Paulina Krolo odrasla je u Slavonskom Brodu, gdje pohađa osnovnu i srednju Tehničku školu građevinskog usmjerenja. Po završetku srednje škole, upisuje Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci. Nakon završetka studija počinje raditi kao asistentica na Katedri za konstrukcije na Građevinskom fakultetu u Rijeci, gdje ujedno nastavlja daljnje školovanje na poslijediplomskom doktorskom studiju građevinarstva. Znanstvenim radom aktivno se bavi od zaposlenja u području nosivih čeličnih konstrukcija, potresnom inženjerstvu te aerodinamici konstrukcija. U svojim istraživanjima bavi se analizama ponašanja čeličnih konstrukcija pri potresnom djelovanju, računalnim modeliranjem vijčanih i zavarenih priključaka u čeličnim konstrukcijama. Tijekom doktorskog studija usavršavala se na Fakultetu za gradbeništvo in geodezijo u Ljubljani, gdje je imala priliku raditi s akademikom profesorom Peterom Fajfarom. U sklopu tromjesečnog boravka u Ljubljani, istraživala je nelinearnu statičku metodu koja se primjenjuje za potresnu analizu konstrukcija, koju je potom i primijenila u svom doktoratu za procjenu ponašanja čeličnih konstrukcija u potresno aktivnim područjima. Danas radi kao docentica na Građevinskom fakultetu u Rijeci gdje predaje na predmetima iz područja čeličnih konstrukcija, spregnutih čelično-betonskih konstrukcija, te predmete iz područja projektiranja konstrukcija. Aktivno sudjeluje u radu triju pododbora Hrvatskog zavoda za norme. Od 2017. godine obnaša funkciju voditeljice Laboratorija za konstrukcije, u kojemu je vodila laboratorijska ispitivanja konstrukcijskih materijala i elemenata pri različitim vrstama djelovanja. Sudjelovala je na više znanstvenih i stručnih projekata, svoje rezultate objavljivala u znanstvenim časopisima i predstavljala na međunarodnim i domaćim konferencijama. Svoje nastavne kompetencije usavršavala je na brojnim edukacijama. Nagrađena je za najbolji doktorski rad u području građevinarstva za 2017. godinu od Hrvatskih saveza građevinskih inženjera, za koji je primila i zahvalnicu Sveučilišta u Rijeci.
Kako je sve krenulo?
Od malena sam voljela crtati. Oduvijek sam voljela raditi nešto s rukama. U osnovnoj školi sam primijetila da me zanimaju predmeti poput matematike, fizike i tehničke kulture. Sve je moralo biti logično da bi me interesiralo. Poslije sam upisala srednju tehničku školu građevinskog usmjerenja. Nisam odmah bila sigurna u svoj odabir. Kroz predmete u srednjoj školi sam upoznala prve teme koji se tiču građevinarstva, konstrukcija i materijala. Puno se crtalo i računalo. Zahvalna sam svojim profesorima iz srednje škole koji su mi stvorili izvrsne temelje za dalje. U tome sam se našla i to je zasigurno put kojim me doveo do Građevinskog fakulteta u Rijeci. Nastavila sam produbljivati svoja znanja i vještine. Zamišljala sam se tada kao inženjerka koja će se baviti projektiranjem. Po završetku fakulteta, čak sam se vratila u svoju rodnu Slavoniju, gdje sam radila nekoliko mjeseci kao inženjerka projektantica. A onda me nazvao moj mentor kod kojeg sam radila diplomski rad i ponudio mi da se vratim na fakultet. Tada mi se otvorilo na tisuću pitanja. O povratak u Rijeku nisam razmišljala. Moji roditelji su mi uvijek bili najveća potpora, dali su mi tada veliki vjetar u leđa, pa imaju veliku zaslugu u tome što sam danas ovdje. Kako je tema moga diplomskog rada bila u području projektiranja čeličnih konstrukcija, tako sam spontano nastavila u tome smjeru. Tijekom tromjesečnog istraživanja u Ljubljani, otvorila su se dodatna pitanja vezana za ponašanje čeličnih konstrukcija u potresu, koje sam nastavila istraživati tijekom doktorata.
Tvoj rad na fakultetu?
Moj posao na fakultetu je vrlo dinamičan. Neprestano se isprepliće rad u nastavi, znanosti, rad u laboratoriju i rad u struci. Sa studentima radim već dvanaest godina, i moram priznati da nije bilo lako otpočetka. Imala sam veliki strah i tremu jer sam iz studentske klupe doslovno preko noći prešla u ulogu nastavnika. Čak sam morala predavati i nekim svojim kolegama, što nije bilo lako. Danas je puno, puno drugačije što donosi i svaka godina iskustva. Nastavu održavam na sedam kolegija, tako da studente upoznam već od prve godine, te ih pratim gotovo do samog kraja studija. Uz njih smo prisiljeni neprestano učiti i usavršavati se. Današnji moderni trendovi neprestano od nas traže unaprjeđivanje nastavnih metoda, kojima na najbolji mogući način možemo približiti gradivo studentima, te ih motivirati. Ove godine sam nagrađena za nastavnu izvrsnost, što je za jednog nastavnika najveća satisfakcija i potvrda da se dugogodišnji rad, trud i ulaganje u nastavu isplate.
Tvoj znanstveni rad?
Što se tiče znanstvenog rada, moja prva ljubav će uvijek biti čelične konstrukcije. To je moja zona komfora u kojoj najbolje vladam. Otkako sam 2017. godine preuzela vođenje laboratorija za konstrukcije, osim čelika, neprestano radim s različitim materijalima kao što su aluminij, te razni kompoziti koji su izazov u građevinarstvu. Prošle godine smo uspješno završili Program provjere inovativnog koncepta, tzv. POC projekt, koji je proveden u suradnji s tvrtkom Tehnoplast profili d.o.o. iz Zagreba. Tijekom projekta sam, zajedno s kolegicom doc. Natalijom Bede, provela brojna laboratorijska ispitivanja s ciljem utvrđivanja mehaničkih svojstava svih komponenata inovativnog sustava, koji će služiti kao konstruktivni elementi za proizvodnju pasivnih kuća. Ove godine smo, s istom tvrtkom, prijavili projekt Povećanje razvoja novih proizvoda i usluga koji proizlaze iz aktivnosti istraživanja i razvoja, tj. IRI projekt, gdje planiramo nastavak na istraživanju zidnih i stropnih sustava za pasivne kuće. Izvrsnu suradnju imamo i s tvrtkom RI ISA d.o.o koja je član grupacije PERMASTEELISA, vodeće globalne korporacije za projektiranje, izradu i montažu aluminijsko-staklenih fasada. Za njih sam provodila ispitivanja aluminija i aluminijskih profila kao nosivih elemenata u funkciji preuzimanja opterećenja fasadnih sustava. Osim toga, uskoro započinjem s laboratorijskim ispitivanjima svojstava polimera koji su dio brodske konstrukcije, gdje će započeti prva suradnja s kolegama s Tehničkog fakulteta u Rijeci. Svako ispitivanje je novi izazov, jer zahtjeva puno istraživanja i učenja. Veselim se daljnjem radu i onome što dolazi. U mome poslu je vrlo važno neprestano sudjelovanje u struci, tako da povremeno radim i u poslovima projektiranja, uglavnom čeličnih konstrukcija. S kolegom izv. prof. Mladenom Bulićem nedavno sam završila projekt uklanjanja i sanacije dijela čelične konstrukcije koja pripada kompleksu bivše pulske ratne luke, koji će rekonstrukcijom dobiti novu namjenu u okviru projekta nautičko – turističkog kompleksa Sv. Katarina Monumenti. Ponosna sam na jedan stručni projekt u kojemu sam sudjelovala, koji mi je bio veliki izazov jer sam izašla iz domene čeličnih konstrukcija kojima se inače bavim. Radi se o projektu konstrukcije Ninskih mostova koji su stradali u poplavi 2018. godine. Uz svog mentora, prof. Davora Grandića, koji je bio glavni projektant na rekonstrukciji mostova, te ostalih kolega koji su surađivali na projektu sam jako puno naučila. Mislim da se nikada neću zasititi u ovom poslu. Baš je ta dinamičnost ono što me u svemu tome drži, jer niti jedan dan nije isti.
Obiteljska si žena, majka dvoje djece?
Svoje slobodno vrijeme provodim s obitelji, sa suprugom i naših dvoje djece. Vikendima smo u prirodi, gdje svi punimo baterije za novi radni tjedan. Volimo zajednička putovanja, svuda idemo zajedno. U zadnje vrijeme smo posjetili Plitvička jezera i Brijune koji nas nisu ostavili ravnodušnima. Vesele me putovanja u moju rodnu Slavoniju od kuda smo suprug i ja. Tada smo svi na okupu u krugu svojih najmilijih. Za rođendane i blagdane obavezno pečem torte i kolače. Te sam vještine naučila od mame koja je pravi majstor u tome. Posebno volim onaj dekorativni dio koji me opušta, a djeca se iznova vesele novim ukrasima. Često se znam zafrkavati da je slastičarstvo moje rezervno zanimanje ako mi sve ovo propadne. Obožavam izrađivanja nakita, restauraciju starih komada namještaja, često nešto farbam po stanu. To su stvari koje izvlače onaj kreativni dio mene. Zbog užurbane svakodnevice, ne stignem se posvetiti tim stvarima koje me vesele. Redovito vježbam. Nastojim otići na trening barem dva do tri puta tjedno. Treninzi su moj ispušni ventil za svu nakupljenu negativnu energiju. Na sve što mi se događa uvijek nastojim gledati pozitivno. Iz onog lošeg se da izvući neka dobra pouka. Vjerujem da se trud i upornost ključ uspjeha u svakom poslu. Važno je samo gledati naprijed, ne bojati se reći svoje mišljenje na glas i u svemu ostati svoj.
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Petra Šporčić
Hvala Studentski centar Rijeka
