Stjepan Gadžo rođen je u Rijeci, gdje nakon završene Prve sušačke hrvatske gimnazije 2005. godine upisuje studij prava. Za uspjeh na studiju na Pravnom fakultetu dodijeljene su mu Dekanova i Rektorova nagrada, a u ak. god. 2007./2008. dobitnik je i prestižne stipendije Zaklade Zlatko Crnić za najbolje studente prava u državi. Nakon završetka studija početkom 2011. godine zapošljava se na matičnom fakultetu kao asistent na Katedri za financijsko pravo. Iste godine upisuje i poslijediplomski doktorski studij na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom doktorskog studija u više je navrata odlazio na studijske boravke na prestižne inozemne institucije, kao što su Institut für Österreichisches und Internationales Steuerrecht iz Beča te Max-Planck-Institut für Steuerrecht und Öffentliche Finanzen iz Münchena. Doktorsku disertaciju pod nazivom Nexus Requirements for Taxation of Non-residents’ Business Income piše na engleskom jeziku, a brani ju u svibnju 2016. godine. Za disertaciju je 2017. godine nagrađen prestižnom nagradom European Academic Tax Thesis Award, koju zajednički dodjeljuju Europsko udruženje profesora poreznog prava i Europska komisija. Disertacija je 2018. godine u prilagođenom obliku objavljena u nakladi uglednog međunarodnog izdavača International Bureau of Fiscal Documentation (IBFD) iz Amsterdama. Na temelju ovih znanstvenih uspjeha 2019. godine dodijeljena mu je i Državna nagrada za znanost, u kategoriji znanstvenih novaka, tj. znanstvenika mlađih od 35 godina, iz područja društvenih znanosti. Od rujna 2017. do ožujka 2018. godine na poslijedoktorskom je usavršavanju na IBFD-u iz Amsterdama. U listopadu 2018. godine izabran je u znanstveno-nastavno zvanje docenta na Katedri za financijsko pravo Pravnog fakulteta u Rijeci. Tijekom svoje akademske karijere sudjelovao je, u svojstvu suradnika, u više znanstvenih projekata, uključujući i jedan projekt Hrvatske zaklade za znanost, te je autor više od 30 znanstvenih i stručnih radova, uglavnom iz područja poreznog prava.
Kako je sve krenulo?
Kao osnovnoškolca i srednjoškolca dosta su me zanimale teme koje su predmet istraživanja društvenih znanosti. Posebno se to odnosi na povijest, koja doista u mnogome i jest „učiteljica života“, pod uvjetom da povijesna događanja ispravno i tumačite. S obzirom da je moj interes za matematikom i prirodnim znanostima nekako splasnuo tijekom srednje škole, upis pravnog studija, koji podrazumijeva određenu širinu općeg znanja, činio mi se kao logičan korak. Iako sam se po završetku studija vidio primarno u pravnoj praksi (npr. na sudu ili u odvjetničkom uredu), spletom okolnosti otvorila mi se prilika za radom na fakultetu. Iz ove perspektive mislim da je to bila sjajna odluka, pogotovo s obzirom na zadovoljstvo koje mi pruža znanstveno-istraživački radu u užem području financijskog i poreznog prava, ali i nastavni rad sa studentima. Tu moram istaknuti ulogu prof. dr. sc. Nataše Žunić Kovačević, moje mentorice pri izradi doktorata i predstojnice Katedre za financijsko pravo, koja mi je uvijek pružala maksimalnu podršku u akademskom razvoju, posebno glede suradnje s uglednim inozemnim fakultetima i institucijama.
Tvoj znanstveno-nastavni rad na Pravnom fakultetu?
Možda će zvučati kao floskula, ali doista mislim kako rad na Fakultetu nije zanimanje, već poziv, koji s jedne strane zahtijeva puno odricanja i potrošenog vremena, ali jednako tako nudi i brojne trenutke zadovoljstva i osobnog ispunjenja. Rekao bih kako je moja karijera na fakultetu imala neki klasičan put koji prolazi većina kolega. Od početnih godina akademskog „šegrtovanja“ u zvanju asistenta do trenutka izbora u zvanje docenta prevalio sam dug put neprekidnog učenja i usavršavanja, i što se tiče znanstvenog rada i što se tiče nastavnog procesa. Na tom putu neizbježne su i neke greške, ali i trenuci smijeha i ponekog gafa koje osoba doživi kad se nalazi s jedne strane katedre, sučelice grupi radoznalih adolescenata. Moram priznati da volim prenositi svoje znanje studentima u neposrednoj nastavi, posebno kroz seminare i vježbe, iako ljudi van akademske zajednice vjerojatno nemaju predodžbu koliko vremena, truda i energije iziskuje održavanje nastave. Posebno sam ponosan na to da sam 2018. godine imao priliku držati predavanja u Keniji. Naime, tijekom mog poslijedoktorskog boravka na IBFD-u uspostavljena je suradnja sa Strathmore University iz Nairobija, te sam se uskoro našao u ulozi gosta-predavača na kolegiju „International Tax Law“ u sklopu njihovog specijalističkog studija prava (LLM). Bio je to moj prvi susret s fascinantnim afričkim kontinentom i najbolji dokaz tvrdnji da rad u akademskoj zajednici pruža sjajne mogućnosti umrežavanja i međunarodne suradnje. Znanstveni rad uvijek nosi nove izazove, pogotovo kad se uspostavi mreža kontakata s kolegama iz Hrvatske i iz inozemstva. Iz moje dosadašnje znanstvene karijere, izdvojio bih dva momenta koja su mi posebno draga. Prvo, kad sam u jesen 2017. godine glavne nalaze svog doktorskog istraživanja izložio pred službenicima Europske komisije u Bruxellesu. To je bio dio EATTA nagrade koju sam osvojio za svoj doktorat, a doista je bio fenomenalan osjećaj prezentirati svoja razmišljanja pred ljudima koji praktički kreiraju pravila koja bi se u budućnosti trebala primjenjivati u cijeloj Europskoj Uniji. Drugo, u svibnju 2019. godine prvi put sam se otisnuo „preko bare“ te sam, zajedno s kolegom i dobrim prijateljem iz Splita, Šimom Jozipovićem, imao izlaganje na prestižnoj konferenciji o pravima poreznih obveznika, održanoj u Minneapolisu. Nakon završetka konferencije, iskoristili smo slobodne dane i za bolje upoznavanje SAD-a, s time da je najveći dojam na mene ipak ostavio New York sa svojim bezbrojnim atrakcijama. Ovo tužno i neizvjesno vrijeme epidemije koronavirusa odražava se i na znanstvenu zajednicu te su i neke moje aktivnosti otkazane ili odgođene. Međutim, i u budućnosti se veselim novim projektima i istraživanjima, posebno onima usmjerenim na poboljšanje hrvatskog porezno-pravnog okvira. Tu ću svakako i dalje inzistirati na visokoj razini kvalitete i znanstvene strogoće, jer to i jest dio društvene uloge akademske zajednice.
A van Fakulteta?
Rekao bih da je moje slobodno vrijeme posljednjih skoro pola godine obilježeno dolaskom na svijet jednog malog bića – Eve. S obzirom da njezina majka i ja pokušavamo biti što bolji roditelji, neke rutinske kave i pića s prijateljima zamijenila su druženja u četiri zida, uz prisustvo naše djevojčice. Od onih aktivnosti koje ipak i dalje ne propuštam, izdvajam jogging (ili po Trsatu ili u Kostreni) te sudjelovanje na kvizu „Nogometne ikone“, s obzirom da sam oduvijek strastveno pratio nogomet i gubio sate i dane razmišljajući o rezultatima Rijeke, Milana ili Barcelone. Ovom prilikom pozdravljam i dečke iz moje kviz-ekipe! Dakako, volim naći i nešto vremena samo za sebe i knjigu koja me u tom trenutku zaokuplja, pa ću za kraj izdvojiti citat iz jedne od njih – „Utopija za realiste“, čiji je autor nizozemski povjesničar Rutger Bregman: „Nemojte da vam itko govori što je što. Ako želimo promijeniti svijet, moramo biti nerealni, nerazumni i nemogući. Sjetite se: one koji su se zalagali za ukidanje ropstva, pravo glasa za žene te za istospolne brakove također se smatralo luđacima. Dok povijest nije pokazala da su u pravu.“
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Petra Sporčić
Hvala slastičarnica Cacao