Leo Škec odrastao je u Lovranu, gdje završava osnovnu školu Viktora Cara Emina. Školovanje nastavlja u Rijeci, najprije u Gimnaziji Andrije Mohorovičića (prirodoslovno-matematičko usmjerenje), a zatim na Građevinskom fakultetu, instituciji na kojoj po završetku studija 2009. godine počinje raditi kao asistent na Katedri za Tehničku mehaniku. Od tada, pa sve do danas, tema njegovog istraživanja ostaju kompozitne (spregnute) konstrukcije s naglaskom na razvoj računalnih modela koji omogućavaju simuliranje njihova ponašanja u slučaju sloma. Tema je vrlo aktualna budući da u današnje vrijeme kompoziti imaju iznimno široku primjenu, ne samo u građevinarstvu, već i u mnogim drugim granama, od automobilske i zrakoplovne industrije sve do medicine. Osim usavršavanja na Fakultetu za gradbeništvo in geodezijo u Ljubljani za vrijeme doktorata, nakon doktorata imao je priliku raditi na Sveučilištu Brunel u Londonu kao poslijedoktorski istraživač na individualnom projektu u sklopu prestižnih Marie Skłodowska-Curie actions. Danas radi kao docent na Građevinskom fakultetu u Rijeci, a osim u akademskom svijetu, prisutan sam i na glazbenoj sceni, ponajviše kroz duo Alba&Leo. Više o Leu Škecu i njemogom radu možete saznati na
LinkedIn: https://www.linkedin.com/in/leo-škec-47558282
Kako je sve krenulo?
Budući da se moj istraživački rad primarno bazira na matematici i fizici, mislim da sam na tu stranu počeo naginjati još u osnovnoj školi u Lovranu. Sjećam se da smo u višim razredima imali grupu matematičara gdje smo pod vodstvom učitelja Sekule Kragulja nakon škole rješavali napredne zadatke i pripremali se za natjecanja. U osnovnoj školi natjecao sam se iz fizike, a u srednjoj pod vodstvom prof. Ksenije Bakarčić iz matematike. Mislim da su moji roditelji izvrsno prepoznali moje afinitete upisavši me u prirodoslovno-matematičku gimnaziju, a nakon toga bio sam dovoljno samostalan da odaberem ono što mi se najviše sviđa i posvetim se tome. Ipak, pravi znanstveni „klik“ dogodio se prilikom izrade diplomskog rada s prof. Adrianom Bjelanović i prof. Gordanom Jelenićem na Građevinskom fakultetu u Rijeci gdje smo se bavili netipičnim lijepljenim spregnutim nosačima drvo-beton i uspoređivali različite metode za analizu istih. To je uistinu bio pravi znanstveni rad jer je uključivao kritički osvrt na postojeće metode i nudio nove, dotad neobjavljene zaključke, a da je tome tako dokazuje i izvorni znanstveni članak koji smo kasnije objavili. Budući da me čitava ta priča jako zaintrigirala, ali i otvorila brojna nova pitanja, nisam puno dvojio kada mi je ponuđeno da ostanem raditi na Fakultetu i upišem doktorat.
Leo Škec kao znanstvenik i istraživač…
Znanstveni rad je vremenom postao moj stil života. Ne doživljavam to kao posao, već kao poziv. Nemoguće je reći koje je moje radno vrijeme, jer mnoga pitanja koja mi se motaju po glavi nije moguće ostaviti u uredu kada odlazim kući. Vožnja do kuće mi obično pomaže da „pospremim“ misli i završim smjenu za taj dan kako bih mogao normalno funkcionirati u „vanjskom svijetu“. Često radim i od kuće, najčešće ne zato jer moram, nego zato što su mi stvari kojima se bavim zanimljivije od nekih drugih aktivnosti kojima se najčešće „ubija“ vrijeme. Moj se posao u suštini sastoji od nastave i znanosti, pri čemu su oba aspekta vrlo izazovna i zahtijevaju veliki angažman. I rad u nastavi je za mene jedna vrsta istraživanja jer stalno učim i unaprjeđujem svoje metode kako bih što više približio gradivo studentima i potaknuo ih na razmišljanje. Kalendar mi je takav da se na jesen i zimi bavim isključivo znanstvenim radom, a na proljeće i ljeti uglavnom nastavom. Trenutno radim na Istraživačkom projektu Hrvatske zaklade za znanost na kojem se, osim razvojem računalnih modela za raslojavanje pločastih kompozita, intenzivno bavimo eksperimentima. Upravo taj praktični dio istraživanja vrlo je važan u mojem području jer nam omogućava da provjerimo točnost svojih modela i dobijemo pravu sliku o tome kako se kompoziti ponašaju u stvarnosti. Tu je i još nekoliko aktivnih međunarodnih suradnji koje nastojim paralelno „gurati“. Pri kraju je pisanje doktorske disertacije jednog kandidata iz Italije kojemu sam u svojstvu komentora, a obranu očekujemo početkom sljedeće godine. Ovo je bez dvojbe bila najuspješnija godina u mojoj karijeri, a još nije ni gotova! Sudjelovao sam na tri ugledne međunarodne konferencije, ostvario brojne nove kontakte te kao prvi autor objavio tri izvorna znanstvena rada u inozemnim časopisima prve kategorije (Q1).
Boravio si u Londonu s ciljem znanstevnoga istraživanja?!
Najvrijednije iskustvo u dosadašnjem radu bio mi je boravak u Londonu u trajanju od 20 mjeseci. Nakon višegodišnjeg rada s mojim mentorom na doktoratu prof. Gordanom Jelenićem, 2016. mi je odobren prestižni individualni europski projekt koji mi je omogućio znanstveno usavršavanje na sveučilištu Brunel u Londonu i suradnju s istaknutim imenom iz područja modeliranja oštećenja kompozita, dr. Giuliom Alfanom. Bio je to jedinstveni period u mom životu jer sam po prvi (a možda i zadnji) puta bio u potpunosti posvećen znanstvenom radu, budući da nisam imao nikakvih obaveza u nastavi. Međutim, London je za mene bio mnogo više od profesionalnog prosperiteta, tamo sam ispunio srce i um te pronašao drugi dom. Uživao sam u stilu života te bogatstvu kulturnih sadržaja i gastronomije koje grad pruža. Ipak, kao što je to bilo predviđeno, u ljeto 2018. vratio sam se u Rijeku gdje me je čekao posao na Građevinskom fakultetu. Nikad nisam požalio zbog takve odluke. Štoviše, nadahnjuje me to da sa svojim suradnicima gradimo istraživačku grupu koja niže uspjeh za uspjehom te postaje prepoznata u zemlji i inozemstvu. Imamo sjajne uvjete za rad i vrlo smo motivirani pa stoga s optimizmom gledam na našu budućnost.
Leo Škec kao vrstan muzičar…
Svoje slobodno vrijeme najčešće provodim s gitarom. Već se godinama aktivno bavim glazbom na nivou koji je prerastao hobi i postao gotovo profesionalan. Najčešće nastupam s pjevačicom Albom Nacinovich u duu Alba&Leo, koji iza sebe ima stotine koncerata i iznimno je cijenjen kako od publike tako i od struke. U Londonu smo snimili album originalne glazbe na engleskom jeziku koji bi uskoro trebao ugledati svijetlo dana. Prije odlaska u London za izdavačku kuću Croatia Records objavio sam album originalne instrumentalne jazz glazbe sa svojim bendom Salty Tails pod nazivom „Cha’s posla“. Imao sam priliku nastupati s brojnim poznatim izvođačima iz zemlje i inozemstva, među kojima bih istaknuo Olivera Dragojevića, Gibonnija te Vlatka Stefanovskog.
U slobodno vrijeme (kad ne svira)…
Volim otići na dobar koncert, pogledati predstavu ili film. Lijepo vrijeme uvijek me izmami van, u šetnju, trčanje ili planinarenje, a po ljeti na more. Ne mogu živjeti bez mora, u kojem, kad god mogu, plivam na duže staze ili ronim na dah. Osim toga, volim putovati, dobro pojesti i popiti. Imam tu sreću da zbog posla puno putujem pa često spojim ugodno s korisnim.
Za kraj…
Smatram se sretnim čovjekom jer mi posao kojim se bavim omogućava da budem ono što želim. Sloboda odlučivanja i poticanje kreativnosti na koje sam navikao velika su privilegija koja me ispunjava pozitivnom energijom. Međutim, to ne može jamčiti niti jedna diploma ili doktorat, već je nešto što svatko treba pronaći i izboriti za sebe. I danas mi izgleda nevjerojatno da sam sa 16 godina prvi put uzeo gitaru u ruke i bez sekunde glazbene škole, uz fakultet i stalni posao, došao do toga da mi se pjesme vrte na radiju i da ljudi kupuju ulaznice za moj koncert. To nije nešto što sam planirao ja ili moji roditelji, jednostavno se dogodilo jer sam išao tamo gdje sam se osjećao dobro. Naravno da ništa ne dolazi bez rada, ali lakše je raditi kada u radu istinski uživaš. Ili, kako kaže Konfucije: „Izaberi posao koji voliš i nećeš morati raditi ni dana u životu!“
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Deny Balaban
Zahvala: slastičarnica Cacao
