Iris Vidmar Jovanović završila je Prvu Sušačku Hrvatsku gimnaziju, nakon čega upisuje Filozofski fakultet, smjer engleski jezik i književnost i filozofiju u Rijeci. Nakon diplome, radila je kao profesorica engleskog jezika u Gimnaziji Eugena Kumičića u Opatiji, no ubrzo upisuje doktorski studij pri Odsjeku za filozofiju u Rijeci i zapošljava se kao znanstvena novakinja. Doktorirala je 2013. godine s radom na temu kognitivne vrijednosti književnosti, spojivši tako svoje dvije ljubavi, filozofiju i književnost. Danas je docentica pri Odsjeku, a uz nastavne i znanstvene obveze obavlja i nekoliko administrativnih funkcija. Voditeljica je Katedre za estetiku, tajnica doktorskog studija, tajnica Hrvatskog društva za analitičku estetiku, a od nedavno obnaša i dužnost tajnice Europskog društva za estetiku. Iza nje je preko osamdeset znanstvenih konferencija, oko četrdesetak objavljenih znanstvenih radova te nekoliko posebno zanimljivih istraživačkih mjeseci provedenih na Sveučilištu York u Engleskoj, Sveučilištu Columbia u New Yorku, kao i godina dana rada na Sveučilištu Auburn u Alabami. Njezin je znanstveni profil dostupan na https://portal.uniri.hr/portfelj/795
Kako je sve krenulo?
Uvijek sam bila uronjena u knjige. Od najranije dobi mama mi je čitala priče, moja je sestra bila opsjednuta stripovima, sve tri voljele smo Disneyeve filmove. No umjesto happy end-a, mene je u pričama obično privlačilo nešto što sam smatrala problematičnim; primjerice, kako Crvenkapica ne raspoznaje vuka od bake, ili zašto Trnoružicu skrivaju toliko godina, umjesto da ju sakriju par dana prije zlokobnog rođendana. Moja su beskonačna pitanja bila zbunjujuća i krajnje neprimjerena dobi, no upravo zbog toga su me vrlo rano i prozvali filozofom. Tome nasuprot, moj je tata čovjek neiscrpne radne energije s nevjerojatnom sposobnošću transformiranja stvari; praktičar koji nije puno „filozofirao“ ali je uvijek znao popraviti baš svaku slomljenu stvar tako da iz nje izvuče funkcionalni i estetski maksimum. Od njega sam naučila puno o ustrajnosti, predanosti i stručnosti, a vjerojatno i ono najvažnije, da ništa nije nemoguće, uz dovoljno znanja i volje. Voljela sam školu i posebno mi je zanimljiva bila raznolikost predmeta koju je pružalo gimnazijsko obrazovanje. Književnost i jezici bili su mi posebno dragi i planirala sam se baviti prevoditeljstvom; moja je mama često prevodila njemački i talijanski i uvijek sam smatrala fascinantnim jezik i ljudske sposobnosti izražavanja. No, s prvim satom etike a onda i filozofije sve je to palo u zaborav; konačno, mislila sam, netko tko pita ‘ista čudna pitanja’ poput mene. Zahvalna sam roditeljima koji su me podržali u odluci da upišem studij filozofije; nažalost, kao i danas, filozofija se nije smatrala mudrim odabirom.
Danas kao znanstvenica?!
Najveći izazov u znanstvenom radu jest neiscrpno mnoštvo zanimljivih tema koje filozofija nudi. Osobno mi je vrlo teško ograničiti se na jedno ili dva područja; počela sam kao epistemolog, doktorirala na filozofiji književnosti, neko vrijeme bavila sam se komparativnom filozofijom umjetnosti, a danas me posebno zanima spoj kognitivne znanosti i filozofije s jedne strane i evolucijska estetika s druge. Filozofski klasici, posebno filozofi takozvanog modernog razdoblja, nepresušan su mi izvor inspiracije i oduševljenja, a posebno divljenje imam prema Humeu i Kantu. Iznimno mi je važno svojim studentima dočarati nevjerojatnu snagu njihove filozofske vizije. Istraživanja unutar kognitivnih znanosti (tek!) danas dokazuju neke od osnovnih postavki tih velikih filozofa, koji nisu imali ni psihologijske laboratorije ni Google, a bili su tako nevjerojatno pronicljivi i inteligentni! Nastojim kroz svoj rad pokazati da filozofija ima svoju praktičnu primjenu, ne samo zato što zaista može oplemeniti život i pomoći pojedincu da si smislenije organizira život, nego i zato što sadrži vrijedne lekcije koje se mogu primijeniti u različitim sferama djelovanja.
Primjerice, jedan od kolegija kojeg predajem jest kolegij Emocije; studenti mi često znaju reći kako su im spoznaje do kojih su došli kroz kolegij pomogle da se lakše nose s nekim životnim situacijama.
Što se tiče nastavnog rada: moji roditelji tvrde da im je teta u vrtiću već prvi tjedan mojeg vrtićkog staža rekla da ću biti učiteljica. Ne sjećam se da sam imala takve planove, no uvijek sam nalazila profesore kojima sam se divila zbog znanja koje su imali. Danas se osjećam iznimno sretno što mogu raditi u ovoj profesiji, iako me malo zabrinjava stalno spuštanje kriterija i dosta sam pesimistična glede toga. No uvijek ima studenata koji su iznimno motivirani i rad s takvim studentima nepresušan je izvor motivacije i zadovoljstva. Ti su mladi ljudi naprosto nevjerojatni i često mislim da ja od njih učim znatno više nego oni od mene.
Predavala si i u inozemstvu, u Americi!
Posebno su mi drage uspomene na rad u Auburnu. Predavala sam kolegij Etika studentima koji nisu bili filozofi, mladim ljudima koji su se uglavnom školovali za vrlo praktična i egzaktna zanimanja poput pilota, šumara, inženjera, veterinara i slično, kojima filozofija nije bila ni na kraj pameti ali su morali odslušati određeni broj takozvanih humanističkih predmeta. Bilo je divno raditi s njima i iz sata u sat vidjeti kako prepoznaju načine da filozofske spoznaje implementiraju u svoju struku, kako uočavaju doprinos koji filozofija ima za ponuditi. S druge strane, boravak u New Yorku, u kojem sam se dosta družila s mladim umjetnicima, pokazao mi je koliko je ljudska kreativnost beskonačna i predivna.
Na čemu trenutno radiš?
Trenutno radim na knjizi o Kantovoj filozofiji umjetnosti. Smatram da suvremene teorije, posebno unutar filozofije pjesništva, nisu u dovoljnoj mjeri osvijestile koliko su Kantovi zapisi sadržajno bogati, u smislu da omogućuju da na jedan vrlo koherentan način objasnimo prirodu pjesništva, njezinu estetsku, kognitivnu i moralnu dimenziju i kulturološku vrijednost. Posebno mi je izazovno povezati ovaj dio Kantove teorije s njegovim širim filozofskim sustavom, ali, još i važnije, sa suvremenim istraživanjima koja se bave pitanjem kreativnosti i talenta. Osim toga, pripremam kolegij o umjetnost i etici koji držim na našem doktorskom programu i tu mi je iznimno zanimljivo uključiti u tradicionalne rasprave empirijska istraživanja o tome možemo li postati bolji (ili pak ‘gori’) kroz iskustva umjetnosti. Ova su pitanja posebno zanimljiva zbog svoje praktične primjene; još uvijek se dosta glasno raspravlja o tome smiju li naši učenici čitati Gospođu Bovary ili Ljubavnika. Surađujem i sa školom Callegari (talijanska škola mode i dizajna), za čiji blog pišem popularne članke u kojima predstavljam ideje iz domene estetike za koje vjerujem da su zanimljive, ali i korisne dizajnerima i stilistima.
U svoje slobodno vrijeme…
Suprug i ja smo veliki zaljubljenici u prirodu, stoga svaki slobodni trenutak provodimo vani, na planini, na plaži ili u vrtu, ovisno o godišnjem dobu. Volim cvijeće i od travnja do studenog brinem za svoj balkonski botanički vrt. Volim filmove, no kako se bavim estetikom filma i televizije taj je hobi postao posao, kao i čitanje, detektivske serije, odlasci u kazalište, interes za modom i dizajnom i slično. U tom smislu, granica slobodnog i radnog vrlo je nejasna, no u takvom okruženju se najbolje snalazim.
Ne volim gubiti vrijeme i ne podnosim besposličarenje.
Što te motivira?
Najveću inspiraciju pronalazim u kreativnom stvaralaštvu i znanju, rezultatima ustrajnosti i autentičnim postignućima, bilo da se radi o umjetničkim djelima, znanstvenim teorijama, filozofskim predavanjima, odjevnom stilu ili pak istrčanom maratonu i kulinarskom umijeću. Moj suprug zna reći, obično nakon što istrči beskonačan broj kilometara, kako je sve to samo stvar odluke. On me svakodnevno podsjeća da je čovjek biće nevjerojatne energije i snage i ako se usredotočimo na to, na ono što znamo i što možemo, na vizije koje imamo i planove koje stvaramo, tada je zaista sve moguće.
The show must go on!
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Petra Šporčić
Hvala Studentski centar Rijeka
