Marin Bolić diplomirao je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci s temom „Predlošci i uzori za slike 17. i 18. stoljeća u zbirci Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka” (mentorica: prof. dr. sc. Nina Kudiš). Od travnja 2019. zaposlen je u svojstvu mladog istraživača na projektu „ET TIBI DABO: naručitelji i donatori umjetnina u Istri, Hrvatskom primorju i sjevernoj Dalmaciji od 1300. do 1800. godine” voditeljice prof. dr. sc. Nina Kudiš, a u sklopu natječaja „Projekt razvoja karijera mladih istraživača – izobrazba novih doktora znanosti“ Hrvatske zaklade za znanost te je, ujedno, asistent na Odsjeku za povijest umjetnosti pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. 2019. upisao je poslijediplomski studij „Humanističke znanosti – smjer povijest umjetnosti“ pri Sveučilištu u Zadru, a tema njegova doktorata je „Gaspare Negri: ključna naručiteljska ličnost u Istri 18. stoljeća“ (mentorica: prof. dr. sc. Nina Kudiš; komentor: izv. prof. dr. sc. Laris Borić). Dobitnik je dekanove nagrade za izvrsnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci te nagrade Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske „Radovan Ivančević” za najbolji diplomski rad u 2018. godini. Područje su njegova znanstvenog interesa slikarstvo i grafika u periodu ranog novog vijeka te naručitelji i donatori umjetnina tog doba.
Kako je sve krenulo?
Humanistika, a posebno povijesne znanosti su me oduvijek zanimale. Interes za istaknute povijesne ličnosti, razvoj umjetnosti, političke te filozofske misli kroz povijest i slične teme je s vremenom dodatno rastao pa je studiranje na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci bio logičan izbor. Stoga sam, iako me je i filozofija dosta privlačila, upisao studijske grupe povijest umjetnosti i povijesti. Tijekom obrazovnog procesa s pukog „upijanja znanja“ postepeno sam prešao na kritičko promišljanje određenih tema. To se odlično poklopilo s radom na kolegijima Metodologija znanstvenog istraživanja i Oltarna pala u Veneciji na diplomskom studiju povijesti umjetnosti, nositeljica kojih je prof. dr. sc. Kudiš. Naime, navedeni kolegiji pružili su mi jedinstvenu priliku da se okušam u znanosti zbog toga što su koncipirani tako da svaki student mora provesti samostalno istraživanje i prezentirati rezultate. Riječ je, dakako, o manjem istraživanju u sklopu kolegija koje je primjereno studentskim mogućnostima na razini diplomskog studija. Od studenata se traži da odaberu, prema vlastitom interesu, jedan od brojnih manjih neriješenih problema vezanih uz umjetnine koje su im dostupne u prostoru i vremenu (dakle, koje se nalaze u Rijeci ili Hrvatskoj) i pokušaju dati odgovor na njega. Pritom treba istaknuti kako je važnost samog predmeta, a ovdje je napose riječ o obaveznom kolegiju Metodologija znanstvenog istraživanja, u stjecanju iskustva kod primjenjivanja metodologije na konkretan istraživački problem te u razbijanju iluzije da o ma kojoj umjetnini postoje konačne spoznaje. Međutim, studenti nerijetko ostanu ugodno iznenađeni jer zaista naprave konkretan doprinos u poznavanju određene teme. U međuvremenu, baš zbog rezultata na spomenutim kolegijima i mog interesa za daljnje istraživanje, profesorica Nina Kudiš rado je pristala biti mentoricom mojeg diplomskog rada, a kasnije i onog doktorskog. Stjecajem sretnih okolnosti, a upravo preko projekta profesorice Kudiš „ET TIBI DABO: naručitelji i donatori umjetnina u Istri, Hrvatskom primorju i sjevernoj Dalmaciji od 1300. do 1800. godine”, zaposlen sam na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci pa stoga mogu reći da trenutno radim ono što stvarno volim. Tim više što sam dio Katedre za umjetnost ranog novog vijeka koju, uz profesoricu Kudiš, još čine izv. prof. dr. sc. Damir Tulić te mag. hist. art. Mario Pintarić, gdje surađujemo na jednoj prijateljskoj razini te zaista moram istaknuti kako su mi članovi katedre velika potpora, kako u znanstvenom radu, tako i općenito u životu.
Tema doktorata?
Pitanje konteksta nastanka umjetnina je u recentnoj međunarodnoj povijesti umjetnosti vrlo relevantno. Tema doktorata „Gaspare Negri: ključna naručiteljska ličnost u Istri 18. stoljeća“ prati taj trend. Dakako, pojedini su se istraživači posredno bavili naručiteljskim i donatorskim aktivnostima biskupa Negrija, kao i njegovim životom i pastoralnim djelima, međutim još uvijek nije napravljeno jedno sveobuhvatno istraživanje njegove ličnosti i data sinteza njegove sveukupne djelatnosti. Stoga je cilj doktorata preispitati i proširiti dosadašnje zaključke i adekvatno vrednovati doprinos ovog važnog biskupa istarskoj kulturnoj baštini. Biskup Gaspare Negri bio je rodom Venecijanac koji je bio na novigradskoj biskupskoj stolici od 1732. do 1742. godine, nakon čega preuzima porečku katedru gdje ostaje do svoje smrti 1778. godine. Zbog svojih djela, već se sada Negrija može okarakterizirati jednim od najznamenitijih istarskih biskupa, čemu u prilog ide i opaska talijanskog povjesničara iz prve polovice 20. stoljeća Francesca Babudrija koji ga navodi kao „certo il più illustre vescovo di Parenzo per pietà, dottrina cultura e intraprendenza“. Međutim, nisu samo kasniji kroničari i historiografi što su se bavili Istrom odali priznanje ovom biskupu, već i njegovi suvremenici – porečki i motovunski kanonici – koji su njemu u čast dali napraviti portrete. Biskup Negri dao je obnoviti i preurediti neke od crkava u dijecezama kojima je bio na čelu pa se stoga uz njegovo ime vežu neke od najvažnijih istarskih umjetnina u 18. stoljeću. Također, poznato je, iako još uvijek nedovoljno istraženo, da je Gaspare Negri imao vlastitu zbirku s umjetničkim djelima i arheološkim predmetima. Posjedovao je i biblioteku koja je bila otvorena javnosti, a koja je, nažalost, nakon njegove smrti raspršena. Da je riječ o eruditu, svjedoče i brojna istraživanjima što ih je poduzeo u biskupijama kojima je bio na čelu, ali i općenito njegovo obrazovanje, veze i umjetnički ukus koji odražavaju pripadnost tadašnjoj intelektualnoj eliti.
Ostale znanstvene aktivnosti?
Uz već spomenuti projekt „ET TIBI DABO: naručitelji i donatori umjetnina u Istri, Hrvatskom primorju i sjevernoj Dalmaciji od 1300. do 1800. godine“, aktivan sam i na projektu „Barokna Rijeka“, kojega je voditeljica također prof. dr. sc. Nina Kudiš. Rezultati ostvareni na navedenim projektima – članci, znanstvene konferencije, izložba, blogovi, skede itd. – su zaista brojni pa svakako pozivam zainteresirane čitatelje da posjete web stranice projekata http://donart.uniri.hr i http://ribri.uniri.hr te facebook stranice https://www.facebook.com/ET-TIBI-DABO-1618396228189498/ i https://www.facebook.com/pages/category/Visual-Arts/Barokna-Rijeka-333101797427583/, gdje mogu saznati više o samim umjetninama kojima se bavimo, kontekstu njihova nastanka te naručiteljima. Također, kako sam ranije spomenuo, uspjesi pojedinih studenata na kolegiju Metodologija znanstvenog istraživanja, na kojem sam u međuvremenu postao asistent, su vrlo konkretni pa stoga planiramo objaviti najbolje radove unatrag nekoliko godina u vidu jednog studentskog zbornika. Ove je godine i trideseta godišnjica smrti Radmile Matejčić, povjesničarke umjetnosti koja je svojim radom uvelike zadužila Rijeku, Istru i Hrvatsko primorje, pa stoga Katedra za umjetnost ranog novog vijeka, a riječ je o razdoblju kojim se profesorica Matejčić najviše bavila, namjerava znanstvenim skupom obilježiti navedenu godišnjicu. Naravno, ako nam to epidemiološke prilike dopuste. Osim toga planiramo sad i izložbu na Korzu… u svakom slučaju, sve one koje zanima rad Katedre za rani novi vijek upućujem da nas poprate na društvenim mrežama jer im tako neće promaknuti naše aktivnosti.
U slobodno vrijeme…
S obzirom na to da uz istraživanja sudjelujem i u nastavi na fakultetu, slobodnog vremena gotovo da i nemam. Osim toga, nikad si prilikom istraživačkog rada na dnevnoj bazi ne postavljam fiksne vremenske odrednice do kad moram završiti s „poslom“ pa stoga istraživanje ili iščitavanje stručne literature „pojedu“ gotovo čitavo moje vrijeme jer mi uvijek neko novo istraživačko (pot)pitanje padne na pamet. Međutim, kako je ujedno riječ o zadovoljstvu i zabavi, to uopće ne percipiram kao neki problem. Ipak, jasno je da se nađe vremena i za druženje s prijateljima, čitanje vijesti ili dobre knjige, slušanje glazbe, gledanje filmova itd.
Smatram da u životu, čime god da se bavite, prvenstveno trebate težiti k tome da to napravite najbolje što možete. Takav pristup omogućava vam da budete zadovoljni sami sa sobom jer znate da ste u datim okolnostima dali sve od sebe. Na koncu, to je ipak ono što je najvažnije.
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Petra Šporčić
Hvala Studentski centar Rijeka