Ivone Šabarić Rubeša, diplomirala je Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Zagrebu i stekla zvanje magistra edukacijske rehabilitacije. Tijekom studiranja volontirala je u mnogim udrugama i ustanovama (Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet, Centar za autizam, Plavi telefon, Društvo Naša djeca – Opatija, GONG). Pri završetku studija zajedno s udrugom Društvo „Naša djeca“ Opatija pokreće izradu Registra djece s teškoćama u razvoju na području grada Opatije. Od tada kreće, dogodine, dvadesetogodišnja priča stručne sustavne brige i organiziranog provođenja slobodnog vremena za najmlađe s teškoćama u razvoju u gradu Opatija i području cijele Liburnije. Osim dugogodišnjeg rada s djecom kao učiteljica edukator rehabilitator u Centru za odgoj i obrazovanje Rijeka, veliki dio vremena posvetila je edukaciji i osposobljavanju za rad s roditeljima, te je godinama bila voditelj različitih radionica, društvenih aktivnosti i savjetovalište za roditelje. Jedna je od nositeljica edukacije za Pomoćnike u nastavi (verificiranog programa za osposobljavanje i obavljanje poslova pomoćnika u nastavi u radu s učenicima s teškoćama) Učilišta IDEM, Zagreb. Članica je Radne skupine za izradu metodologije akcije “Gradovi i općine- prijatelji djece”; članica tima ocjenjivača akcije “Gradovi i općine-prijatelji djece” – Savez Društava “Naša djeca” Hrvatske (analiza, vrednovanje i terenski izvid u centrima za socijalnu skrb, ustanovama i udrugama koje pružaju usluge djeci s teškoćama u razvoju i njihovim roditeljima,zatim za programe i projekte inkluzije i integracije socijalno isključene djece i djece bez adekvatne roditeljske skrbi te za programe i projekte prevencije nasilja i poremećaja u ponašanju djece i mladih). Autorica je Vodiča za djecu s teškoćama u razvoju “Biti drugačiji”,2008.; Monografije “Naš osmijeh”, 2010. Od rujna 2016.godine imenovana je za ravnateljicu Centra za odgoj i obrazovanje u Rijeci, jedinstvene ustanove na području Primorsko-goranske županije, u kojoj se provodi odgoj, obrazovanje, habilitacija, rehabilitacija, radno i stručno osposobljavanje djece i mladeži s intelektualnim teškoćama i drugim utjecajnijim teškoćama u razvoju, po posebnom nastavnom planu i programu na kojoj je dužnosti i danas.
Kako je sve krenulo?
Zahvaljujući svojim roditeljima koji su samnom i bratom napravili prve korake u učenju tolerancije, prihvaćanju različitosti, pomoći drugima, jednakosti, društvenim vrijednostima i normama, danas radim i bavim se područjem koje me ispunjava i čini sretnom, iskreno vjerujući u jednakost među ljudima. Roditelji su me naučili poštivati i cijeniti različite od sebe. Mišljenja sam kako prihvaćanje različitosti, senzibilizacija za probleme i promišljanje te međusobno pomaganje osobama s invaliditetom može biti pozitivno iskustvo, koje doprinosi razvoju važnih ljudskih kvaliteta.
Budući Regionali centar kompetentnosti?
Kako je prirodno i pozitivno težiti ostvarenju ciljeva, jer to nas pokreće, jedan od ciljeva mi je i transformacija ustanove na čijem sam čelu, u Regionalni centar kompetentnosti u Gradu Rijeci i Primorsko-goranskoj županiji, koji će imati za cilj unaprijediti sustav odgoja i obrazovanja učenika s teškoćama u razvoju kako u posebnom tako i u redovnom sustavu. Vizija da Regionalni Centar kompetentnosti bude uključiv, inovativan i povezan – čiji učenici, roditelji i djelatnici zajedno, svatko u svom području i na svoj različit način nadilaze postavljene osobne i institucijske granice kvalitete i izvrsnosti doprinoseći javnoj dobrobiti i kvaliteti života. Po mojem dubokom uvjerenju, ljudi su najvažniji čimbenik pretvaranja zamisli u djelo, a njihovo vođenje ključni čimbenik na putu do ostvarenja planiranog cilja. Dobre rezultate, naime, mogu ostvariti samo odgovarajuće motivirani ljudi. Zato je moj zadatak kao ravnateljice motivirani kolektiv prema postizavanju viših razina kvalitete odgojno-obrazovnog procesa, izgradnji škole po mjeri svakog učenika.
U slobodno vrijeme?
Obitelj mi je najdragocijenija u životu, majka sam dvoje tinejdžera, Frana i Jane, i zajedno sa suprugom Jadranom nastojim organizirati svaki slobodan trenutak kako bi proveli što više zajedničkih trenutaka. Sretna sam jer ima predivnu obitelj i iskrene prijatelje s kojima mogu dijeliti lijepe trenutke, smijeh, zabavu, brige… Ispunjenost koja proizlazi iz tih odnosa, zasjenjuje sve zdravstveno-političko-ekonomske situacije. Uživam u jednostavnim stvarima, kuhanju, trčanju, čitanju knjiga, istražujući, uživajući i voljeći svijet oko sebe. Mišljenja sam kako kvalitetu života biramo i stvaramo sami, da ona počinje u nama. Od svih ocjena koje dajemo tijekom života, ni jedna nije važnija od ocjene koju smo dali sebi. Stvarajmo prostor sreći, u sebi i oko sebe. Aktivno tražimo i istinski uživajmo u svakom pozitivnom trenutku svog života, a na negativne gledajmo kao na dodatne poticaje za izražavanje najbolje varijante same sebe.
Nemojmo se bojati onih koji su različiti od nas jer se na taj način bojimo naših mogućnosti da i sami budemo drugačiji, dopustimo da nas ljudi i život mijenjaju, prepustimo se dinamici sazrijevanja, trajnog rasta i otkrivanja.
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Magdalena Štibohar
Hvala Studentski centar Rijeka
