Lucijano Jakšić cijeli je život proveo u Zagrebu. U Zagrebu je završio XII. Gimnaziju, a obrazovanje nastavio na Agronomskom fakultetu. Diplomira 2000. godine i počinje raditi kao pripravnik u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Otkad se sjeća interesi su mu sve što ima veze s poduzetništvom i inovacijama. Poduzetan se može biti i u državnoj službi, a inovacijama je mjesto u skoro svim ljudskim djelatnostima. Tijekom osamnaest godina profesionalne karijere radio je u različitim branšama i kako kaže uglavnom „izvan zone vlastitog komfora“, što mu je omogućilo interdisciplinarno gledanje na poslovne izazove. Poslije HGK počinje raditi za Njemačku razvojnu agenciju na projektu unapređenja rada udruga vinara Kutjeva i Iloka, potom upravlja EU projektom socijalnog karaktera za Centar za odgoj i obrazovanje „Slava Raškaj“ Zageb, nastavlja kao asistent na sličnom projektu Hrvatskog saveza slijepih, mijenja branšu kao viši stručni savjetnik u Agenciji za kvalitetu u zdravstvu i socijalnoj skrbi iz koje odlazi u trgovinu medicinskim ultrazvučnim uređajima. Trenutno radi kao predavač ekonomske grupe predmeta na Europskoj poslovnoj školi Zagreb.
Kako je sve krenulo?
Na doktorat sam se odlučio relativno kasno, 2010. godine sa željom da napravim nešto veliko i korisno. Zapazio sam da se u hrvatskom političkom i profesionalnom diskursu zazivaju neki savršeni „vođe“ koji donose „ultimativna rješenja“ i spašavaju instituciju, firmu, grad, državu ali isto tako u praksi sam uviđao da ključne informacije o „gorućim“ prioritetima imaju ljudi na terenu. U tome je prisutan jedan veliki problem, a to je kako pomiriti mnoštvo pojedinačnih subjektivnih stavova ljudi na racionalan ili još bolje objektivan način. Rješenje je pronašao 1953. godine dvostruki doktor znanosti psiholog-fizičar William Stephenson svojom „Q-metodologijom“. S tim ciljem napravio sam profesionalnu pauzu od 2 godine te mislio kako će to biti dovoljno da objavim znanstveni članak u relevantnom znanstvenom časopisu i napišem disertaciju koristeći avangardnu Q-metodologiju. Možda je i dobro da sam se prevario jer nisam pronašao časopis u Hrvatskoj u kojem bismo suradnici i ja mogli objaviti rezultate još uvijek novog pristupa strateškom upravljanju. Stoga sam uz dosta muke i očaja bio prisiljen apsolvirati mnoštvo strane literature te dugo tražiti stranog izdavača. Tek sam danas svjestan koliki je izazov bio uz stalni i zahtjevan posao studirati na poslijediplomskom studiju i provoditi znanstvena istraživanja. No, najveće bitke u ljudskom životu su pobjeda nad samim sobom i podrška drugih, tako da je paradoksalno da sam najviše obveza oko doktorata napravio i dovršio po rođenju sina.
Tvoji aktualni projekti?
Pošto sam tek nedavno počeo raditi na Europskoj poslovnoj školi Zagreb, u fokusu mi je visoka razina kvalitete rada sa studentima što podrazumijeva i visoku kvalitetu nastavnih materijala. Mnoštvo primjera u predavanjima crpim iz bogatog iskustva rada na projektima što studenti cijene. U planu mi je nastaviti istraživati mogućnosti primjene Q-metodologije na drugim područjima od javnog interesa kao što su populacijska politika i sigurnost u prometu. U tim planovima od ključne vrijednosti mi je suradnja sa znanstvenicima s polja ekonomije, psihologije, pedagogije te informacijskih i komunikacijskih znanosti.
Tvoje slobodno vrijeme?
Slobodnog vremena nemam puno. Većinu iskoristim za svoju obitelj. Preostalo vrijeme iskoristim na susrete s dugogodišnjim prijateljima ali i za zajedničke aktivnosti sa suprugom u kršćanskom laičkom pokretu Kursiljo koji obilježava 45 godina postojanja u Hrvatskoj. U Kursilju smo stekli mnoštvo prijatelja i prenosimo poruku radosnog kršćanstva mladima i bračnim parovima.
Smatram da je u životu potrebno pronaći balans. Osoba sam koja voli puno koncipirati, planirati, gledati u naprijed i nevoljko se usredotočujem na sadašnjost. Supruga mi je pokazala koliko je važno bivati u trenutku i moći osjetiti važnost situacije, pogotovo s djecom. Put poslovne karijere i poslijediplomski studij uz rad imaju visoku cijenu u odricanju, disciplini te više od svega u duhovnom rastu. Život je puno više od karijere kao što je i obitelj puno više od titule ili utjecajnosti. Anthony de Mello je rekao otprilike ovako: „u krajnjem slučaju za rješenje problema uopće nije važno koliki ćete napor napraviti ili što ćete poduzeti, već nešto drugo, potrebno je razumjeti, jer za ono što postoji razumijevanje – problema više nema.“.
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Karim Kurtović
Hvala palačikarnica Choco cafe
