Dijana Dominis Prester školovala se u Rijeci te zadnju godinu srednje škole odlazi u SAD gdje je maturirala. Diplomirala je fiziku na PMF-u Sveučilišta u Zagrebu. Tamo je izradila magisterij znanosti radeći kao asistentica na FER-u i Geodetskom fakultetu. Doktorirala je astrofiziku na Sveučilištu u Potsdamu u Njemačkoj. U sklopu izrade disertacije sudjelovala je u otkriću prvog ekstrasolarnog planeta sličnog Zemlji, objavljenog u časopisu Nature.
Uz područje na kojem je doktorirala bavi se zadnjih godina visokoenergijskom gama astronomijom. Obnaša znanstvene i organizacijske dužnosti u međunarodnim kolaboracijama PLANET (Probing Lensing Anomalies NETwork), MAGIC (Major Atmospheric Gamma Imaging Cherenkov telescopes), LST-CTA (Large Size Telescope, Cherenkov Telescope Array) te međunarodnoj mreži doktorskih studija IDPASC (International Doctorate Network in Particle Physics, Astrophysics and Cosmology).
Sudjeluje u radu različitih međunarodnih i domaćih povjerenstava vezanima uz znanstvene projekte. Predaje fiziku i astrofiziku na Fakultetu za fiziku Sveučilištu u Rijeci. Tamo vodi istraživačku grupu astrofizičara, i mentorira studente na doktorskom, diplomskom i preddiplomskom studiju.
Više podataka o njezinom profesionalnom radu i detaljni životopis može se naći ovdje.
Kako je sve krenulo?
Još od malih nogu me fascinirao svemir. Voljela gledati u zvjezdano nebo i Mjesec. Željela spoznati tajne svemira. Propitivala sam roditelje o tome kako je nastala Zemlja, Sunce, Sunčev sustav, zvijezde… Na kraju više nisu znali odgovoriti na moja pitanja, pa sam uz pomoć starije sestre prije polaska u školu naučila čitati, i onda odgovore počela tražiti u knjigama. Sa pet godina sam odlučila da želim posvetiti život istraživanju svemira, što sam na kraju i odabrala za svoj profesionalni put. No bilo je tu i dosta lutanja, puno različitih stvari me oduvijek zanimalo. Priroda općenito, voljela sam hodati kroz prirodu i promatrati biljke i životinje. Istraživanja i promišljanja o budućem pozivu su me vukla i u smjeru biologije, kemije i medicine. Maštala sam i o tome da postanem astronaut, privlačilo me letenje, pa sam razmišljala i o upisivanju pilotske vojne škole za početak. Ali me odbijala vojska kao takva i bilo kakva povezanost s potencijalnim ratovanjem. Shvatila da je upravo astrofizika put ka istraživanju i razumijevanju svemira, a ne astronautika.
Ljubav prema stvaranju od malih nogu
Uz čitanje i istraživanje, voljela sam jako raditi rukama, pogotovo ako sam imala mogućnosti biti u tome kreativna. Crtala sam, slikala, izrađivala razne instalacije od kartona, papira, drveta, kao i od različitih “otpadnih” materijala koji bi mi došli pod ruku. Pravo otkriće mi je bilo učenje šivanja još u osnovnoj školi, kojem sam se uglavnom priučavala sama koristeći na početku krojeve iz časopisa. Kasnije sam ih polako počela modificirala po svom ukusu. Na kraju sam počela samostalno dizajnirati i šivati svoju odjeću i prerađivati staru koja mi je bila darovana ili naslijeđena. Taj me hobi prilično ponio jer je užitak stvaranja novog nosio i praktičnu crtu pa sam prije upisa studija bila ozbiljno na vagi između studija tekstila i dizajna i studija fizike. Na kraju sam se ipak odlučila za fiziku jer sam shvatila da ću iz znanstveno-popularne literature teško uistinu ući u tajne svemira, posebice jer sam se željela baviti znanstvenim istraživanjima. Ali šivanje mi je do danas ostao dragi hobi.
Astronomski rad Dijane Dominis Prester
Rad na astronomskim opservatorijima ima svoje čari, ali i izazove s kojima se suočavamo. Za razliku od rada u laboratorijima gdje su uvjeti prilično kontrolirani. Mi radimo na velikim nadmorskim visinama, trebamo se prilagođavati vremenskim uvjetima koji na tim mjestima često znaju biti i ekstremni. Radimo u uvjetima izrazito suhog zraka ili se odjednom nađemo skroz mokri usred olujnog oblaka. Noćni rad, po nekoliko tjedana u kontinuitetu. Osjećaj boravka u divljoj prirodi planina i pustinja, miru i tišini, pod nevjerojatno čistim nebom na kojem se vidi nezamislivo puno detalja i pogled na oblake odozgora. To su faktori u kojima uvijek uživam i nezamjenjivi su. No ima tu i nezgodnih situacija s opasnim otrovnim kukcima i paucima na egzotičnim mjestima. Zatim divljih oluja s vjetrom koji su u stanju čovjeka dići u zrak, nestanaka struje, vožnje po mraku po strmim zaleđenim serpentinama, kvarova hardvera koji zahtijevaju penjanje u konstrukciju teleskopa i dobru koordinaciju uz naravno nepostojanje straha od visine… sve sam to prošla!
Zanimljiva anegdota
No posebni izazov donosi izolacija koja na neke ljude djeluje dobro. Nekad donosi i nepredviđeno ponašanje. Primjerice, kad sam kao doktorandica opažala na opservatoriju La Silla u Chileu skupa s kolegom, bili smo pozvani na malu proslavu koju su organizirali kolege s drugog teleskopa povodom važnog otkrića. Na visokoj nadmorskoj visini i mala količina alkohola na neke ljude može puno jače djelovati. To se desilo u slučaju kolege kojeg sam na kraju odvezla na spavanje i nastavila opažanja raditi sama. Tehničari koji provode po nekoliko tjedana u smjeni odvojeni od svojih obitelji, počeli su me potom nazivati i uznemiravati dok sam radila te zvali da dođem k njima. Kad su shvatili da sam ostala sama u zgradi teleskopa na kojem sam radila, rekli su da oni dolaze k meni ako ja ne dođem. Nije mi preostalo drugo nego zaključati sigurnosni sustav za ulaz u zgradu tako da oni ne mogu ući. Tamo sam na kraju ostala sve dok nije u potpunosti svanulo kako bih bez rizika mogla otići u dormitorij spavati.
Dijana Dominis Prester i budući projekti
U zadnje dvije godine razvijam projekt koji spaja moju profesiju i hobi. Glavni cilj ima popularizaciju znanosti. Konkretno, vizualizaciju koncepata iz područja kojima se znanstveno bavim, astrofizike i fizike elementarnih čestica, na jedan novi način uz oslikavanje na uporabnim predmetima od prirodnih biorazgradivih materijala. Želja je približiti neke inače apstraktne i složene aspekte fizike ljudima koji nisu skloni jednadžbama, čitanju opsežne literature ili sjedenju pred ekranom te ih zaintrigirati na dodatno promišljanje i povezivanje šire slike.
Dodatna komponenta tog projekta je i interdisciplinarnost. Odnosno povezivanje povijesti i mitologije s fizikom s jedne strane i s druge dizajna. Tijekom dugih večeri prisilne izolacije uslijed pandemije, istraživala sam te koncepte i radila doma prototipe oslikavajući majice, platnene torbe i drvene podmetače. Sad zajedno s nekoliko kolega izlazim s projektom u javnost pod nazivom GluOne o kojoj će se vrlo skoro moći više saznati putem društvenih mreža.
U slobodno vrijeme – ljubiteljica prirode i umjetnica
Slobodnog vremena mi je uvijek premalo. Imam toliko različitih zanimacija da mi nije stiglo biti dosadno ni za vrijeme samoizolacije. Volim boraviti u prirodi, plivati, hodati, upoznavati zanimljive ljude i s njima razgovarati. Vježbam samostalno kod kuće kad ne plivam, prošla sam radionice različitih vrsta joge, pilatesa, vježbi za kralježnicu, Bereginja. Uglavnom kombiniram sama prema osjećaju. Proučavam ljekovito bilje pa ono koje dobro poznajem rado skupljam u prirodi i koristim u kuhinji. Volim plesati kad imam za to prilike, a suprug i ja rado ljeti odlazimo i na glazbene festivale u prirodi. Ponekad napišem i koju pjesmu, uglavnom bez rime i u slobodnom stilu, kad osjetim da mora izaći iz mene, potpuno spontano. Neke sam zapisala na raznim “slučajnim” komadima papira ili npr. salveti u avionu, ako mi ništa drugo nije bilo pri ruci kad bi mi stihovi nadošli.
Mnogo hobija
Rado čitam knjige i slušam glazbu, a uz staru koju volim stalno otkrivam i novu, posebno volim koncerte “nepoznatih” mladih bendova u malim klubovima. Tu je naravno i kreativni rad rukama bez kojeg ne mogu. Na mom radnom stolu doma s jedne strane stoji računalo a s druge šivaća mašina. Tako uspijevam uklopiti i šivanje u nažalost prekratko slobodno vrijeme. S obzirom da često vikendom ili navečer dovršavam posao koji ne stignem napraviti u radno vrijeme ili imam obaveze na međunarodnim eksperimentima koje se moraju obavljati u specifična vremena.
Ponekad i slikam na tkanini, bojim tkaninu batik tehnikom, kombiniram sa šivanjem, prerađujem stare ili gotove stvari. Ovisi kako mi dođe inspiracija. Volim i obrađivati drvo i renovirati stari namještaj i uporabne predmete. U našem neboderu postoji zajednička radionica za stanare u kojoj sam tijekom lockdowna vrlo rado provodila slobodno vrijeme. Posebni mi je užitak kad od stvari ili materijala koje bi drugi bacili stvorim nešto novo, pogotovo ako su ti predmeti uporabni i korisni. To je u dobroj mjeri rezultat odgoja koji sam dobila od roditelja otočkog porijekla. U zadnje vrijeme je i postao popularan u svijetu u kontekstu održivog razvoja što me dodatno motivira za rad u tom smjeru.
“Čovik i tovar znaju više nego čovik sam.”
Ta mi je naša narodna poslovica draga, a vrlo je primjenjiva u znanstvenom radu. Kao mlada djevojka bila sam ponosna što sam neke stvari bila u stanju napraviti potpuno samostalno. U međuvremenu se sve više ponosim suradnjom koju sam u stanju ostvariti, što je i puno veći izazov. Sposobnost konstruktivne suradnje i uvažavanje tuđeg mišljenja doprinosi boljim znanstvenim rezultatima, kvalitetnijem mentoriranju studenata, a predstavlja priliku za osobni razvoj.
Zadnja kolumna Maje Vizjak – Grad znanja: Kava, kolač, ekonomska znanost Antonije Petrlić
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Nikolina Filipović
Hvala Studentski centar Rijeka
