dok vas stišće kolovoška sparina, nije na odmet zaputiti se u snjegovitu Liku trinaestog stoljeća, nešto manje znanu pod imenom “Zemlja vukova”. Mladi hrvatski pisac Krešimir Čorak istoimenim će vam romanom izdanim u nakladi Udruge Marsonikon, Biblioteka Alienus (2020.) i pod najvrelijim suncem utjerati studen i stravu u kosti.
Među surim klisurama Velebita što se poput zida postavio između svjetlosti primorja i tmine unutrašnjosti, vitez templar Hugrin od Palliana vraća se iz križarskog rata u rodnu Akvitaniju sa vjernim pratiteljem Grimom od Otoka, nabusitim Ircem dvojbene prošlosti, pa kada huk vjetra kroz sumračne usjeke donese maglu sa mirisom studeni i snijega, dva se ratnika odluče konačište potražiti u benediktinskom samostanu Svetog Stjepana, smještenom visoko u planinskoj osami. U stoljetnoj tišini samostanskih zidina došljake će dočekati tajanstveni benediktinci – “rugoban Guy, nijemi Dostan i štrkljavi Lucijan” te samostanski prior Martin, a kada već prve noći Hugrin i Grima budu svjedoci okrutnog ubojstva jednog od redovnika, u sjenovite će se benediktinske odaje uvući demonska slutnja, dah nečeg zlokobnog i nadnaravnog što, staro poput vremena, vreba u izmaglici iznad tamnih ličkih gorica.
I za kraj, jedan posve netipičan krimić u izdanju nakladničke kuće Buybook (2020.). Spisatelj i novinar Luís Fernando Veríssimo, jedan od najpoznatijih brazilskih pisaca kronika i satirične kratke proze, u “Špijunima” je na sebi svojstven i pomalo apsurdan način odao počast slavnom autoru špijunskih romana, britanskom piscu John Le Carréu. Slijedeći njegove stope, Verissimo se istodobno i odmicao od njih pronalazeći svoj “prečac” do konačnog raspleta. Prečac koji je sjajno dozirana parodirajuća mješavina špijunaže, nespretnih teorija zavjera i humora. Uglavnom humora.
Kada isfrustriranom uredniku jedne male izdavačke kuće koji s većim ili manjim uspjehom svakodnevno izmiče osrednjosti štiva koja pristižu na njegov uredski stol (a o čijoj objavi odlučuje upravo on) jednog dana u ruke dođe tajanstveni rukopis – knjiga koju mu u dijelovima šalje osoba koja se potpisuje kao “Prijateljica”, njegov život mijenja smjer na način kakav nije mogao niti slutiti. Naime, sve ukazuje kako je misteriozna knjiga zapravo autobiografija izvjesne Arijadne iz udaljenog gradića Frondose koja prijeti kako će po završetku knjige, opterećena i u kut stjerana životnim nedaćama, okončati i vlastiti život. Zaintrigiran tekstom – neobičnom mješavinom samoubilačke volje tajanstvene žene i njezine želje za osvetom svojim zlostavljačima – pripovjedač udružuje snage sa svojim društvom “po čaši i peru” s kojima redovito uz kašasu lamentira o smislu života i pravopisnih pogrješaka u kavani “Kod Španca” te odlučuje uzeti stvar u svoje ruke. Započinju “Operaciju Tezej” – misiju spašavanja zagonetne Arijadne i kreću put Frondose, a Verissimo od tog trenutka u pripovijest spretno upliće crvenu nit satire pripovjedačevog svakodnevnog (propadajućeg) života, njegove humoristične interpretacije situacija u koje dolaze te književne reference iz kojih tihim glasom progovaraju Graham Greene i John Le Carré.
Pripremila: Biljana Gabrić