Eva Brlek rođena je u Varaždinu, te nakon gimnazije upisuje Edukacijsko rehabilitacijski fakultet u Zagrebu, smjer edukacijska rehabilitacija. Za vrijeme studija razvija poseban interes za istraživanje procesa unutar pojedinaca te kao apsolvent upisuje edukaciju iz psihoterapije, smjer realitetna terapija, koja najviše odgovara njezinim uvjerenjima i načinu gledanja na svijet oko sebe. Psihoterapijska avantura za nju je jedna od najvećih avantura u životu, te umjesto da traje pet godina kod nje se produžila na deset godina. U tih deset godina upoznaje sebe, najviše na posljednjoj godini koja joj je bila najizazovnija. No kako iz svake frustracije učimo, tako je ona to shvatila kao mogućnost da nauči i uzme za sebe najviše iz tog izazovnog iskustva.U isto vrijeme javlja se i interes da sve što radi i čime se bavi nadogradi na višem, drugačijem nivou pa ju je znatiželja dovela do Sveučilišta Sjever gdje upisuje poslijediplomski studij Mediji i komunikacija. Praktično radno iskustvo stječe ponajviše u Centrima za odgoj i obrazovanje u Čakovcu i Tomislav Špoljar u Varaždinu. Paralelno s radom u Centru prije četiri godine otvara i svoju privatnu praksu, kabinet Nueva u kojem ima prilike integrirati sva svoja znanja, ideje i interese. Danas u kabinetu radi cijeli tim stručnjaka, dva edukacijska rehabilitatora i dva psihologa, te nudi usluge dijagnostike razvojnih poteškoća, savjetovanja, psihoterapije, individualni terapijski rad edukacijskog rehabilitatora i psihologa. U radu koristi suvremene metode i tehnike, a pomoću njih cilj joj je maksimalno poticati razvojne potencijale pojedinca, uz korištenje najnovije tehnologije poput Forbrain-a i Soundsory-a.
Više o kabinetu možete saznati nas www.kabinet-nueva.com ili na Facebook stranici “Nueva cabinet za razvojnu podršku i savjetovanje”.
Kako je sve krenulo?
Od malena moj najveći interes bio je usmjeren na odnose među ljudima i različitu percepciju života i okolnosti. Uvijek me zanimalo zašto su neki ljudi sretni, dok neki nisu. Upravo te odgovore dobila sam produbljivanjem svojih znanja kroz psihoterapiju. Jako puno vremena provela sam u praktičnom radu s djecom i odraslim osobama radeći na raznim projektima s ciljem podizanja njihove kvalitete života. Prvo istraživanje koje sam provela odnosilo se na komunikacijsku kompetenciju odgojno-obrazovnih djelatnika. Dobro usvojene komunikacijske kompetencije predstavljaju bit odnosa među djelatnicima unutar odgojno-obrazovne ustanove. Načini komuniciranja određuju međuljudske odnose, a samim time dobri odnosi povezani su s dobrim osjećajem i zadovoljstvom na poslu. Rezultati su pokazali kako većina odgojno obrazovnih djelatnika procjenjuje kako im nedostaje komunikacijskih vještina, asertivnosti te metoda i tehnika nošenja sa stresnim situacijama. Smatram da su upravo komunikacijske vještine uz koje stvaramo dobre odnose ključne za uspjeh odgojno-obrazovnih procesa, i sreću na poslu, a ukoliko se učitelji i profesori ne osjećaju kompetentno kako možemo očekivati kompetentnu djecu, ovdje je opet naglašen cjeloživotni rad na sebi.
Rad s djecom za tebe je…
Iz godine u godinu raste broj djece s teškoćama u razvoju, među njima i djece s poremećajem senzorne integracije. Disfunkcija senzorne integracije nastaje kada živčani sustav ima poteškoća s integriranjem informacija zaprimljenih iz okoline, putem osjetila (vid, sluh, okus, miris, dodir…). Poteškoće s kojima se suočavaju djeca je puno – neka djeca reagiraju na glasan zvuk, neka na jako svjetlo, neka djeca ne mogu podnijeti da im je netko u blizini, neka ne mogu sjediti na mjestu duže od nekoliko minuta, neka ne mogu pratiti brzu izmjenu slika, scena, sekvenci, te zbog toga im te otežano uključivanje u život zajednice, posebno kulturnih događaja. Potrebno je senzibilizirati javnost i omogućiti im sudjelovanje u događajima na kojima će se osjećati ugodno i dobrodošlo, tako su nastale senzorne projekcije pod motom kino za sve dostupno svima. Senzorne projekcije nose inkluzivnu poruku, otvorene su za svu djecu, a uvjeti u kinu su prilagođeni kako bi bili što manje provocirajući za djecu sa senzornim poteškoćama, a djeca mogu biti u potpunosti ono što jesu. Istraživanje koje sam provela prošle godine pod nazivom Komunikacijski i inkluzivni aspekt senzornih projekcija bilo je predstavljeno u Sevilli u Španjolskoj na ICERI konferenciji. Rezultati istraživanja pokazuju da senzorne projekcije značajno utječu na porast komunikacijske kompetencije djece s teškoćama u razvoju prilikom interakcije s vršnjacima redovnog razvoja, te da su 100% inkluzivne. Upravo zbog takvih istraživanja odlučila sam se posvetiti znanosti, kako bih praktične stvari koje radim dokazala i znanstvenim metodama, i samim time pokazala kolika je njihova vrijednost za društvo, posebice djecu s teškoćama u razvoju. Većina mojih istraživanja usmjerena je prema djeci, podizanju njihove kvalitete života i ostvarivanju maksimalnih potencijala sukladno njihovim mogućnostima, sposobnostima i potrebama.
Istraživački dio tvoga rada!
U posljednjem istraživanju naglasak je bio na tome kako djeca i nove medije. Djeca koja provode više od 3 sata na novim medijima, imaju slabije razvijene socijalne vještine, potvrdili smo ovim istraživanjem koje je rađeno na području Republike Hrvatske. U budućnosti ćemo imati sve više pojedinaca koji imaju teškoće u komunikaciji, stoga smatram da je izuzetno važno da roditelji i svi odgojno-obrazovni djelatnici budu toga svjesni. Na konferencijama koje organiziram želim roditelje i stručnjake upoznati sa novim spoznajama te time dati svoj doprinos kvaliteti života djece i pojedinca. Mi o mentalnom zdravlju premalo govorimo, smatra se da se ono podrazumijeva, a socioemocionalne vještine koje su temelj mentalnog zdravlja se uglavnom ne uče u redovnim odgojno-obrazovnim programima. Ostala istraživanja u kojima sam sudjelovala također su bila usmjerena na to u kojoj mjeri digitalne tehnologije i društvene mreže utječu na percepciju zadovoljstva životom pojedinca. Pojedinci koji više vremena provode na društvenim mrežama poput Facebooka i Instagrama skloniji su sebe procjenjivati lošije u odnosu na druge, te također svoje zadovoljstvo životom kao lošije. Trenutno radim na svojoj doktorskoj dizertaciji, te imam veliku sreću da sam pronašla savršenog mentora, rektora Sveučilišta Sjever prof.dr.sc. Marina Milkovića, koji me podržava i potiče te mi omogućava da integriram i produbim sva svoja znanja sa nekim novima.
Smatram da je uspjeh kada voliš sebe i radiš na sebi, voliš ono što radiš i voliš način na koji to radiš. Kada živiš po tim principima onda zapravo ne radiš nego uživaš u cijelom procesu. Vlastitu sreću stvaraš sam, a sreća je tvoja percepcija tvog života!
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Karim Kurtović
Hvala cafe Gymnasium