Patrizia Poščić nakon završene srednje škole, Centra za kadrove u obrazovanju i kulturi, upisuje Pedagoški fakultet u Rijeci, studij matematike i informatike. Stekavši diplomu profesora matematike i informatike zapošljava se kao asistent na istom fakultetu koji je kasnije promijenio ime u Filozofski. Svoje školovanje dalje nastavlja na Fakultetu organizacije i informatike Sveučilišta u Zagrebu gdje upisuje poslijediplomski studij te prvo stječe titulu magistrice znanosti, a 2007. i titulu doktorice informacijskih i komunikacijskih znanosti.
Od 2008. zaposlena je na Odjelu za informatiku Sveučilišta u Rijeci. U dva mandata bila je pročelnica Odjela za informatiku. Trenutno je redovita profesorica i voditeljica Katedre za informacijske sustave. Tijekom dosadašnjeg rada objavila je više stručnih i znanstvenih radova te sudjelovala na više domaćih i međunarodnih projekata. Više o njezinom radu možete saznati na https://portal.uniri.hr/Portfelj/Details/493.
Kako je sve krenulo?
Zanimljivo pitanje! Teško je odgovoriti kako je sve počelo i kako sam dospjela u znanstvene vode. Od malena mi je škola bila zadovoljstvo i nisam imala problema tijekom školovanja. Mislim da sam oduvijek znala da ću biti u prosvjeti, možda ne baš u visokom školstvu ali od prvih školskih dana omiljena igra bila mi je posložiti sve svoje lutkice i objašnjavati im nešto, učiti ih. I u školi, učiteljica me često angažirala da objasnim neko gradivo i pomognem prijateljima kojima nešto nije bilo jasno. Uz redovito obrazovanje, uvijek sam imala vremena i volje i za dodatne stvari. Tako sam završila i osnovnu glazbenu školu, predmet violina. Nažalost, od tada sam vrlo rijetko svirala violinu i mislim da bi sada to sviranje bilo sve samo ne ugodno.
Najvrednijim znanjem iz glazbene škole smatram to što sam naučila jezik nota pa sada mogu sebi za gušt sjesti za synthesizer i odsvirati neku ne baš pretešku kompoziciju. Iako su mi svi predmeti u školi, osim likovnog, išli, matematika mi je uvijek bila omiljeni predmet i bilo je nekako prirodno upisati najprije matematički smjer u srednjoj školi, a kasnije i studij matematike i informatike. Informatika je tu bila usputan odabir jer nije bilo studija čiste matematike u Rijeci, a i svi su govorili da je to budućnost. Uvijek sam se vidjela u svijetu matematike ali moj profesor na Fakultetu, a kasnije i mentor na magisteriju i doktoratu, prof. Mile Pavlić, potaknuo je u meni dublji interes za informatiku i područje projektiranja informacijskih sustava i baza podataka. Dakle, najviše zahvaljujući njemu odabrala sam daljnje usavršavanje u području informatike. Kroz cijelo školovanje imala sam veliku podršku svoje obitelji, najprije roditelja, a kasnije i supruga. Bez njihove pomoći teško bi bilo uskladiti sveučilišnu karijeru i privatni život.
Vaš rad na fakultetu?
Posao sveučilišnog nastavnika me zaista ispunjava zadovoljstvom jer sam stalno u kontaktu s mladim ljudima, novim idejama. Zadovoljstvo kad prenesete neko svoje znanje i vidite da se ono prenosi dalje, razvija, raste i to je ono neprocjenjivo! Ovaj posao nudi mogućnost, bar je nudio prije pandemije, putovanja i upoznavanja novih ljudi sudjelovanjem na konferencijama i znanstvenim skupovima. Nekoliko puta bila sam i na Erasmus+ razmjeni i uvijek je korisno vidjeti kako netko drugi obavlja isti posao. Naravno, ima tu i puno stresnih situacija kao što su razni rokovi koje treba ispoštovati kod prijavljivanja projekata, objavljivanja radova, napredovanja i sl., puno ‘noćnog’ rada jer ti nekada treba tišina za koncentraciju, ali ne bih mijenjala svoj posao za nijedan drugi. Tijekom svog rada na fakultetu, tj. odjelu, a to je sada već više od 25 godina, imala sam sreću i zadovoljstvo u tri mandata biti na čelu Odjela za informatiku. Prvi mandat bio je kao zamjenica pročelnice, a zatim još dva mandata, od 2015. do 2020. kao pročelnica.
Tih 10ak godina na upravljačkoj poziciji omogućilo mi je da upoznam i drugu perspektivu visokog školstva. Jedna je stvar biti nastavnik u učionici i/ili znanstvenik u svom laboratoriju, a sasvim drugo rukovoditi nekom organizacijom. U tom razdoblju jako puno vremena otpadalo je na različite, zapravo administrativne dužnosti i nije bilo previše vremena za unapređenje nastave ili ozbiljan znanstvenoistraživački rad. Danas kada sam ‘samo’ redovita profesorica, mogu se posvetiti nastavi. Vodim nekoliko kolegija na svim razinama visokoškolskog obrazovanja, od predddiplomske do poslijediplomske, iz područja baza podataka. Trenutno pripremam i paralelno držim novi predmet iz područja administriranja i sigurnosti baza podataka, a u planu su i još neki novi predmeti. Aktivna sam na nekoliko znanstvenih i stručnih projekata i zajedno sa svojim kolegama razmišljamo o pokretanju novih.
Kako provodite svoje slobodno vrijeme?!
Svoje slobodno vrijeme nastojim provoditi s obitelji jer mislim da je obitelj najveća životna vrijednost. Ponosna sam na djecu, kćer i sina koji su danas oboje studenti u Zagrebu. Proteklih dvadesetak godina suprug i ja, maksimalno smo posvetili djeci i sve se ‘vrtjelo’ oko njih. Bilo je tu puno izvanškolskih aktivnosti, treninga, razvoženja, odricanja, strke, ali nije mi žao nijednog trenutka. Najviše volim naša zajednička putovanja (kojih se nadam da će biti još) i zapravo sva obiteljska druženja, bilo da se radi o odlasku u crkvu, kino, kazalište, izlete.
Što se tiče hobija, volim pogledati dobru seriju ili film – naročito u kinu. Dok smo bili mlađi i bez ‘obaveza’, suprug i ja znali bi pogledati svaki film koji je došao u riječka kina, znalo je tu biti preko stotinjak filmova godišnje. Sada ipak biramo naslove koje ćemo gledati. Obavezno tri do četiri puta tjedno odem na grupne treninge u teretanu i to mi je s vremenom postao veliki užitak. Svakako tu su i šetnje uz more sa suprugom ili prijateljicama.
Izreke koje opisuju mene i moj način života „Nikad ne reci nikad“ jer zbilja ne znaš što te u životu čeka, a trudim se i nastojim živjeti po onoj „Ne čini drugima ono što ne želiš da drugi čine tebi“.
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Nikolina Filipović
Hvala Studentski centar Rijeka
