Mario Pintarić nakon završene opće gimnazije u Srednjoj školi Ivanec upisuje dvopredmetni studij povijesti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Diplomirao je 2018. s temom ,,Mramorna skulptura i altaristika Zborne crkve u Rijeci“ (mentor: izv. prof. dr. sc. Damir Tulić). Od rujna 2018. zaposlen je u svojstvu mladog istraživača na projektu „ET TIBI DABO: naručitelji i donatori umjetnina u Istri, Hrvatskom primorju i sjevernoj Dalmaciji od 1300. do 1800. godine” voditeljice prof. dr. sc. Nine Kudiš, u sklopu natječaja „Projekt razvoja karijera mladih istraživača – izobrazba novih doktora znanosti“ Hrvatske zaklade za znanost te je, ujedno, asistent na Odsjeku za povijest umjetnosti pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Godine 2019. upisao je poslijediplomski studij ,,Humanističke znanosti – smjer povijest umjetnosti“ na Sveučilištu u Zadru, a tema je njegova doktorata ,,Naručitelji i umjetnici u Rijeci od 1600. do 1800. godine“ (mentor: izv. prof. dr. sc. Damir Tulić; komentorica: doc. dr. sc. Ana Mišković). Dosad je sudjelovao na sedam domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova te je samostalno i u koautorstvu s mentorom izv. prof. dr. sc. Damirom Tulićem objavio više znanstvenih radova u domaćim i stranim publikacijama. Područje njegova znanstvenog interesa su venecijanska skulptura u periodu ranog novog vijeka i naručitelji te donatori umjetnina tog doba. Uz već spomenuti projekt „ET TIBI DABO: naručitelji i donatori umjetnina u Istri, Hrvatskom primorju i sjevernoj Dalmaciji od 1300. do 1800. godine“, aktivan je i na projektu „Barokna Rijeka“, kojega je voditeljica također prof. dr. sc. Nina Kudiš. Rezultati svih tih projekata su zaista brojni pa zainteresirani čitatelji mogu pročitati i vidjeti članke, znanstvene konferencije, izložbe, blogove, skede i slično, na sljedećim web stranicama: http://donart.uniri.hr i ribri.uniri.hr
Facebook:ET TIBI DABO
Kako je sve krenulo?
Sada već daleke 2003. kada sam bio u četvrtom razredu od roditelja sam dobio ,,Ilustriranu povijest svijeta“ od koje se nisam odvajao. Od tog su me trenutka izuzetno počeli zanimati mnogobrojni povijesni događaji i ličnosti, a posebice su u tome prednjačili živopisni opisi i fotografije antičke Grčke i Rima. Kako je kroz osnovnu i srednju školu interes za povijesne, ali i povijesno umjetničke teme dodatno rastao, prilikom odabira željenog studija nije bilo nikakvih dilema. Tako sam 2012. upisao dvopredmetni studij povijesti i povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Kroz petogodišnje studiranje bilo je zanimljivih i korisnih kolegija, ali na moj daljnji put su najviše utjecali kolegiji na diplomskom studiju povijesti umjetnosti Metodologija znanstvenog istraživanja i Oltarna pala u Veneciji, čija je nositeljica prof. dr. sc. Kudiš. Upravo sam se kroz rad na navedenim kolegijima prvi put susreo sa znanstvenim istraživanjima. Za razliku od drugih kolegija, ovdje studenti imaju priliku da prema vlastitim interesima provedu ,,malo” istraživanje određenog umjetničkog djela. Zahvaljujući uspješnim rezultatima iz kojih su proizašle i neke nove spoznaje, ali i mog velikog interesa za daljnja istraživanja na području skulpture, izv. prof. dr. sc. Damir Tulić rado je pristao biti mentorom mojeg diplomskog rada, a kasnije i doktorskog. Godine 2018. postao sam mladi istraživač i suradnik na projektu profesorice Kudiš ,,ET TIBI DABO: naručitelji i donatori umjetnina u Istri, Hrvatskom primorju i sjevernoj Dalmaciji od 1300. do 1800. godine“, a zaposlen sam na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Svakako moram napomenuti da Katedra za umjetnost ranog novog vijeka, koju uz profesoricu Kudiš i profesora Tulića čini još mag. hist. art. Marin Bolić i vanjska suradnica dr.sc. Mateja Jerman, surađuje na prijateljskoj razini što mi uvelike pomaže u znanstvenom radu, ali i općenito u privatnome životu.
Tema doktorata i znanstvena istraživanja?
Iako je od objave knjige Francisa Haskella ,,Patrons and Painters: A Study in the Relations Between Italian Art and Society in the Age of the Baroque” prošlo više od 50 godina, u hrvatskoj povijesti umjetnosti tek je nekolicina doktorata koji se bave pitanjem naručitelja i donatora umjetnina. Tema mojeg doktorata je ,,Naručitelji i umjetnici u Rijeci od 1600. do 1800. godine” u kojem će se po prvi put na jednom mjestu prikazati djelovanje, strategija i ciljevi naručitelja umjetnina u Rijeci tijekom 17. i 18. stoljeća. Iako se o nekim naručiteljima i donatorima te umjetninama koje se uz njih vežu pisalo fragmentarno, svakako treba napomenuti da su izostala arhivska i terenska istraživanja u Hrvatskoj, ali i Italiji, Sloveniji te Austriji. Upravo je tijekom dvogodišnjih arhivskih istraživanja u Rijeci, Zagrebu, Beču i Veneciji pronađena znatna količina nepoznatih arhivskih vijesti koje će omogućiti potpuno nove interpretacije o naručiteljima, donatorima, umjetnicima, ali i općenito o životu u Rijeci tijekom 17. i 18. stoljeća. Tako je slabo poznata činjenica da u Rijeci, tijekom prve polovice 18. stoljeća, živi plemićka obitelj Orlando koja je svojom bogatom donacijom omogućila preuređenje svetišta Zborne crkve i gradnju novog raskošnog mramornog oltara na kojem se nalaze mramorni kipovi, ujedno sveci imenjaci zaštitnici svih najvažnijih članovi obitelji. Tu se posebno ističe Antonio Orlando koji je bio iznimno cijenjen u prijestolnici Habsburškog Carstva. Zahvaljujući pronađenim arhivskim izvorima saznajemo da je često putovao iz Rijeke u Beč na zatvorene dvorske sjednice u nazočnosti cara Karla VI. i da je više puta na poziv cara prisustvovao svečanim manifestacijama. Međutim, kada govorimo o najznačajnijoj osobi u Rijeci tijekom 17. i 18. stoljeća, to je zasigurno kipar, altarist i arhitekt Antonio Michelazzi (1707.-1771.). Njegova brojna djela koja se nalaze u Rijeci, Bakru, Senju, Krku, Pićnu, Kastvu, Zagrebu i Grazu svrstavaju ga u najvažnijeg baroknog kipara 18. stoljeća u Hrvatskoj. U suradnji s mentorom izv. prof. dr. sc. Damirom Tulićem u pripremi je monografija o Michelazziju koja bi s obzirom na trenutnu situaciju trebala biti završena oko 2022., a njoj će prethoditi izložba na Korzu 2021. povodom 250. godišnjice od majstorove smrti koji je pokopan u riječkoj Zbornoj crkvi. Svakako trebam napomenuti da su uz temu doktorata moja istraživanja uvelike usmjerena i na venecijansku skulpturu u periodu ranog novog vijeka, u čemu mi iznimno znači mentorstvo profesora Tulića, kao jednog od vodećih poznavatelja baroknog kiparstva u Hrvatskoj i Veneciji.
U slobodno vrijeme?
Budući da nisam iz Rijeke slobodne trenutke koristim za odlazak kući u Jerovec, maleno mjesto nedaleko grada Ivanca u Varaždinskoj županiji. Tada slobodno vrijeme provodim u društvu obitelji, cure, nećakinja i prijatelja. Kako sam se do svoje 18. godine aktivno bavio nogometom još uvijek s prijateljima odigram poneki ljetni ili zimski malonogometni turnir. U vremenu koje provodim sam najviše gledam tv serije i filmove, čitam knjige, slušam glazbu ili na internetu pretražujem kataloge brojnih aukcijskih kuća u nadi da su neke od mnogobrojnih skulptura koje se prodaju, ostale neprepoznate kao djela venecijanskih kipara iz 17. i 18. stoljeća.
PROŠLOTJEDNA KOLUMNA MAJE VIZJAK:
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Tiffany Gašparini
Hvala Studentski centar Rijeka
