Nino Krvavica odrastao je u Rijeci, a nakon završene Prirodoslovno-matematičke gimnazije Andrije Mohorovičića upisuje Građevinski fakultet u Rijeci. Po završetku studija, zapošljava se na Institutu građevinarstva Hrvatske (IGH) u Rijeci, gdje radi sljedeće tri godine. U međuvremenu upisuje doktorski studij građevinarstva te se ubrzo nakon toga zapošljava kao asistent na Građevinskom fakultetu u Rijeci na Katedri za hidrotehniku. Područje njegovog znanstvenog interesa su vodne pojave u priobalju, što uključuje morske valove i njihov utjecaj na obalne građevine i infrastrukturu, regulacije priobalnih rijeka, procjenu opasnosti od poplava, ali i utjecaj klimatskih promjena i varijacija. Tijekom doktorskog studija usavršavao se u Japanu na Sveučilištu u Kyotu, gdje je sudjelovao u razvoju hidroloških modela i sustava ranog uzbunjivanja na poplave. Danas radi kao docent na Građevinskom fakultetu u Rijeci, gdje je sudjelovao i vodio više znanstvenih i stručnih projekata, svoje rezultate objavljivao u znanstvenim časopisima i predstavljao na brojnim međunarodnim i domaćim konferencijama, educirao se i usavršavao svoje nastavne kompetencije te primio više nagrada za svoj znanstveni i nastavni rad od Sveučilišta u Rijeci i Zaklade Sveučilišta u Rijeci. Više o radu Nina Krvavice možemo saznati na njegovoj osobnoj akademskoj mrežnoj stranici https://nkrvavica.github.io/, a o najnovijim postignućima i poslušati u nedavnom razgovoru za Radio Rijeku (https://radio.hrt.hr/ep/nino-krvavica-rjecina-kao-model/328526/).
Kako je sve krenulo?
Od najranije dobi sam volio rješavati zagonetke. S djedom sam igrao šah, a s roditeljima i bratom igrao različite društvene i logičke igre. I danas se znam sa suprugom natjecati tko će prije riješiti Sudoku. U školi sam pokazivao sklonost ka matematici i fizici gdje sam zadatke shvaćao kao igru, odnosno kao još jednu zagonetku koju trebam riješiti, iako su učitelji nažalost rijetko kada to tako i prikazivali. Međutim, u to vrijeme imao sam vrlo široki raspon interesa, od različitih sportskih aktivnosti, stranih jezika, glazbe i sviranja klavira, do rastavljanja i sastavljanja različitih elektroničkih uređaja. Ubrzo nakon što sam dobio svoje prvo računalo, zaljubio sam se u programiranje, mogućnost da „razgovaram“ s računalom i stvaram vlastite programe. Prilikom upisa na fakultet dvoumio sam se između više opcija, prvenstveno elektrotehnike i građevinarstva, iako sam razmišljao i o arhitekturi, ali i psihologiji. Na kraju sam odabrao Građevinski fakultet u Rijeci djelomično i zbog utjecaja mog pokojnog oca koji je također bio inženjer građevine. Sjećam se da sam kao mali sjedio u njegovoj firmi za velikim stolom i crtao svim tim posebnim olovkama koristeći ogromna ravnala, a oko sebe s čuđenjem gledao tehničke nacrte zgrada i prometnica. Vrlo brzo mi je postalo jasno da sam donio dobru odluku upisavši Građevinski fakultet, jer sam relativno zahtjevne ispite polagao uz puno manje truda nego većinu predmeta u gimnaziji. Motivacija i zainteresiranost bili su mi puno važniji za uspjeh od vremena provedenog za knjigom. Unatoč tome, tek na zadnjoj godini sam otkrio ono što me uistinu zanima. Dok većina studenata na građevinskim fakultetima želi graditi mostove ili nebodere, mene je najviše fascinirao tok vode te sam shvatio da želim uređivati korita rijeka, graditi brane, preljeve, akumulacije, lukobrane i gatove. Tijekom izrade diplomskog rada konačno sam spojio svoju zadivljenost vodom i računalima te sam po prvi puta koristio računalne modele i to kako bi proveo simulacije valova i procijenio njihov utjecaj na jedan gat u Voloskom. Istovremeno sam sudjelovao i u projektiranju i nadzoru gradnje tog gata. Na moju radost, on i dan danas stoji u Voloskom i okružuje vaterpolo igralište, unatoč svim olujnim valovima koji kao da ga uporno pokušavaju srušiti. Nakon završetka studija, moj tadašnji mentor na diplomskom radu, Nenad Ravlić pozvao me da mu se pridružim na Institutu građevinarstva Hrvatske u Rijeci, što sam i prihvatio. Imao sam sreće da sam u IGH radio na vrlo izazovnim i ne-standardnim projektima koju su zahtijevali kombinaciju stručnog i istraživačkog pristupa. Primijetio sam da me s vremenom sve više i više privlače upravo istraživačke aktivnosti. U tim trenucima osjećao sam se potpuno prisutan i slobodan da izrazim svoju kreativnost. Stoga, kada me prof. Nevenka Ožanić pozvala da dođem raditi na Građevinski fakultet u Rijeci, nisam puno dvojio te sam se i 2011. zaposlio kao asistent na Katedri za hidrotehniku.
Nino Krvavica kao znanstvenik?
Posao na fakultetu sastoji se od brojnih nastavnih, znanstvenih, stručnih i administrativnih obveza. Iako volim raditi sa zainteresiranim studentima te sudjelovati na stručnim projektima i studijama, moram priznati da znanstvene obveze shvaćam više kao hobi, a manje kao posao. Što je sretna okolnost, jer teško da bi mi osam sati dnevno bilo dovoljno da se posvetim svim ovim aktivnostima koliko želim i koliko to one zahtijevaju. Zadovoljan sam što nisam ograničen fiksnim radnim vremenom, iako to obično znači da ostajem na poslu i duže od osam sati dnevno ili nastavljam raditi i od doma. Ne zato jer moram, već zato jer ovaj posao uključuje kontinuiranu edukaciju i usavršavanje. Puno vremena provodim čitajući, gledajući i slušajući razna predavanja te isprobavajući različite nove metode i pristupe neovisno o tekućim obvezama. S vremenom su mi izblijedile razlike između poslovnih obveza i interesa vezanih uz osobni razvoj. Sudjelovanje na projektima me je odvelo i na neka daleka mjesta koja sam oduvijek želio posjetiti, tako sam 2013. godine proveo dva mjeseca na Sveučilištu u Kyotu u Japanu. To iskustvo je ostavilo dubok dojam na mene, kako u znanstvenom, tako i u kulturnom smislu te se nadam da ću u skorašnjoj budućnosti ponovo imati priliku posjetiti ovu fascinantnu zemlju.
Trenutno sudjelujem na nekoliko znanstvenih i stručnih projekata između kojih bih izdvojio tek završeni projekt koji se bavio međudjelovanje mora i rijeka u kontekstu klimatskih promjena. Ovo je prvi projekt kojega sam osobno osmislio i vodio u suradnji s kolegama s Građevinskog fakulteta u Rijeci. U projektu smo prvenstveno istraživali kako more, odnosno slana morska voda, prodire kroz korita rijeka, a jedan od poligona na kojima smo vršili mjerenja je bila Rječina. Prodor mora je vrlo bitna pojava koju je važno prepoznati i precizno opisati kako bi mogli predložiti odgovarajuće mjere zaštite. Primjerice u rijeci Neretvi, već danas postoje veliki problemi za lokalnu poljoprivredu zbog zaslanjivanja podzemne vode i tla. Drugi aspekt ovog međudjelovanja je pitanje kako more utječe na istjecanje rijeka u slučaju velikih poplava. Naime, visoke razine mora i olujni uspori mogu znatno otežati istjecanje rijeka ili oborinskih voda, a posljedice toga vidimo svake godine u Rijeci kada šire područje tržnice bude poplavljeno. Također, trenutno s kolegama s Građevinskog fakulteta u Rijeci i Zagrebu sudjelujem na projektu u kojem pokušavamo pratiti promjene na nasutim plažama i naći rješenja kako ih bolje graditi u budućnosti, što je od velikog značaja za održivi razvoj turizma u Hrvatskoj. Svi ovi projekti rezultirali su brojnim znanstvenim radovima objavljenima u vrhunskim međunarodnim časopisima, zbog čega sam u zadnje dvije godine primio dvije nagrade za znanstveni rad od Zaklade Sveučilišta u Rijeci, prvo za mladog znanstvenika, a sljedeće godine i u kategoriji znanstvenika.
A slobodno vrijeme?
Slobodno vrijeme volim provoditi u prirodi, daleko od grada i buke. Tamo odlazim napuniti baterije i odmaknuti se od svakodnevnih obveza. Nekada sam često znao provoditi vrijeme duboko u tišini šume šetajući se s fotoaparatom i loveći igru svjetlosti na lišću, granama i cvijeću. U trenutku kada gledam kroz fotoaparat, vrijeme stane i ne postoji ništa osim tog djelića sekunde. Zadnje dvije godine sam šetnje i fotoaparat zamijenio disc golfom. To je sport kojemu snažno raste popularnost u svijetu, a polagano ga otkrivaju i u Hrvatskoj. Igra se slično kao i klasični golf, ali s plastičnim diskovima – manjim verzijama frizbija – kojima treba pogoditi posebno izrađen koš. Igra je jako zabavna, a može se isprobati i na Platku (https://www.dgk-eagle.hr/). Sada svaki slobodan vikend kada vrijeme dopušta, zajedno sa suprugom i prijateljima, bacam diskove i gađam koševe po šumama i livadama na Platku, ali i drugim terenima u Hrvatskoj. Preko tjedna se pak stresa rješavam igranjem badmintona. U one hladne i kišne nedjelje, kada vrijeme ne dopušta igranje disc golfa, volim ostati doma te sa suprugom kuhati i isprobavati nove recepte ili se družiti s najbližim prijateljima.
Za kraj…
Posao na fakultetu je iznimno zahtjevan i odgovoran, nije nimalo statičan te zahtjeva kontinuirani rad na sebi i zdravu dozu samokritičnosti. U svemu tome, bitno je ne izgubiti sebe i svaki dan ispočetka donositi ispravne odluke. Uz to, meni je posebno važno da zadržim barem mali dio one iskonske dječje znatiželje i veselja u otkrivanju novih stvari. Sjećam se da u dobi od 9 godina ponekad ne bih mogao dočekati jutro da složim nove lego kocke. S vremenom sam lego kocke zamijenio matematičkim jednadžbama i programskim jezicima, a umjesto dvoraca i svemirskih letjelica, gradim modele obala, mora i rijeka. Smatram se sretnim jer sam kroz sve poteškoće i uspjehe naučio uživati u ovome poslu i svakodnevnim aktivnostima, a ne u grču i nervozi čekati da dosegnem neki daleki cilj, što god on bio. Iako sam davno čitao knjigu Princ kaosa, duboki dojam mi je ostavila izjava glavnoga lika o kojoj i danas često promišljam:
Ne znam jesam li ikad priželjkivao veličinu. To mi se čini sličnim kao kad želiš biti inženjer radije nego da želiš nešto stvarati, ili kao da želiš biti pisac radije nego nešto pisati. Veličina bi trebala biti samo popratna pojava, a ne cilj. (Roger Zelazny)
Mogu reći da je meni prvenstveno cilj istraživati i podučavati, a biti znanstvenik ili profesor, to je samo popratna pojava.
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Petra Sporčić
Hvala slastičarnica Cacao
