U rubrici Lice poduzetnice ugostili su poznatu vizažisticu i edukatoricu Ivu Berišić. Iva održava edukacije, samostalne projekte, česta je suradnica velikih modnih i beauty projekata i uz sve navedeno posjeduje karizmu i toplinu kojoj je teško odoljeti.
Veseli nas predstaviti ju u iskrenom razgovoru u kojem otkriva sve o svom pozivu.
Već si dugi niz godina „sam svoj šef“, jesi li se bojala krenuti u poduzetničke vode, što te najviše sputavalo?
Kada sam se prije petnaestak godina našla na prekretnici privatnog i poslovnog života imala sam viziju gdje želim biti i kako bih željela da moj život izgleda. Trebalo mi je četiri godine da skupim hrabrosti i da krenem. Nikada nisam imala iznad sebe nekog svog šefa budući da sam već na pragu dvadesetih počela raditi u obiteljskoj firmi i sama pomisao da će mi netko u životu “šefovati” izazivala je u meni neku vrstu jeze.
Svaki novi početak je jeziv pogotovo kad krećeš od same nule. Strah od neuspjeha je ono što mnoge sputava na putu prema nečem novom i nepoznatom. Strah da ne izgubiš samopouzdanje i volju onda kada se stvari i situacije ne poslože onako kako smo zamislili. Ali, kako znati hoćemo li uspjeti ako ne pokušamo, zar ne!?!
Upravo tako. Što te pak, ono najbitnije, natjeralo da kreneš i da kažeš sama sebi – Ja to hoću, ja to mogu?
Želja da svojim kćerima priuštim jednako kvalitetan život na koji su navikle ono je što me najviše motiviralo u tom periodu života ali i inat da sama sebi dokažem da sve, ama baš sve, mogu sama! U samom startu znala sam da svoje vještine i znanja želim izbrusiti do savršenstva. U biti sama svoj šef za mene znači biti sebi najstroži šef i najveći kritičar. Znala sam da kad krenem ne postoji ništa na ovom svijetu što će me obeshrabriti i zaustaviti na putu do cilja. I danas kad se osvrnem unatrag vidim da sam odavno došla do tog cilja a putem si zadala još bezbroj novih.
Usađene radne navike
Jedan si od najvećih radnika koje poznajem, radiš doslovce kako se kaže – Od jutra do sutra. Ništa ti nije teško, toliko puta sam te zvala last minute i uvijek si s lakoćom našla način ili da se odazoveš ili da mi pomogneš. Jesi li uvijek imala takve radne navike ili je to sada slučaj kad imaš svoj biznis?
Udala sam se jako mlada i ušla u obitelj gdje su svi radili od jutra do sutra i gdje su rad i želja za uspjehom bili na najvišoj ljestvici prioriteta u životu. Brzo sam se uklopila… Isto tako, moja je mama veliki borac i sve je uz puno odricanja, postigla sama! I stigla mi biti najveća podrška! Tako da imam usađene radne navike i odgovornost od kad znam za sebe. Uvijek bi, ako radim ono što volim, radila sa jednakom strašću i predanošću, a kako ne sada kad radim sama za sebe!
Koja je tajna tvog uspjeha?
Nema tu neke tajne. Željela sam se ostvariti kao netko tko radi ono što voli, bila sam hrabra, uporna, predana i odgovorna, ponekad bez ijednog slobodnog dana u mjesecu, godinama bez godišnjeg odmora, bez balansa između privatnog i poslovnog života.. Danas zbog mojih brojnih angažmana pate moji najbliži, ali su jako ponosni na mene!
Je li teško uspjeti na beauty sceni, je li konkurencija kolegijalna ili ima i negativnih situacija u odnosima?
Ovaj posao postao je “wannabe” posao zadnjih pet šest godina. Imam osjećaj da su svi fotografi, šminkeri, kozmetičari ili influenceri. Konkurencija je ogromna, ali mislim da ako se istakneš svojim radom i prepoznatljivim stilom nemaš konkurenciju.
Kolegice i kolege duž lijepe naše sa kojima sam danas na istom “levelu” moji su najveći uzori i nikada se među nama nije desila neka neugodna situacija. To su sve profesionalci koji imaju brdo svoga posla da bi uopće i stigli biti zavidni nekome. A kada treba pomoć priskočimo jedni drugima. Od nekolicine njih sam i učila i da nisu bili kolegijalni možda ne bi nikada toliko daleko dogurala. Često “tipkamo” jedni drugima i tražimo podršku ili savjete.
Kako se nosiš s nepravdom?
Kažu da se empati izrazito teško nose sa nepravdom i da ih to može jako psihički iscrpiti. Naučila sam mnoge lekcije i morala sam se naučiti nositi sa nepravdom. Previše sam vremena trošila na analiziranje tuđih postupaka i shvatila da je to moje izgubljeno vrijeme! Danas preko nepravde pređem kao preko lokve na cesti, ali se jako distanciram od pokvarenih, proračunatih i nepravednih ljudi.
Puno učenja, puno truda, puno educiranja
Većina snimanja/editorijala/velikih projekata je u Zagrebu. Je li teško bilo graditi svoju priču u Rijeci? Ti si nekako vrlo brzo našla svoj put čini mi se i prepoznatljiv stil rada?
Zapravo sve veće i bitnije stvari odvijaju se u Zagrebu. Zato sam na svojim počecima i živjela na relaciji Zagreb-Rijeka i vrlo brzo “upala” među tu našu šminkersko-fotografsku scenu. Odradila sam brojne revije i snimanja sa kolegama, ostavila nekakav svoj “pečat” tamo tako da još uvijek imam volje odraditi poslove kada me pozovu i vratiti se u istome danu nazad. Ni dan danas mi ne pada teško ne spavati ni par sati radi nekog spota ili divnog projekta!
Navikla sam se živjeti u autu.
Poznajemo se dugo pa nema potrebe da budemo službene. Sve ovo što sada vidimo, edukacije, vjenčanja, modna snimanja, različiti projekti, sve si to gradila sama, od nule. Znam da ti početak nije bio lagan. Jesi li ponosna na sebe? Trebala bi biti!
Ne znam šta bih ti tu odgovorila Marija! Ja sebe uopće ne vidim kao neku strahovito uspješnu osobu iako znam i svjesna sam koliko sam toga napravila bez ičije pomoći. Jedina pomoć koju sam imala bila su moja mama i moj očuh koji su mi čuvali i hranili djecu kada bi izbivala na više dana te odrađivala poslove bez ikakve novčane naknade samo da naučim posao što bolje! Bilo je to na samim počecima i zato sam danas tu gdje jesam. Ponosna sam jer sama plaćam svoje račune, nikome nisam dužna ni lipe i imam za sve što mi je potrebno!
Ponosna sam jer su moje kćeri odrasle u kvalitetne i prekrasne mlade žene i ne zamjeraju mi što nekad nemam vremena za njih i svoja dva unuka koliko bi mi svi to željeli. A najponosnija ću biti kada nađem balans između posla i privatnog života. I kada naučim odbijati neke poslove bez grižnje savjesti.
Koje poduzetnice su tvoja inspiracija?
Inspiracija su mi sve one žene koje žive od vlastitog rada i svoj novac troše uživajući u onome što su same postigle! Takve žene volim “škicnuti” i sama.
Imam osjećaj da te mnogi promatraju, vole škicnuti, i iz tvoje djelatnosti i šire. Ima nešto posebno u tebi. Misliš li da taj factor x pridonosi tome da ti se žene vole prepustiti i raditi s tobom?
Ne znam koji je moj faktor, ali znam da svakoj ženi pristupam individualno i volim slušati. I jednostavno mi je raditi sa svima njima jer sam valjda svojim stavom i stilom privukla k sebi iste takve žene.
Što misliš da je potrebno da bi netko uspio u beauty industriji?
Samokritičnost i vječita želja za boljom verzijom sebe u ovom poslu. Tko to ne posjeduje, neće uspjeti!
“Ne morate biti sjajni i uspješni da biste nešto započeli, već morate započeti da biste postali sjajni i uspješni.”
Eto to rečenica koju godinama prepišem na početak svakog novog planera i koja me neizmjerno pokreće i motivira! Ne želim biti ni dobra ni odlična nego sjajna. I zato još uvijek učim. Potrebna je volja!
Itekako! Kad bi mogla zamahnuti tim jednim svojim čarobnim make up kistom i sudjelovati u nekom projektu ili našminkati bilo koju osobu? Što bi ili koga odabrala?
Izabrala bi da tjedan dana budem u backstagu na Paris fashion week-u, može i besplatno!
Ne sumnjam da će se to ostvariti! Planovi za neku blisku budućnost?
U planu mi je pošteno se odmoriti nakon što odradim i ovu sezonu vjenčanja! Ali barem tri tjedna odmora. 🙂
Prethodni intervju – Ela Trinajstić
Fotografije: Lana Polić
Intervju: Marija Mažar
