Danas vam predstavljamo jednu zanimljivu i neobičnu priču. Zasigurno je mnogima, i malima i velikima, san napraviti krug oko svijeta. Predstavit ćemo vam osobu koja je to i napravila. Na bicikli. Sa svoja dva psa. Upravo tako, i nama je bilo teko povjerovati, naš današnji sugovornik ima pozitivnu ludost a mi smo ga morali upoznati!
Hrvoje Jurić je 36-godišnjak koji dolazi iz Vrbice malog naselja u općini Semeljci u Đakovštini.
”Putujem od 2011. godine, kad sam prvi puta krenuo biciklom od Vrbice do Pule i nazad, što je ukupno 1200 kilometara. Kroz sve te godine napravio sam nekoliko velikih projekata po cijeloj Europi, a u ljeto 2019. krenuo sam na put oko svijeta električnim biciklom, što je najveći i najkompleksniji projekt kojeg sam ikada napravio” rekao nam je.
Kako si se zaljubio u bicikliranje?
Sasvim spontano krenuo sam putovati biciklom jer je to bio najjeftiniji način putovanja. Maksimalno sam mogao iskoristiti svoju snagu, nije mi bilo potrebno puno novaca da bih se kretao (kojeg ujedno tada nisam ni imao), a opet išao sam nekom solidnom brzinom i mogao sam koliko toliko upoznavati ljude i okolinu u kojoj bih boravio.
Od 2013. godine surađuješ sa Giant Croatia. Kako je došlo do te suradnje? Koliko projekta imaš iza sebe?
Te godine poslao sam preko 50 mailova za projekt “Preko Alpa do Nordkappa”, gdje sam planirao biciklirati od Vrbice do Nordkappa, ali preko Alpa. Putovanje od 78 dana i oko 5000 kilometara, preko talijanskog prijevoja Stelvio (2758 mnv), ali nisam imao adekvatan bicikl. Moja Ajkula, prvi bicikl s kojim sam putovao do Pule, nije bio za takvo putovanje. Tek par njih mi je odgovorilo, ali bez ikakvog uspjeha. Kad sam poslao mail u Giant oni su mi odgovorili u pola sata. Došao sam u Zagreb i predstavili su mi bicikl s kojim bih mogao napraviti takav pothvat – Giant Expedition AT1.
Sjećam se da mi je izgledao kao traktor, preogroman. Zato sam ga od milja nazvao “mrc’na”. Na kraju sam s tim biciklom u tri godine napravio nekoliko velikih putovanja, išao dva puta do Nordkappa (jednom u zimskim uvjetima, 2016.), prošao Alpe (projekt “Break the Limits”, u ljeto 2014.) i u konačnici napravio oko 28 000 kilometara bez ikakvog problema. Godinama kasnije dobio sam još nekoliko bicikala od Gianta, ali njih sam ulgavnom podijelio, tako da mi je “mrc’na”, uz bicikl s kojim sam putovao oko svijeta, ostao u vlasništvu. On ipak ima posebno mjesto.
Put oko svijeta. Kako je to izgledalo? Koliko je trajalo?
Prema pravilima Guinnessa za najbrži put oko svijeta potrebno je napraviti minimalno 29 000 kilometara u smjeru istoka ili zapada. Ujedno, početna točka mora vam biti i konačna odnosno cilj, jer tako ste zapravo i napravili krug oko planete. Ja sam krenuo u lipnju 2019. i nakon 133 dana, 6 sati i 10 minuta ponovno sam bio u Zagrebu, odakle sam i krenuo.
Prošao sam cijelu Rusiju (preko 10 000 kilometara, 8 vremenskih zona, sve do Vladivostoka), južnu obalu Australije (od Pertha do Brisbanea), Sjevernu Ameriku (od Anchoragea do Helifaxa, oko 8600+ km) i u konačnici opet Europu od Lisabona do Zagreba.
Za ovaj projekt pripremao sam se oko 3 godine, o čemu je izašla i knjiga “Na rubu” jer je veći dio vremena tako i izgledao. Nakon tog projekta rekao sam si da više ne želim raditi tako velike i teške stvari gdje bih mogao izgubiti glavu jer samo u Rusiji sam umalo tri puta stradao pod kotačima pijanih vozača kamiona.
Jedini projekt na kojem si bio bez bicikle je bio u Africi. O kakvom je projektu bilo riječ a da ti nije trebala bicikla?
Prilikom boravka u Africi, točnije Zambiji imao sam zadatak fotografirati jedan summit, ali i samu Zambiju, od Lusake, glavnog grada do Livingstonea, gdje se nalaze prekrasni “Viktorijini slapovi”. To je bio čisto fotoreporterski posao i možda bih mogao reći moj prvi takav posao.
Reci nam nešto više o zadnjem projektu na kojem radiš!
Trenutno smo u Norveškoj, putujemo od Osla do Nordkappa i to ujedno nastavak na put oko svijeta.
“Giant World Tour: Norway” je projekt u kojem testiram električni bicikl na ekstremne uvjete, ponajviše bateriju na niske temperature, ali i ostale uvjete kao što je snijeg, vjetar, sol i sve ostalo što ide s tim.
Na ovom putovanju sa mnom su Ena i Max, moji vjerni suputnici koji sa mnom putuju u posebnoj prikolici koju sam dodatno izolirao astro folijom. Uz Enu i Maxa (koji s prikolicom teže 70 kilograma) na biciklu nosim i dosta opreme za ekstremne uvjete, u smislu odjeće, kuhala i ostalih potrepština, ali i foto opremu s kojom bilježim kadrove Norveške i svega onoga što nam se dogodi na putu. Tako mogu kazati da na biciklu imam oko 113 kilograma tereta.
O kakvoj je bicikli riječ? Što kažeš za nju, jeste li si ‘kliknuli’?
Giant Stormguard je potpuno novi model bicikla za putovanja, napravljen posebno za ovakve uvjete u kojima je izdržljivost i sigurnost na prvom mjestu. To je ujedno i bicikl koji ima automatski mjenjač, tako da vam se bicikl automatski prilagodi po jačini okreta pedale i terenu po kojem vozite. Moram priznati da mi je na prvu bilo jako neobično, ali kad sam se naviknuo shvatio sam da je to jedna velika prednost, pogotovo kad naglo prelazite iz spusta u brdo. Bicikl se vrlo brzo prilagodi terenu.
Za kraj, reci nam nešto Eni i Maxu!
Ena je kod mene nešto više od pet godina, a udomio sam ju od Adele, djevojke koja ju je kao i mnoge druge pse spasila s ulice. Kad je došla kod mene imala je tek 10 mjeseci i bila je vrlo lajava, nesigurna i pomalo uplašena, ali je pokazivala da u sebi ima gotovo beskrajnu količinu ljubavi, samo treba s njom raditi. Zapravo, samo je bilo potrebno pokazati joj da se više ne mora bojati da će biti gladna ili na ulici. Prošli smo puno toga zajedno i kad mi je 2018. iznenada preminula majka Ena je, uz par prijatelja bila glavni pokretač da se opet vratim na projekt “Giant World Tour”. Par godina poslije, 2020. putovali smo od Prevlake do rta Kamenjak u Istri, s ciljem ucrtavanja biciklističke inačice “Via Adriatica” traila i predzadnji dan putovanja upoznali smo Maxa. Fascinantno je kako su odmah kliknuli i ponašali se kao da se godinama znaju. Tjedan dana poslije udomio sam Maxa i polako smo svi troje krenuli zajedno putovati.
Sad ne mogu zamisliti dan bez njih, a kamoli otići negdje na duže.
Nakon “Giant World Tour: Norway” project planirate objaviti knjigu i dokumentarni film?
Tako je. Prije polaska na ovaj projekt snimatelj Tin Borovščak (CloudMedia) i ja krenuli smo snimati pripreme u Gorskom kotaru. Ondje sam se preselio na kratko, kako bih se u hladnijim uvjetima mogao pripremiti za ono što nas čeka u Norveškoj. Plan je kroz film prikazati sve od vremena kad sam završio put oko svijeta, pa do onog što se događalo dok smo putovali po Norveškoj. Imam jako dobrog materijala s Durmitora, Karpata (gdje smo snimali medvjede), iz Alpa, s Velebita i Slavonskog planinarskog puta.
Mislim da će se sve to savršeno uklopiti jer imamo dobar plan i da ćemo gledateljima priuštiti jednu sasvim lijepu priču dječaka koji je odlučio živjeti svoj san.
S tim da ćemo i prikazati kako je do toga došlo.
Od lipnja plan je raditi promocije knjige i projekcije filma po cijeloj Hrvatskoj, a onda i po ostatku Europe. Sve informacije možete pronaći na društvenim mrežama (Facebook, Instagram i Twitter).
