Daniela Malnar nakon srednje škole, gimnazije Vladimir Nazor (III riječka gimnazija) upisuje Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci. Na istom je Fakultetu stekla 1991. zvanje magistra znanosti iz područja biomedicine i zdravstva, polje imunologija. Doktorat znanosti obranila je 1996. godine i tema doktorata bila je vezana uz mišićno tkivo čemu je posvetila i najveći dio svog znanstvenog rada. Od 1999. bila je voditeljica stručnog studija Sestrinstva te od 2005. koordinatorica stručnih studija pri Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Od 2006. do 2014. bila je prodekanica za stručne studije Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci te od 2014. prodekanica za nastavu Fakulteta zdravstvenih studija. Također od 2010. do 2018. bila je Pročelnica Katedre za zdravstvenu njegu te je od 16.12.2020. novoizabrana dekanica Fakulteta zdravstvenih studija. Sudjelovala je na mnogim usavršavanjima, a posebno ističe studijsku godinu na Medical faculty University of Miami. Bila je voditelj šest znanstveno istraživačkih projekata te istraživač na još pet projekata. Sudjelovala je kao dio tima u izvedbi triju EU projekata pod voditeljstvom Ministarstva znanosti te Ministarstva zdravstva. Autor je 30 znanstvenih radova te aktivno sudjeluje na brojnim domaćim i međunarodnim konferencijama. Član je mnogih radnih skupina i povjerenstava između ostalog član državne radne skupine za izradu trogodišnjeg bolonjskog programa sestrinstva od 2005. Član je povjerenstva za priznavanje inozemnih visokoškolskih kvalifikacija pri Ministarstvu obrazovanja, znanosti i kulture (2007. -2012.) te član državne radne skupine za usuglašavanja studijskog programa Sestrinstvo sa EU Direktivom 2005/36/ EC, 2014. Bila je predsjednica te članica povjerenstva za reakreditaciju šest sveučilišta i njihovih članica u RH i inozemstvu.
Kako je sve krenulo?
Sa samo pet godina odlučila sam biti teta doktorica i od te želje nisam niti u jednom trenutku odustala iako nije bilo jednostavno upisati se na Medicinski fakultet gdje je konkurencija oduvijek bila velika no alternativa nije postojala. Na tom mome putu bezuvjetnu podršku sam imala od roditelja koji su podržavali sve moje, pa i one sulude ideje i dozvolili mi da rastem i razvijam se u smjeru koji želim bez postavljanja uvjeta. Kako sam po prirodi radoznala znanost me interesirala od samih početaka mojeg studija pa sam svoj prvi znanstveni rad objavila već na prvoj godini Fakulteta i to je bio moj znanstveni početak. Odlasci na studentske kongrese, poticanje studenata na istraživanje bila je moja velika okupiranost. Bila sam predsjednica sekcije za naučnoistraživački rad pri studentskoj organizaciji Medicinskog fakultete te koordinator sekcije na nivou tadašnje države. Iako sam željela raditi na klinici, jako me interesirala kirurgija, no u to doba žene na kirurgiji nisu bile svakodnevna pojava. Odmah po završetku studija prepoznata sam kao dinamični student i pružila mi se prilika za zapošljavanje na Zavodu za anatomiju. Tu sam priliku iskoristila razmišljajući da je privremena. No rad sa studentima, znanstvena istraživanja ipak su prevladala i evo već preko 30 godina prvenstveno sam nastavnik i znanstvenik, kirurgija će pričekati neko drugo vrijeme.
Vaš daljnji put…
Moram priznati da kako to već ide u životu prilike se stvaraju i samo ih treba znati iskoristiti. Negdje na samom mom početku karijere ponuđeno mi je da vodim stručni studij sestrinstva. Stručni studiji na Medicinskom fakultetu bili su novina i nismo baš znali što se od nas voditelja očekuje. No priliku sam zgrabila i stručni studiji postali su veliki dio mog profesionalnog života. Vrlo sam se aktivno uključila u obrazovanje neliječničkog zdravstvenog kadra, sudjelovala u izradi trogodišnjih programa za sve struke, bila član državnog povjerenstva za uvođenje bolonjskog sustava, dizala vertikalu u obrazovanju sestara, fizioterapeuta. Zajedno sa kolegama pokrenula prvi studij Primaljstva u RH. Sudjelovala u izradi i pokretanju svih diplomskih programa koji se danas izvode na Fakultetu zdravstvenih studija (diplomski studij Fizioterapija, Sestrinstvo – menadžment u sestrinstvu, Sestrinstvo – promicanje i zaštita mentalnog zdravlja, Klinički nutricionizam te Primaljstvo). Cijeli moj rad konačno je okrunjen osnivanjem prvog fakulteta za obrazovanje neliječničkog zdravstvenog kadra u Hrvatskoj – Fakulteta zdravstvenih studija, 2014. godine na što sam izuzetno ponosna jer sam bila član povjerenstva za osnivanje Fakulteta. Moram priznati da nije jednostavno sav taj rad sažeti u nekoliko rečenica jer oni koji su uključeni u obrazovanje neliječničkog kadra znaju koja je to velika borba, od prava na školovanje, nepriznavanja i neprepoznavanja kvalifikacija u sustavu, posebno magistra struke, svega je bilo na tom putu. No motivacije još uvijek ne nedostaje, želja mi je pokrenuti još jedan diplomski studij, stručne studije pretvoriti u sveučilišne jer sada je za to polako sazrjelo vrijeme te imamo prve docente iz područja sestrinstva i fizioterapije i to je jako velika stvar za ove struke kojima se utire put u znanstvene discipline. Pokušati motivirati kolege da znanost polako preuzme primat na Fakultetu zdravstvenih studija te da se pokušamo profilirati ne samo kao vodeće kuća za obrazovanje neliječničkih zdravstvenih kadrova već i kao vodeća kuća po pitanju znanosti u tim strukama. Za cjelokupno moje djelovanje 2016. godine dobila sam Nagradu grada Rijeke za doprinos afirmaciji Rijeke kao predvodnice u obrazovanju zdravstvenih kadrova u Republici Hrvatskoj.
Kako provodite svoje slobodno vrijeme?!
Slobodno vrijeme, dobro pitanje! Imam dvije kćeri koje su bile aktivne sportašice tako da sam dobar dio slobodnog vremena posvećivala njima i njihovim sportskim obavezama. Kada nismo imali natjecateljskih obaveza svaki slobodan trenutak koristili smo za planinarenje. Na žalost starija kćer je morala odustati od aktivnog sporta zbog zdravstvenih razloga, a mlađa je bila vrhunski sportaš, reprezentativka te je još i danas aktualna rekorderka na 50 m prsno. Danas su odrasle žene koje ne žive u Rijeci i koristim svaki slobodni trenutak za druženje sa njima. Uživamo u zajedničkim putovanjima, bar jedanput godišnje imamo obiteljsko putovanje i druženje i to je naša tradicija. Osim putovanja obožavam skijanje i to je nešto što se ne propušta i obožavam tih sedam dana aktivnog odmora. Skijam od 14 godine i ne sjećam se da sam ijednu zimu ostala doma. Planina mi je i dalje vrlo draga te kada god mogu planinarim jer mi to puni baterije i pomaže da savladam sve prepreke. Teretana je nešto što mi je više obaveza nego veselje ali se po obavljenom treningu jako dobro osjećam i nastojim bar dva puta tjedno odraditi trening. Inače volim putovati, čitati, plesati, dijeliti slobodne trenutke sa svojim babinjakom koji me diže kad posrnem.
Moj životni moto je ako zaostaneš trči brže i nikad se nemoj predavati. Jer kako kaže Muhamed Ali ne umori te planina na koju se moraš popeti, već kamenčić u tvojoj cipeli, stoga budite hrabri i preuzmite rizik, ništa ne može zamijeniti iskustvo.
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Tiffany Gašparini
Hvala Studentski centar Rijeka
