Ivana Grabar, iskrena, emotivna, komunikativna. Dio naše Stiluete i jedna od najpopularnijih kolumnistica koje smo imali. Danas autorica dvije knjige, poduzetnica, glas bloga PINK PEN i emisije Pink Parlaonica koja se emitira na Novinet kanalima i Radio Korzu. Naša draga prijateljica i dugogodišnja podrška. Međutim, danas je ipak sva pažnja na dlakavom mezimcu! Lino, Stilueta je samo tvoja..
Lino je apricot srednja pudla, s 5 i pol kilograma, na donjoj je granici svoje kategorije. Neizmjerno je veseo i razigran, živahnog srčeka, pun energije i inteligencije, a u dom Ivane Grabar unio je ogromnu količinu ljubavi.
Ivana, znamo da Lino ima dvije godine i koji mjesec. Kakav je karakterno i kada je ušao u vaš život?
Nedavno, 22. ožujka napunio je dvije godine svog životića. On je jedno posebno veselo biće, skakavac naš, zeko mali! To su mu ujedno i nadimci iz milja jer je vrlo veselo biće, sve ga zanima, živahan je, zaigran i stalno skakuće, gleda, promatra, uči sve što mu prenosimo i upija kao spužvica. Moja kćerka Antonela, čiji je Lino pas (ja sam mu baka – smijeh), naučila ga je brojnim trikovima, sve bi napravio za keksić, ali šalu na stranu, Antonela puno radi s njim pa je Lino jako poslušan i discipliniran u šetnji, ali i doma.
Čudo kako je inteligentan.
Koji su vam najdraži trenuci? Što ti je kod njega najsimpatičnije?
Najdraža su nam naša jutra, jer Lino ima običaj ujutro, kada nam zvone alarmi i kada se budimo, svih nas redom izljubiti! To nam je svakodnevni ritual. Skoči se na krevet i ljubi se, mazi, grli i veseli svakom novom početku dana. Nakon Antonele, ja sam na redu za red ljubljenja i maženja. Nevjerojatna je ta njegova radost koju pokazuje prema nama, neizmjerna ljubav koju nam daje… Strašno je vezan za nas, posebno za Antonelu, ali i za mene. Sa mnom voli zaspati, leći se uz mene na kauč dok gledamo nešto na TV-u, uvijek se gura uz mene, leži mi na nogama ili prsima. Mazuljko nas mali, to mi je kod njega naj simpa.
A zanimaju nas i ne/zgode! Opiši nam neku vašu!
Uh, imali smo tu nezgodu kod njega – dok ga Antonela i ja nismo naučile da se disciplinira. Volio je, kada bismo vadili robu iz sušilice, ukrasti čarapu i sakrivati se, čuvati kao plijen (ahaha). To nam je prvo bilo simpatično, sve do jedne nemile situacije kada je pojeo jednu svoju čarapu. Naime, imao je neku malu ogrebotinu na šapici i mazale smo mu to s kremom koju nam je dao veterinar. Kako ne bi dirao i lizao šapicu odnosno kremu koju smo mu namazali, kupili smo mu male čarapice za pse. Prije sam se znala smijati tome kada bih vidjela psića u šetnji da ima čarapice na capama, no onda sam skužila smisao iste. I tako.. Kupile smo mu male čarapice koje na donjem dijelu imaju gumificirani dio (da mu se ne kliže – logično), a bile su predivne, crvene na Supermana, ipak smo dečko, jel´? (ahaha).
I uglavnom, ogrebotinu smo riješili, čarapice su poslužile svrsi, a jedna se negdje u pranju našla Linku na dometu. I „ukrao“ ju je! Bila mu je plijen! I koliko god je Antonela vikala ne, nemoj, pusti, trčala po keksić… On ju je progutao! Da, doslovce ju je pojeo u sekundi! Danima smo, u šetnji i nakon što bi se pokakao tražile crvenu Superman čarapicu unutar kakice (znam da je to mnogima čudno izgledalo, ali, sad znam da nas razumijete, zar ne?), no čarapica nije pronađena. Naravno da smo ga vodile veterinaru, išao je i na ultrazvuk, no čarapice nije bilo, tj. ultrazvuk je nije pokazivao unutar Lina.
Već smo se zabrinule, no veterinar nas je utješio da je najvažnije kako nigdje nije zapela… Joj, joj.. Nakon dva tjedna Lino je čarapicu povratio, sva sreća, ali od tada jako pazimo na to. Momak ima fetiš na čarape 😉
Zahvala dog friendly mjestima
Imali smo jednu neugodno situaciju kad je dijete progutalo nešto što opasno pa smo isto čekali i provjeravali tako da… znamo sve! Gdje vas se najčešće može sresti u nekoj šetnjici?
Volimo šetnje Lungomare i Lina mnogi šetači od tamo znaju, no, obožavamo Costabellu, volimo šetnje oko Sportske dvorane na Matuljima kamo ga i pustimo da se istrči sa svojim frendićima. Ali, Lino je s Antonelom i njenim dečkom proputovao cijelu regiju. Često su u Gorskom kotaru, Istri, Crikvenici, na otoku Krku, a sada se spremaju i na put u Šibenik. Antonela ga zaista baš svugdje vodi sa sobom jer se Lino obožava voziti u autu i jako je dobar gdje god se s njime ide, pa je često s nama u restoranu ili na kavi..
Zato bih ovim putem zahvalila i pohvalila sve dog friendly ugostiteljske objekte ili mjesta kamo u posljednje vrijeme idemo jer je naš Lino, kao i drugi psi, tamo dobrodošao. Hvala vam od srca na razumijevanju i dobrodošlici.
Prije Lina znamo da si imala velikog prijatelja, jednog prekrasnog zlatnog retrivera čiji te odlazak jako pogodio. Napisala si i kolumnu koja je vjerujem sve nas koji imamo pse dotakla, raznježila, zabolila. Sjetiš li ga se još? Koji trenuci ti nedostaju?
Eh… sada je njok u grlu i suze u očima… O njoj i nadalje jako teško pričam bez suza… Naša je retriverica bila nešto posebno. Dala nam je ljubav i nezaboravno vrijeme 13 godina i 3 mjeseca. Nikada je nećemo i ne možemo zaboraviti. Za nju sam bila posebno vezana i kada je otišla iza duge… Dugo sam patila. Zaista je već pred kraj moje stanje bilo zabrinjavajuće jer sam je znala čuti da hoda po kući, ili da laje od radosti jer me čula da se vraćam doma… A onda bi došla u stan i vidjela da je nema… Već pred kraj sam osjećala toliku njenu prisutnost, a nje više nije bilo mjesecima s nama da me to ubijalo od tuge… Trajalo je to dugo, gotovo godinu dana. Suze svaki dan. Njene slike su u našem domu, jedna posebna pokraj moga kreveta u okviru i na posebnom mjestu, a na najposebnijem mjestu je njeno prisustvo u našim srcima. Uvijek je tu i uvijek će tu biti, dok dišemo… Nisam htjela niti čuti za drugog psa nakon što je ona otišla.
No, Antonela je bila uporna. Korona nas je dotukla u toj samoći bez psa, a moja je kćerka već bila u pregovorima za pudlu iz legla koji se čekao u ožujku 2020. Onda je došao Lino, a njegov prvi pogled i susret sa mnom bio je poseban. U njegovim okama vidjela sam Tarin duh i poruku: Sve je u redu! Smiješ ponovno voljeti. Ja te čuvam kroz ovo malo biće. Pusti se… I jesam! Lino je jedna ogromna ljubav, jedna posebna vrsta emocija i vezanosti. Jako ga volim, obožavam ga i znam da je naša retriverica zbog toga jako sretna. Moja Antonela često zna reći da je Lino naša velika radost. (Ok, idem sada malo plakati pa ti nastavljam)…
Uh, joj… Dovrši nam rečenicu.. Pas je___
velika, neizmjerna količina ljubavi. Neopisiva emocija. Nešto posebno. Čista sreća.
Što mi možemo naučiti od pasića?
Upravo ta neizmjerna čistoća i količina ljubavi. To biće ima samo nas, ljude. I toliko nam vjeruje, do kraja… Bezuvjetna ljubav. Davanje. Povjerenje. Pozitiva. Radost životu i svakome danu. I ne očekuju ništa, osim da smo s njima. Da smo tu. Prijateljstvo, iskreno i čisto. Puno bi mogli naučiti od njih, zar ne?
Moramo te pitati, koji su ti omiljeni sadržaji na našoj Stilueti?
Volim vašu rubriku DogloveRi, volim vaše putopisne sadržaje, volim vaše fotografije, super vam je onaj muški kutak Men corner i tvoje kolumne Marija Mažar.
Još jednom i ovim putem se želim zahvaliti na našoj suradnji tamo one davne 2014., 2015. i 2016 godine. Bilo mi je to jedno lijepo i nezaboravno putovanje.. I hvala na komplimentu za „jednu od najpopularnijih kolumnistica koje je Stilueta imala“, a kako si navela u uvodu ovog intervjua.. Bila mi je čast biti dio vašeg tima. Pink Penica je rođena davno, a pokazala se svijetu upravo preko Stiluete. Zagrljaj.
Hvala ti Ivana, na lijepim riječima i razgovoru! A hvala i Linu! Jedva čekamo sresti vas u nekoj šetnjici! Uživajte i čuvajte čarapice!
POKROVITELJ DOGLOVERI RUBRIKE JE NAJDOGFRIENDLY AGENCIJA – DOGMA NEKRETNINE!
Prethodni dogloveRI razgovor – Ivor Mažar i Collie
