Benedikt Perak diplomirao je opću lingvistiku i indologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te na doktorskome studiju lingvistike obranio disertaciju „Opojmljivanje leksema strah u hrvatskome: sintaktičko-semantička analiza“. Od 2005. godine sudjeluje u nastavi na Odsjeku za kulturalne studije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, prvo kao vanjski suradnik pa poslijedoktorand, a od ove godine i u zvanju docenta. Kao znanstvenik u području humanističkih znanosti – polje filologija, usmjeren je na razvoj digitalne humanistike te primjenu metoda i alata digitalne lingvistike na analizu komunikacije, procesa društvene interakcije i kulture. Voditelj je Laboratorija za istraživanje kulturne složenosti pri Filozofskom fakultetu i Centru za umjetnu inteligenciju i cyber-sigurnost Sveučilišta u Rijeci.
Kako je sve krenulo?
Sad kad malo razmislim, baš mi i nije tako lako odgovoriti na to pitanje. Uvijek sam se oduševljavao vrstama djelatnosti koji potiču uvid u složenije sagledavanje stvarnosti. Mislim da po tome nisam baš jedinstven. Međutim, imao sam sreću naći se u okruženjima koja su me naučila cijeniti, doživjeti i analizirati različite kulture, medije i izričaje stvarnosti. Najvažniji formalni utjecaj, obrazovanje na filozofskome u Zagrebu i Rijeci pružilo mi je uvid u složenost jezika kao sredstva komunikacije i oblikovanja spoznaje. Suvremeno jezikoslovlje ima razgranatu znanstvenu tradiciju čiji korijeni interdisciplinarno zadiru u biologiju, neuroznanost, psihologiju, kulturalnu teoriju s izravnim utjecajem na svakodnevnu komunikaciju, marketing, oblikovanje identiteta i ideologiju. Jezik je stvarno najfascinantnija tvorevina ljudske društvene interakcije. Pa evo, tkogod sad ovo razumije, čini to baš kroz medij jezika. To je kao neki program koji nas potiče da dijelimo iskustva, sjećanja, ideje, domišljamo ciljeve i vizije budućnosti.
Tvoji aktualni projekti?
Moji projekti primarno su vezani uz proučavanje utjecaja jezične djelatnosti na društvenu stvarnost i primjenu digitalnih tehnologija u jezikoslovlju. Jedan od meni najdražih projekata, EmoCNET, bavi se razvojem računalnog modeliranja komunikacije psiholoških stanja u hrvatskom jeziku. Cilj je stvoriti leksičku bazu koja integrira znanje o izražavanju emocija i afektivnih stanja u hrvatskome i drugim europskim jezicima. Projekt premrežava spoznaje iz kognitivnih znanosti, metode korpusne i računalne lingvistike te upotrebljava strojno učenje za identificiranje obrazaca izražavanja emocija. Leksička aplikacija trenutno prikazuje značenjsku strukturu sentimenta riječi na korpusima engleskoga, talijanskoga i hrvatskoga a dostupna je na http://emocnet.uniri.hr/congracnet/. U pripremi je i aplikacija koja analizira rasprave Hrvatskog sabora. Od zanimljivih projekata koji su vezani uz digitalnu humanistiku i očuvanje lokalne baštine istaknuo bi multimedijsku platformu Zaspal Pave koja je nastala u suradnji s Ustanovom Ivan Matetić Ronjgov i našeg Laboratorija za istraživanje kulturne složenosti. Projekt je digitalizirao glazbenu baštinu Istre i hrvatskog primorja i ponudio suvremene metode reprezentacije pjesama. Platforma je objavljena na http://zaspal-pave.ustanova-imronjgov.hr/. Općenito govoreći, projekti digitalne humanistike zahtijevaju zanimljiv zaokret prema interdisciplinarnom načinu suradnje u kojima je nužno razviti suradnju sa znanstvenicima klasičnih disciplina humanističkih i društvenih znanosti poput muzikologa, filologa, povjesničara i psihologa te ih premrežiti sa stručnjacima informacijskih i komunikacijskih znanosti i drugih STEM područja. U tome smislu se naš Laboratorij za istraživanje kulturne složenosti (https://cultstud.ffri.hr/?p=541) uključio u djelatnosti Centra za umjetnu inteligenciju pri Sveučilištu u Rijeci (https://airi.uniri.hr). Nadamo se da ćemo na taj unijeti dašak humanističke problematike u STEM rješenja budućnosti, ali isto tako i sustavnije pristupiti razvoju kulture kroz mogućnosti empirijskih uvida i primjenu sve složenijih modela društvene interakcije i komunikacije. Mislim da nas budućnost vreba ne iza ugla, već je zakoračila u predsoblje stvarnosti svakog od nas znali mi to ili ne. Digitalni prijenos informacija, otvorene baze znanja, društvene mreže, osobni asistenti, bio-tehnolološka sučelja sve je to tek početak novih dosega stvarnosti koje sa sobom nose brojne dobrobiti, ali i odumiranje starih mitova na račun novih algoritamskih mitova. Svakako zanimljivo vrijeme.
Slobodno vrijeme?
U slobodno vrijeme čeprkam po gitari, vježbam yogu, ronim i igram stolni tenis. Gitarska druženja od osnovne glazbene škole, jamm sessiona u riječkome Tunelu, pa do akademskog rok benda FFRIKOVI pružila su mi bezbrojne glazbene užitke kojih se teško odreći. Nešto od pokušaja fuzije različitih glazbenih uzora u vlastite skladbe objavio sam na https://soundcloud.com/benedikt-perak. Možda se nekome i svide. U srednjoj školi počeo sam se zanimati za meditaciju i yogu. U to vrijeme, kasnih 90-tih, to je bilo prilično alternativno, ali mene je fasciniralo koliko učinkovite mogu biti jednostavne metode tjelesnih vježbi i usmjeravanja svjesnosti. Na tom tragu osnovao sam u Rijeci Društvo za rekreaciju Yoga koje je mnoge uvelo u vježbe psihofizičke koordinacije. A stolni tenis mi je relativno nova psihofizička fascinacija koja mi pruža zanimljivu dozu inteligencije kretanja i drugarskog nadmetanja. U svakom slučaju, pokušavam se držati krilatice u zdravom tijelu zdrav duh, premda ne vjerujem u dualizam tijela i uma, već njihovu korelaciju unutar emergentnog sustava stvarnosti.
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Petra Šporčić
Hvala Studentski centar Rijeka
