Marko Medved, rođen 1974., doktorirao je na Fakultetu crkvene povijesti Papinskog sveučilišta Gregoriana u Rimu. Izvanredni je profesor na Katedri za društvene i humanističke znanosti u medicini Medicinskog fakulteta u Rijeci. Više godina je predavao crkvenu povijest na Teologiji u Rijeci i voditelj je Nadbiskupijskog arhiva u Rijeci. Od 2013. do 2021. bio je glavni i odgovorni urednik Riječkog teološkog časopisa. Iz njegova opusa izdvajamo zapaženu knjigu Riječka Crkva u razdoblju fašizma. Nastanak biskupije i prvi talijanski upravitelji, a za znanstvenu monografiju Filius conventus Fluminensis. Augustinci pustinjaci riječkog. sv. Jeronima ove je godine primio nagradu Grada Rijeke za doprinos identitetu grada.
Kako je sve krenulo?
Nakon gimnazije u Rijeci, izbor studija za mene je bilo poprilično teško pitanje. Zbog toga sam danas a priori solidaran s mladim ljudima kada se susretnu s problemom što upisati ili kada se nađu u situaciji da im posustane studij. Kada razgovaram s prijateljima koji se žale na poteškoće njihove djece u studiju, često ističem da je legitimno kada mladi čovjek promijeni mišljenje i interes te se odluči za neki drugi studij. Kao što rekoh, osobno nisam odmah bio u stanju odabrati pravi studij. Znao sam da me zanimaju humanistički studiji, ali sam s druge strane uvijek volio matematiku i bio uspješan u tome predmetu. Prvotno sam upisao politologiju, potom pravo, ali sam se onda odlučio za nešto posve drugo – teologiju, odnosno crkvenu povijest. Potom sam dobio stipendiju koja mi je omogućila odlazak na doktorski studij crkvene povijesti u Rim.
Tako sam započeo studij crkvene povijesti na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. To je bilo vrlo lijepo iskustvo: imao sam priliku upoznati i družiti se ljudima iz cijeloga svijeta – od Sjeverne i Južne Amerike, preko Afrike i Azije do Europe. Gregoriana je poznata po velikoj i vrlo dobro opskrbljenoj knjižnici u koju sam zalazio gotovo svakodnevno. U nju rado navraćam i danas kad god imam priliku vratiti se u Rim. O ljepotama vječnog grada moglo bi se dugo govoriti. U sjećanju su mi ostale proljetne šetnje izvan centra, osobito po drevnoj cesti Via Appia Antica. Na Gregoriani sam magistrirao i doktorirao, a temu doktorata sam odabrao vodeći računa i o domaćim neobrađenim temama. Tako sam se počeo baviti proučavanjem razdoblja talijanske uprave u Rijeci, tj. pitanjem odnosa Crkve i fašizma u Rijeci. To je značilo upoznati složenu prošlost višenacionalne Rijeke, uključiti u našu memoriju i Talijane mahom izbjegle nakon Drugog svjetskog rata, analizirati pitanja fašizma i komunizma itd.
Sve to zahtijevalo je dugi rad u arhivima. Sjećam se da me na početku plašio rad u izoliranim i mračnim arhivima, kako sam ih ja zamišljao. No vrlo sam brzo zavolio arhive, a danas sam najsretniji kada sjednem u Nadbiskupijski arhiv u Rijeci i njegovu povijesnu zbirku o kojoj vodim brigu i čija građa započinje s ranim novim vijekom. Dakle, nekada sam se bojao arhiva, a danas u njima uživam. Pronalazak raspršene arhivske građe iz Rijeke diljem Europe, od Beča, Budimpešte, Italije, Londona i dr., do koje sam neki put došao i detektivskim istraživanjem, ispunjaju me radošću. Iskoristio bih priliku da ukažem na važnost rada u arhivu za cijelo društvo, ne samo za uske povjesničarske okvire. Volio bih kada bi naše društvo spremnije financijski potpomagalo projekte arhivskog istraživanja.
Mjesto radnje su arhiv i predavaona?
Ispunja me radošću istraživanje riječke prošlost, vjerojatno zato što sam rođen u ovom gradu i emotivno sam za njega vezan. Želim povijesnim istraživanjima osvijetliti nepoznate stranice prošlosti ovoga grada. Valja znati da povijest Rijeke nije samo povijest luke i industrije. Osim istraživanja, istaknuo bih kako osjećam da je važno sudjelovati u promišljanju onoga što čini riječki identitet jer se u tome može naći i poticaj za suočenje sa suvremenim izazovima društva.
Posebno je važno zaštititi povijesnu istinu od uplitanja politike: kada se povijest prepusti političkim inženjerima, koji prošlost tumače i instrumentaliziraju prema svojim interesima, dolazi se do falsifikacija. Zadnjih sam godina proučavao i neka pitanja iz povijesti medicine u Rijeci. Zbog toga od ove godine radim na Katedri društvenih i humanističkih znanosti u medicini. Želio bih dati svoj doprinos u istraživanju prošlosti medicine u našem kraju. Tu još ima mnogo neistraženih dijelova, kao što kaže prof. Amir Muzur u svojoj knjizi Nezavršena povijest medicine u Rijeci.
U slobodno vrijeme?
Teško mi je odgovoriti na pitanje kako provodim slobodno vrijeme. Naime, volim svoj posao pa teško razlikujem slobodno vrijeme od rada. Volim glazbu, odnosno klasičnu glazbu. Često posjećujem HNK Ivan Zajc i opernu produkciju. Raduju me i duge šetnje u prirodi, ali i putovanja. Volim kulinarstvo – spremanje hrane i njezinu konzumaciju. Kuhinja ili ono što podrazumijevamo pod pojmom „zajedništvom stola“ pomaže u stvaranju zajedništva među ljudima. Često zaboravljamo i kulturni potencijal kuhinje: u gastromoniji tolerantno dopuštamo utjecaj drugog i drugačijeg.
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Nikolina Filipović, privatni arhiv
Hvala Studentskom centru Rijeka