Silvija Mrakovčić nakon završene srednje Ekonomske škole, smjer Inokorespondenti upisuje Građevinski fakultet u Rijeci. Po završetku studija zapošljava se kao znanstveni novak na istom fakultetu. U svrhu stjecanja magisterija znanosti upisuje poslijediplomski studij na Građevinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje poslije stječe titulu doktorice znanosti. Paralelno s radom na disertaciji sudjeluje u nastavi na predmetima Inženjerski materijali, Građevinski materijali i Teorija i tehnologija betona te vodi Laboratorij za materijale pri fakultetu što kasnije određuje njezin znanstveni rad i istraživanja. Od 2015. godine na funkciji je prodekanice za osiguravanje kvalitete i razvoj. Kroz cijelo razdoblje rada na fakultetu suradnica je na više znanstvenih projekata vezanih uz modeliranje ponašanja materijala, prvenstveno betona.
Kako je sve krenulo?
Sve je krenulo kao sedmi izbor. Budući da sam u srednjoj školi učila za posao inokorespondenta i strane jezike sam savladavala s lakoćom, logičan izbor je bio studij stranih jezika. Osim toga, bila sam talentirana za sportove i bavila sam se ozbiljno atletikom, pa je i kineziologija dolazila u obzir. Imala sam i razloge zbog kojih bih studirala veterinu, arhitekturu, simultano prevođenje ili biologiju. Sve se to moglo tada studirati samo izvan Rijeke, a budući da mi je atletika bila najvažnija stvar u životu i nisam htjela mijenjati klub, upisala sam, “logično”, studij građevinarstva i nije mi žao! Naravno, nisam se zamišljala da ću jednog dana biti jedan od tih profesora na fakultetu. Paralelno sam studirala i trenirala zbog čega sam morala imati strogo definiran raspored i koristiti svaki slobodni trenutak za učenje. Na fakultetu su imali razumijevanja za moje izostanke s nastave zbog priprema ili natjecanja, a ja sam se, s druge strane trudila sve polagati u roku jer sam smatrala da tako mora biti. U tom sam razdublju uspjela postaviti apsolutni rekord tadašnje Jugoslavije u skoku udalj, koji i danas stoji kao rekord Hrvatske, preko 30 godina, osvojila sam 3. mjesto na Mediteranskim igrama, Balkanijadi i 6. i 7. mjesto na Univerzijadi, nekoliko puta sam proglašena najuspješnijom atletičarkom Hrvatske i jednom najboljom sportašicom grada Rijeke. A zatim je došlo vrijeme za promjenu.
Vaš znanstveno-nastavni rad?
Zaposlila sam se na fakultetu 1995. godine, kao znanstveni novak na projektu prof. dr. sc. Ivice Kožara s kojim i dan danas surađujem i radim na Zavodu za računalno modeliranje materijala i konstrukcija. Najprije sam sudjelovala u nastavi kao asistentica na različitim predmetima da bih se kroz vrijeme profilirala kao istraživač i postala nositeljicom predmeta u znanstvenoj grani materijali. Zahvaljujući tome bila sam na dužnosti voditeljice Laboratorija za materijale baš u vrijeme nabave opreme za laboratorije i dijela provedbe velikog projekta Sveučilišta u Rijeci RISK (Razvoj istraživačke infrastructure na Kampusu Sveučilišta u Rijeci). Aktivnosti vezane uz RISK i nabavljena oprema bili su dodatni poticaj za istraživanje parametara i ponašanja različitih vrsta betona te uvođenje laboratorijskih vježbi u nastavu. Kad govorim o nastavi, to je nešto što baš volim raditi. Najzadovoljnija sam kad uspijem održati pažnju studenata, što mi je pokazatelj da ih zanima ono o čemu predajem. Izazovno je i raditi s novim generacijama mladih ljudi, oni traže nove načine poučavanja, imaju drugačija očekivanja od onih koja smo mi nekad imali.
Zbog toga, bez obzira što predajem iste predmete već godinama, svake godine uvodim neke novosti u nastavu s ciljem da novi studenti sa zadovoljstvom uče i polažu moje predmete. Posebno zanimljiv dio rada sa studentima je mentoriranje njihovog rada na diplomskim radovima jer diplomske zadatke mogu vezati uz laboratorijska ispitivanja. Često temu rada dogovaramo s tvrtkama koje se bave proizvodnjom betona ili gradnjom betonom te na taj način studenti rade na stvarnim temama vezanim uz struku. Da bi se unaprijedio ovakav vid suradnje, ove sam se sa suradnicima s fakulteta i iz gospodarstva prijavila na natječaj Sveučilišta u Rijeci UNIRI CLASS programske linije Praktične kompetencije za budućnost koja potiče razvoj modela integracije stručnih praksi u razdoblje studija. Rezultat natječaja saznat ćemo do kraja ove godine.
Uz nastavu i znanstvenoistraživački rad, od 2015. godine sam na funkciji prodekanice za osiguravanje kvalitete i razvoj. Prihvatila sam se toga uz prethodni dogovor i podršku supruga jer takva funkcija zahtijeva potpuno drugačiji i intenzivniji angažman. To ne isključuje rad u nastavi ili na znanstvenom napredovanju, a uključuje puno administrativnog rada, edukacija, sastanaka, izvještavanja, uvijek prekratkih rokova i balansiranja između želja i potreba nastavnika i ostalih zaposlenika. Nakon ovih godina provedenih na toj funkciji smatram da bi svatko od nastavnika trebao u jednoj fazi biti u upravi jer jedino na taj način vidi cjelokupnu sliku, iz jednog i drugog kuta.
Kako provodite svoje slobodno vrijeme?!
Slobodno vrijeme, kad ga imam, provodim s obitelji. Nekad su to bila zajednička putovanja, izleti, navijanje na natjecanjima i osmišljavanja tematskih rođendana. Sad, kad su djeca odrasla, najstariji sin je završio diplomski studij, mlađi studira u Dublinu, vrijeme za obitelj pretežno uključuje supruga i kći koja je srednjoškolka. Zbog toga su mi sad najdraži trenutci kad smo svi na okupu.
“Sve u svoje vrijeme”! Baš sam o tome pričala neki dan s jednom dragom bivšom studenticom koja mi se i dan danas često javi. Pitala me bih li sad voljela raditi u atletici. Odmah sam znala odgovor – ne! To je bio moj život u jednom dužem periodu, ali nakon toga je došlo vrijeme za nešto drugo: djecu, posao, znanost, prodekanstvo… U svakoj fazi života si najsposobniji i recimo to tako, najkvalificiraniji za neku ulogu.
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Nikolina Filipović
Hvala Studentski centar Rijeka
