Valentina Martan po struci je logoped, a od nedavno i asistentica je na studiju Logopedija pri Sveučilištu u Rijeci. Rođena u Varaždinu, gdje je pohađala Prirodoslovno-matematičku gimnaziju. Nakon završenog srednjoškolskog obrazovanja upisuje Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, studijski smjer Logopedija. Još kao apsolvent dobiva prvi posao u osnovnoj školi te 15 godina radi u praksi, u sustavu odgoja i obrazovanja na radnom mjestu stručnog suradnika logopeda. Doktorandica je na Poslijediplomskom sveučilišnom (doktorskom) studiju Pedagogija pri Sveučilištu Rijeci. Područje njenog znanstvenog interesa je inkluzivno obrazovanje, obrazovna perspektiva disleksije i edukacijske intervencije u radu s učenicima s disleksijom.
Kako je sve krenulo?
Od malena sam pokazivala veliki interes za učenje, temeljitost i sustavnost u radu, radovale su me nove spoznaje i ishodi naučenog. Nikada mi nije bio problem učiti i na neuobičajenim mjestima, u javnom prijevozu, na plaži ili pak u bučnim prostorima. U tome sam oduvijek imala podršku roditelja, koji su mi usadili vrijednost ulaganja u obrazovanje, kao jedne od važnih životnih vrednota. Veliku ulogu imali su i djed i baka, učitelji po struci. Sjećam se prvih radnih listića, kreativnih zadataka i slikopriča koje sam kod njih marljivo rješavala još od rane dobi, a koje su mi samostalno izrađivali. Tijekom gimnazijskih dana bila sam dobra u jezicima, biologiji, a privlačile su me i teme iz psihologije. Između promišljanja o studiju stranih jezika, medicine ili logopedije, odluka je pala na logopediju. I nikada nisam požalila! Logopedija kao interdisciplinarna znanstvena disciplina objedinjuje spoznaje iz medicine, psihologije, pedagogije i lingvistike te zaista nudi širok spektar različitih znanja koji svaki student mora usvojiti kako bi razumio složenost procesa humane komunikacije te njenih odstupanja te kako bi mogao preventivno, savjetodavno i terapijski djelovati. Tijekom studija osobito su me zainteresirali poremećaji čitanja i pisanja, stoga se nakon diplome ciljano zapošljavam u školi. Tijekom 15 godina stručnog rada u školi stekla sam veliko iskustvo ne samo u području izravnog logopedskog rada s učenicima s poremećajima jezično-govorno-glasovne komunikacije, već i u suradnji s roditeljima, učiteljima, timskom radu u razvijanju i provedbi inkluzivne prakse, sudjelovanju u organizaciji rada škole, vođenju Erasmus projekata, vođenju Povjerenstava za utvrđivanje promjerenog programa obrazovanja za učenike s teškoćama, mentoriranju studenata i pripravnika logopeda, aktivnom sudjelovanju na brojnim stručnim usavršavanjima u zemlji i inozemstvu. Napredovala sam u status stručnog suradnika savjetnika. Usprkos dinamičnom poslu u školi, „znatiželjan crv“ u mojoj glavi željan daljnjih učenja nije mi dao mira te upisujem doktorski studij Pedagogije.
Doktorski studij značajno je obilježio tvoju profesionalnu karijeru?
Tema mog doktorskog rada su „Kompetencije učitelja za poučavanje učenika s disleksijom“, a nastojanje istraživanja, koje je trenutno u fazi provedbe, je dati doprinos razumijevanju međuodnosa relevantnih komponenti učiteljskih kompetencija (znanja, vještina i stavova) za poučavanje učenika s disleksijom, njihova odnosa sa sociodemografskim obilježjima i podrškom logopeda, kao i oblicima i spremnosti za profesionalni razvoj. Interes za ovo istraživanje potekao je iz praktičnog iskustva dugogodišnjeg rada s učenicima s disleksijom, kao i učiteljima koji ih poučavaju. Ovi učenici čine velik postotak populacije učenika s teškoćama u redovnim školama. Disleksija ima specifičan status među poremećajima učenja, jer osobe uz značajne probleme ovladavanja temeljnim akademskim vještinama čitanja i pisanja, imaju uredne kognitivne sposobnosti, a neke od njih su i visokih sposobnosti. Različitost u načinu primanja i obrade informacija i različit stil učenja ovih učenika zahtijevaju drugačije obrazovne pristupe temeljene na njihovim jakim stranama, ali i sustavan rad na područjima u kojima iskazuju teškoće. Kvalitetno poučavanje učenika s disleksijom podrazumijeva visoku razinu osposobljenosti učitelja kako bi mogao individualizirano poučavati i implementirati odgovarajuće metode i postupke. Dosadašnja su istraživanja pokazala da se učitelji usprkos spremnosti i pozitivnim stavovima prema poučavanju učenika s disleksijom ne osjećaju u dovoljnoj mjeri kompetentni za njihovo poučavanje, upravo radi nedostatnog inicijalnog obrazovanja i kontinuiranog profesionalnog razvoja u ovom području, kao i nedostatne stručne podrške logopeda koji su kao stručni suradnici u školama daleko podzastupljeni. Učitelji su u stjecanju znanja o radu s učenicima s disleksijom (a nerijetko i ostalim teškoćama) često prepušteni samostalnom i iskustvenom učenju. Budući da su jake strane i specifične vještine osoba s disleksijom, kao što su kreativnost, originalnost u mišljenju, dobar vizualni i predodžbeni kapacitet te dobro globalno razumijevanje poželjne u mnogim suvremenim zanimanjima 21. stoljeća, odgovornost obrazovnih sustava za uspjeh ili potencijalan neuspjeh ovih učenika je ogromna.
Tvoj znanstveno-nastavni rad danas?
Veliku podršku u svome radu imam od mentorice, izv. prof. dr. sc. Sanje Skočić Mihić i komentorice, izv. prof. dr. sc. Renate Čepić s Učiteljskog fakulteta, koje me osim u mentoriranju doktorata od početka uključuju i potiču na sudjelovanje na konferencijama, pisanje znanstvenih članaka i sudjelovanje u projektima. U statusu doktoranda i suradnika trenutno sudjelujem u dva znanstveno-istraživačka projekta Sveučilišta u Rijeci. U projektu „Učiteljska uvjerenja kao odrednice samoregulacije i kreativnosti učenika u STEM području obrazovanja“, voditelja izv. prof. dr. sc. Darka Lončarića (Učiteljski fakultet) sudjelujem u provedbi istraživanja vezanih za uvjerenja budućih učitelja o potencijalnim visokim sposobnostima učenika s disleksijom. Drugi projekt, voditeljice izv. prof. dr. sc. Sanje Čandrlić (Odjel za informatiku) pod nazivom „Sustav temeljen na znanju kao potpora učenju učenika s disleksijom“ bavi se primjenom IKT-a u edukacijskim intervencijama u području disleksije. Od nedavno sam zaposlena na novom studiju logopedije u Rijeci, na radnom mjestu asistenta. Ove je godine upisana prva generacija studenata te se osobito veselim novim izazovima koji me čekaju u profesionalnome radu!
Smatram da znanost treba služiti čovjeku. Spoznaje i rezultati istraživanja iz područja logopedije imaju značajan utjecaj na svakodnevnu logopedsku praksu te u konačnici na poboljšanje kvalitete života osoba s različitim logopedskim dijagnozama, kao i njihovih obitelji.
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Petra Šporčić
Hvala Studentski centar Rijeka
