Asistentica na Odsjeku za talijanistiku Filozofskoga fakulteta u Rijeci i vanjska suradnica Fakulteta za menadžment u turizmu i ugostiteljstvu u Opatiji, diplomirala je talijanski jezik i književnost na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli. Doktorandica je na studiju „Humanističke znanosti“ na Sveučilištu u Zadru. Doktorsko joj je istraživanje spoj lingvistike i glotodidaktike, a usmjereno je na analizu pogrešaka u školama s talijanskim nastavnim jezikom u Hrvatskoj. Bavi se i komparativnom/kontrastivnom analizom talijanskoga i hrvatskoga jezika, prevođenjem, s posebnim osvrtom na terminološki rad, te digitalnom humanistikom. Članica je ogranka Bilingualism Matters@Rijeka, Centra za jezična istraživanja Filozofskoga fakulteta u Rijeci i stručne skupine za proučavanje talijanskoga administrativno-pravnog jezika izvan granica Italije, koja djeluje pri Europskoj komisiji. Aktivno se bavi prevođenjem te sudjeluje u radu Europskoga instituta za književno prevođenje u Puli/Trstu.
Kako je sve krenulo?
Za razliku od većine mojih kolega, koji su već od najranijih dana znali bar okvirno čime se žele baviti u životu, ja sam imala (i još uvijek imam) veoma mnogo interesa pa sam svoj konačni životni „poziv“ osvijestila tek u odrasloj dobi. Oduvijek sam voljela jezike, pogotovo talijanski, ali i prirodne znanosti, pa sam na kraju, kao osamnaestogodišnjakinja koja želi promijeniti svijet, upisala studij biologije u Trstu. Nažalost, nisam ga završila, iako mi je malo ispita ostalo do kraja. Naime, tek nakon što sam odradila volontersku praksu u jednom „pravom“ laboratoriju, shvatila sam da moje zanimanje za biologiju nije dovoljno jer poslovni život kakav me čekao u tom području jednostavno nije bio za mene. Uslijedio je period „traženja“ onog čime bih se stvarno htjela baviti, a na kraju sam shvatila da me jezici ipak najviše privlače. I za vrijeme tog prvog studija često sam s najboljom prijateljicom, s kojom sam dijelila stan, učila njezine predmete ili joj pomagala u talijanskom i u tome sam neizmjerno uživala, kao i u prevođenju tekstova za svoj „gušt“, a prisjetila sam se i da su mi ljudi još u osnovnoj školi govorili da bih trebala biti učiteljica. Tako sam na kraju odlučila upisati jednopredmetni studij Talijanskoga jezika i književnosti u Puli, koji sam uspješno završila, osvojivši i Rektorovu nagradu, a bila sam i predsjednica sveučilišnoga Studentskog zbora. Tada sam shvatila da želim poučavati i prevoditi, a ako bude bilo moguće, baviti se i znanošću i tek sam tada „znala“ da bih najviše voljela raditi na fakultetu jer bih tu mogla spojiti sve svoje profesionalne ljubavi. Na mladenačku pogrešku u prvotnom izboru studija i godine „potrošene“ na to ipak ne gledam negativno: to mi je iskustvo omogućilo da usavršim jezik na različitim razinama; naučila sam i upoznala različite metode znanstvenih istraživanja i općenito pristupa istraživanju i/ili tekstu (koje se na našim humanističkim studijima nedovoljno ili uopće ne obrađuju), koje mi danas dobro dođu; u tim sam godina sazrela, razvila i ojačala svoju osobnost.
Kako je započeo i kako napreduje Vaš akademski put?
Nakon završetka studija krenula sam u intenzivno traženje posla u struci. Najveća mi je želja, naravno, bila uspjeti dobiti posao asistenta na fakultetu, ali u početku bih se bila zadovoljila bilo kakvim poslom povezanim sa strukom. Srećom, želja mi se ostvarila za samo nekoliko mjeseci. Primljena sam na Odsjek na kojem i danas radim, najprije kao stručna suradnica, a potom i kao asistentica, ponajprije zahvaljujući sredstvima Talijanske unije. U međuvremenu sam upisala doktorski studij u Zadru, koji bih uskoro trebala privesti kraju, a uključila sam se i u rad drugih tijela i udruga u kojima mogu svoje interese dijeliti s kolegama. Radim kao suradnica na projektu „Istraživanjem do povijesnog pregleda italoromanskog jezičnog varijeteta u Rijeci“, koji financira Sveučilište u Rijeci, a bila sam i članica stručnog tima koji je osmislio novi prevoditeljski studij na Filozofskom fakultetu u Rijeci. Redovito pišem znanstvene, stručne i popularizacijske radove, prevodim te sudjelujem na konferencijama i stručnim usavršavanjima jer smatram da ni na trenutak ne smijemo prestati učiti i razvijati svoje potencijale.
Čime se trenutačno najviše bavite?
Uz nastavu, u ovom se trenutku moram posvetiti isključivo doktoratu pa će sljedeća godina biti sva u tom stilu. Paralelno ću nastaviti s istraživanjima na projektu o fijumanskom dijalektu te na terminološkom projektu povezanom s hrvatskim Ustavom i njegovim prijevodom na talijanski. Na tom će mi se istraživanju pridružiti i neki studenti, a ono se provodi u okviru međunarodne stručne skupine koja se bavi proučavanjem i prijedlogom terminološkog ujednačavanja pravno-administrativnog talijanskog jezika izvan granica Italije, a djeluje pri Glavnoj upravi za pismeno prevođenje Europske komisije (odjelu za talijanski jezik).
Kako provodite svoje slobodno vrijeme?!
Nažalost, uz posao i popratne obveze, slobodnog vremena imam veoma malo pa ga nastojim posvetiti obitelji, dečku i prijateljicama, iako to nije uvijek lako izvedivo. Nasreću, pak, okružena sam ljudima koji shvaćaju specifičnosti ovog posla pa mi ne zamjeraju (bar ne previše) kad na neko vrijeme „nestanem“. Ono malo vremena koje si uspijem odvojiti najviše volim provoditi na nekim mirnim mjestima, posebice u prirodi, ljeti na moru ili uz more ili, pak, u gorskim predjelima; kad stignem, na TV-u pogledam kakvu seriju (naročito kriminalističku); ili jednostavno popričam s dragim osobama (uživo ili virtualno).
Za kraj vizija…
Nastojim živjeti i razmišljati o životu na pozitivan način, u svakoj situaciji, pa i u greškama, krivom odabiru, lošoj „sreći“ i sl., pronaći neku pozitivnu stranu, izvući neku pouku za budućnost. Iskreno se divim jednoj svojoj dragoj prijateljici koja se već nekoliko godina bori s opakom bolešću, koja je prošla grozne stvari, izgubila dio sebe, ali je uspjela ostati pozitivna, nasmijana i jaka. Takvih nam osoba treba više. Svoje studente želim ohrabriti da vjeruju u sebe, svoje mogućnosti i svoju budućnost, ali i da konstantno rade na sebi, da se nastave usavršavati i na profesionalnom i na privatnom planu, da im znanje i kompetencije koje steknu na studiju budu samo kamen temeljac za daljnji razvoj. Nastojim im biti na raspolaganju koliko god je to moguće i drago mi je kad se osjete slobodni reći mi i svoje probleme, ispričati o svojim poteškoćama… Nisam uvijek u mogućnosti pomoći, ali mogu biti uši za slušanje.
Vjerujem da pokazati dobru volju prema drugima nikad ne može biti loše.
Odnosno, kao što kaže Ludovico Ariosto u svom Bijesnom Orlandu (jednoj od meni apsolutno najdražih knjiga) o jednom od likova: qual volta se n’abbia occasione, mostrar virtude mai non disconvenne (kad god je mogao, nikad nije propustio pokazati vrlinu). Tako bismo trebali i svi mi…
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Petra Šporčić
Hvala Studentski centar Rijeka
