Elvio Baccarini nakon Centra za obrazovanje na talijanskom jeziku u Rijeci upisuje Filozofski fakultet u Trstu studij filozofije. Od prvog predavanja, zavolio je filozofiju politike i filozofiju morala te je to, kasnije, postala i njegova uža specijalizacija. Zadnjih godina su u fokusu njegovog interesa etička pitanja suvremenih i mogućih budućih primjena biotehnologija kao i teorija demokracije i egalitarnog liberalizma. Danas je zaposlen na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Trenutačno je aktivan na dva projekta. Jedan se tiče društvenih odgovora na antisocijalne poremećaje (Hrvatska zaklada za znanost), a drugi ljudskih prava i spoznajnih vrlina u demokratskim procesima (Sveučilište u Rijeci). Uz ostala sudjelovanja na međunarodnim konferencijama bio je pozvani predavač na kongresu Europske udruge centara za medicinsku etiku u Oslu te na kongresu Talijanske udruge za analitičku filozofiju. Održao je gostujuća predavanja na Sveučilištima u Oxfordu, Pompeu Fabra u Barceloni, Freie Universität u Berlinu, na Islandskom sveučilištu u Reykjaviku, u Milanu i na drugim sveučilištima. Održavao je nastavu u sklopu Erasmus razmjene na Sveučilištima u Berlinu, San Raffaele u Milanu i Hannoveru. Više o Elvijovu radu možete saznati na: academia.edu
Kako je sve krenulo?
Imao sam namjeru upisati studij književnosti u Trstu. Međutim, zbog ondašnjih pravila pri služenju vojnog roka, nisam mogao biti na upisu. Administrativne radnje je, za mene, obavila prijateljica. Zbog određenih okolnosti, upisala me na studij filozofije, umjesto književnosti. Iako je izbor bio slučajan i nenamjeran, zavolio sam taj studij i bio jako uspješan. Tako je počelo moje bavljenje filozofijom koja je kasnije postala moja profesija.
Vaš znanstveni rad danas?
Danas su u fokusu mog interesa etička pitanja mogućnosti primjene biotehnologija na promjenu ljudskog ponašanja prvenstveno u slučaju psihopata i počinitelja teških kaznenih djela koji odbijaju rehabilitaciju. Ukratko, zamislite da raspolažete tehnologijom kojom možete poništiti agresivnost kod počinitelja teškog kaznenog djela koji odbija rehabilitaciju. Smijete li mu nametnuti primjenu takve tehnologije? Vodi li to prema napretku ili prema represivnom društvu? Pored toga, u središtu mog rada su i problemi legitimiteta demokratskih odluka posebice imajući u vidu mogućnosti kršenja ljudskih prava i zanemarivanja znanstvenih i drugih pouzdanih spoznaja većinskim odlučivanjem. Razvijam interes i za pitanja pravednosti u zdravstvu.
Kako je to držati predavanje na Oxfordu?
Bio sam gost na seminaru kojeg vodi kolega Tom Douglas sa svojom grupom istraživača. Oni se bave etičkim promišljanjima primjene biotehnologija sa svrhom modificiranja ljudskih ponašanja što je i jedna od tema u mom istraživačkom fokusu. Imao sam priliku prezentirati rad grupi kolegica i kolega i slušati njihove komentare i prigovore koji su mi uvelike pomogli unaprijediti taj isti rad. Po takvim vrstama diskusija smo mi filozofi, i vjerojatno još neke struke, specifični. Sjećam se zanimljive diskusije na ručku kada me kolega Tom Douglas upoznao s kolegom koji je istraživač u području prirodnih znanosti. Kolega Douglas mu je opisivao svoje iskustvo kada je bio kod nas u Rijeci. Prepričavao je da je kod nas upoznao kolegice i kolege koji rade na visokoj razini te kako je imao dugu diskusiju i puno komentara i prigovora na njegov rad. Kolega s prirodnih znanosti je bio pomalo iznenađen pa mu je kolega Douglas objasnio da je diskusija s puno prigovora i komentara, kod filozofa, znak da je izlaganje odlično prihvaćeno. Pa eto, to sam i ja doživio u Oxfordu. Tamo su svi stalno koncentrirani na rad. Vidio sam to i na ručku kada su kolege koji su me ugostili mojoj supruzi jednostavno dali savjete za razgledavanje Oxforda, a mene pozvali na ručak. Razlog je u tome što se očekuje da će na ručku svaki minut biti iskorišten za razgovor o struci.
Kakvi su naši studenti, oni koje ste upoznali kroz Erasmus te oni s Oxforda?!
Naši su studenti motivirani i poticajno je raditi s njima. U Oxfordu nisam upoznao studente obzirom da sam gostovao na istraživačkom seminaru i izlagao sam kolegicama i kolegama. Najmlađi koje sam upoznao bili su doktorandice i doktorandi. Osjetno je da su izuzetno fokusirani na rad baš kao i njihovi nastavnici i nastavnice. Rad na toj razini ne dopušta nikakav pad koncentracije. Na Erasmusu sam imao divna iskustva i jedva čekam novo Erasmus iskustvo. Imao sam uvijek prilike raditi s manjim grupama, seminarski, i to je način rada koji mi se najviše sviđa jer može jako detaljno i temeljito biti organiziran mentorski, oko seminarskih radova. To je najkreativniji oblik rada. Tako radim i sa studentima i studenticama u sklopu Erasmus razmjene koji dolaze kod nas. Jako je poticajno raditi u raznolikosti koja je karakteristična za Erasmus iskustva. Vidite kako znanost može zbližavati ljude i dati doprinos tome. Tako je i na ljetnoj školi političke filozofije koju organiziramo u Rijeci svake godine. Imali smo vodeće svjetske stručnjake, a polaznike od SAD, Kolumbije, Norveške, Turske i Libanona do Kine.
Recite nam nešto više o ljetnoj školi političke filozofije i kome je ona namijenjena? Je li namijenjena i za naše političare?
Ljetna škola je namijenjena prvenstveno doktorandima i poslijedoktorandima iz područja filozofije politike i političke teorije, ali i drugih disciplina s kojima su mogući interdisciplinarni susreti poput sociologije i ekonomije. Način rada je posebno poticajan. Naime, ne održavaju se klasična predavanja, već izlaganja o radovima glavnih sudionika na koja oni odgovaraju u diskusiji. To su uistinu vodeći svjetski stručnjaci sa sveučilišta poput onih u Oxfordu, Cambridgeu, Tucsonu (gdje je jedan od glavnih svjetskih centara za političku filozofiju), London School of Economics i s drugih sveučilišta sličnog prestiža. Političari su dobrodošli, naravno, ako žele politici pristupiti sa stajališta teorijski utemeljenog promišljanja. Glavna je intencija ljetne škole, međutim, pružanje doktorandima i poslijedoktorandima mogućnost izravnih susreta s autorima čije radove raspravljaju u svojim istraživanjima. Naravno, to je izvrsna prilika za slične diskusije i za nas, iskusnije istraživače, koji se duže bavimo tim temama.
Kako provodite slobodno vrijeme?
Najsretniji sam kada slobodno vrijeme provodim sa suprugom Gogom, na putovanjima, izlascima u kazalište, na jazz večeri i u kino, ali i, naravno, kući. Općenito, sretan sam kad vrijeme provodim obiteljski. Imam puno p
rijateljica i prijatelja i jako mi je lijepo u njihovom društvu. Naravno, tu su i utakmice nogometnog kluba Inter za koji navijam. Volim filmove, posebice u Art kinu i na Trećem. Premda, pojam „slobodno vrijeme“ za mene je neuobičajen, obzirom na prirodu istraživačkoga rada i stalnu potrebu i želju da čitam ili pišem znanstvene radove. Ritam objavljivanja je, danas, takav da praćenje literature zahtijeva uistinu jako puno vremena koje se provodi čitajući nove radove. Zapravo, toliko volim svoj posao da, teško razlikujem slobodno vrijeme i rad. Prekrasno mi je na nastavi naročito na doktorskim studijima. Često se družim s kolegicama i kolegama i razgovaramo o našim znanstvenim radovima.
Trudim se u svom radu, a i u životu općenito, slijediti načelo koje kaže da je razlika između nemogućeg i mogućeg u tome što je za rješavanje onog prvog potrebno više vremena i angažiranja. Tu je misao izrekao Helenio Herrera, trener koji je dva puta bio europski prvak s Interom.
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Petra Šporčić
Zahvala: Studentski centar Rijeka
