Nakon završene Salezijanske klasične gimnazije u Rijeci, Krešimir Dabo nastavio je svoj put graditi u Zagrebu, završivši prvo preddiplomski studij ekonomije, smjer menadžment na Zagrebačkoj školi za menadžment. Nakon toga završava diplomski studij Upravljanje poslovnim komunikacijama na Veleučilištu Vern´, a drugi diplomski studij pri Sveučilištu Sjever, na studiju komunikacijskih znanosti i odnosa s javnošću. Studirao je novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti, čime se i bavio na početku svoje karijere. Uz to, završio je jednogodišnji studij pri Centru za mirovne studije u Zagrebu. Sudjelovao je u nizu seminara i radionica na temu poslovne kulture, menadžmenta u kulturi i komunikacijskih i prezentacijskih vještina te medijacije i savjetovanja. Profesionalnu karijeru počeo je na području novinarstva, radeći u uredništvima nekoliko medijskih kuća, počevši od Radio Studenta, pa do Hrvatskog radija, Televizije Z1 do RTL Televizije. Radio je u PR odjelu na RTL Televiziji, a šest je godina vodio Službu za odnose s javnošću i marketing u Ansamblu LADO. Na mjesto ravnatelja Ansambla LADO imenovan je 2015. godine, kao tada najmlađi ravnatelj javne ustanove u kulturi u Hrvatskoj. Nastavnu karijeru počeo je na Veleučilištu Vern’, gdje i danas predaje na studiju Turizma te na studiju Odnosa s javnošću i medija. Uz to, predaje na Hrvatskom katoličkom sveučilištu te na Viskoj školi Edward Bernays kolegije vezane uz odnose s javnošću i marketing. Stalni je nastavnik, s izborom u zvanje višeg predavača na Europskoj poslovnoj školi Zagreb, gdje je nositelj kolegija iz područja marketinga, marketinškog komuniciranja i odnosa s javnošću. Licencirani je medijator pri Forumu za slobodu odgoja i certificirani psihoterapeut Realitetne terapije. Doktorand je na studiju Komunikologije pri Sveučilištu Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, gdje mu još predstoji obrana disretacije. Član je Hrvatske udruge za odnose s javnošću i Hrvatske udruge realitetnih terapeuta.
Kako je sve krenulo?
Sjećam se da sam kao klinac uvijek zamišljao u učionici, u ulozi učitelja ili pak istraživača-novinara koji je istraživao i razotkrivao velike teme. Nevjerojatno kako se to kasnije u životu nekako samo posložilo i spojilo u jedno. Još u osnovnoj školi Dolac i Brajda bio sam aktivan u novinarskim i dramskim sekcijama, a u Salezijanskoj gimnaziji, osim u novinarskoj sekciji, sudjelovao sam u umjetničkim projektima te na natjecanjima iz hrvatskoj jezika. Očito sve u životu ima neki svoj razlog. Iako mi je nekada bilo žao da nisam nasljedio tatin matematički gen koji me uvijek podučavao matematiku kada je zapelo jer je inžinjer pa su mu takvi predmeti bili u malom prstu, usmjerio sam se na kulturu, komunikacije i obrazovanje, s čime sam danas jako zadovoljan.
Tvoj put od novinara, voditelja LADA do predavača na EBUSu?!
Studirajući novinarstvo u Zagrebu, brzo se razvila želja za praktičnim skustvom u struci pa sam vrlo brzo krenuo raditi za različite redakcije, paralelno spremajući ispite na fakultetu i učeći od kolega novinara na Hrvatskom radiju, a kasnije i na Z1 i RTL Televiziji. Nakon nekih šest godina provedenih u medijima, shvatio sam da, iako takav posao nudi sjajne izazove, dinamika novinarstva ne ostavlja prostora za ništa drugo, a znatiželja me pokretala u različitim pravcima i smjerovima. Sve me više zanimao rad iza kamere, analiza komunikacijskih procesa i odnosa s javnošću pa sam prve PR korake napravio na RTL televiziji, da bih kasnije preuzeo vođenje Službe marketinga i odnosa s javnošću našeg jedinog nacionalnog i profesionalnog folklornog ansambla u državi, Ansambla LADO. S obzirom da sam kao novinar uglavnom pratio teme iz područja kulture i umjetnosti, znao sam kako djeluje i što stvara LADO te sam se prijavio na natječaj i na tom mjestu proveo pet godina, paralelno studirajući jedan pa drugi diplomski studij, shvaćajući da je jedino znanje to koje mi može omogućiti višu kvalitetu rada i otvoriti potencijalno neka nova vrata. Nakon provedenih sjajnih pet godina u komunikacijskom odjelu Ansambla LADO, 2014. godine sam se kandidirao za ravnatelja, a moj Plan rada je prepoznalo Upravno vijeće te me tadašnja ministrica Andrea Zlatar Violić imenovala prvo vršiteljem dužnosti ravnatelja, a kasnije i ravnateljem na mandat od četiri godine. Na taj period u Ladu sam iznimno ponosan. Iako je bio intezivan, dinamičan i zahtjevan, LADO je, za vrijeme mog mandata, realizirao neke od najvećih projekata, nastupio u mnogobrojnim novim izvedbenim prostorima, relizirao mnoge međunarodne suradnje, osvojio niz nagrada, pokrenuo edukacijske aktivnosti, povezao se drugim ustanovama, pojačao produkciju svojih koncerata, pokrenuo različite komunikacijske platforme te se otvorio prema svojim javnostima. Odluka za odlaskom nije bila laka jer je iza mene bilo deset iznimnih godina, ali procjenio sam da je vrijeme za neko novo poglavlje u mom životu i za otvaranje prostora nekim drugim stručnjacima. Odlučio sam se usmjeriti u visokoškolsku nastavu, u kojoj sam već tada honorarno bio angažiran, prvo na Vernu pa i na Hrvatskom katoličkom sveučilištu, gdje predajem i danas. Nedugo nakon završetka mandata, zaposlio sam se na Europskoj poslovnoj školi gdje držim kolegije vezane uz poslovne komunikacije, marketing i odnose s javnošću, a kao vanjski suradnik predajem i na Visokoj školi Edward Bernays. Rad sa studentima me iznimno veseli, a istraživački rad u području komunikacija i odnosa s javnošću oduvjek me zanimao. Uz to, imam svoje termine za psihoteraputski rad u nekoliko savjetovališta, što me uvijek oduvjek zanimalo jer sam nastojao shvatiti psihologiju ljudske komunikacije iz različitih perspektiva, osobito one interpersonalne. Neki me ljudi znaju pitati kako sam spojio odnose s javnošću i psihoterapiju, a ja im odgovaram kako je Edward Bernays, utemljeljitelj odnosa s javnošću, nećak glasovitog Sigmunda Freuda, što govori samo za sebe.
A uostalom komunikacija je temelj dobrih odnosa, čime se upravo bavimo u psihoterapiji.
Slobodno vrijeme?!
Kako imam tu sreću u životu da su se svi moji interesi pretvorili u posao za koji sam plaćen, teško mogu strogo odvojiti kada prestaje služebno, a počinje slobodno vrijeme jer uvijek nešto čitam, pišem, ispravljam studentske radove i činim zapravo ono što me veseli, samo igrom slučaja to spada i u domenu mog posla. Međutim, u trenucima kompletnog opuštanja, volim otići u svoju rodnu Rijeku i prošetati se s mojim bratom Ivanom, njegovom suprugom Mateom i mojim nećakom Noom po Korzu, otići do Opatije ili jednostavno popiti kavu u Cukar i kafe s prijateljima iz gimnazije koji su danas svi redom iznimno uspješni stručnjaci. Nastojim i što češće posjećivati roditelje koji svoju mirovinu provode na otoku Pagu pa tamo uvijek imam prilike, osobito izvan turističke sezone, udahnuti morskog zraka i prošetati se u tišini, što je vrlo inspirativno i opuštajuće. Zaljubljenik sam u putovanja pa sam i nakon Ansambla LADO, s kojim sam zaista proputovao jako puno predstavljajući hrvatsku tradicijsku umjetnost, nastavio putovati i dalje. Upoznavanje novih mjesta i ljudi obogaćuje čovjeka i donosi neke nove perspektive. Uskoro mi predstoji odlazak u Litvu, u Vilnius, u kojem do sada nisam bio, u sklopu Erasmus programa, gdje ću početkom siječnja posjetiti Sveučilište Simonavicius Kazimeras, čemu se jako veselim. A nekada za malo dobro opuštanja, dovoljan je dobar film i šalica vrućeg čaja, osobito u ovo zimsko vrijeme.
Voditi se za svojim srcem, istraživati, učiti i uvažavati ljude za mene je uvijek bio pristup koji me veselio i koji mi je donosio dobro. Iako svatko ima svoje načine stvaranja sreće, mislim da s empatičnim pristupom ljudima i otvorenošću prema životu, ne možemo previše pogriješiti.
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Karim Kurtović
Zahvala: palačikarnica Choco cafe
