Gianna Mazzieri-Sanković nakon završetka školovanja u Srednjoj talijanskoj školi u Rijeci (CUO na talijanskom jeziku) te u Srednjoj glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova (glasovir u klasi prof.Klobas), nastavila je studij u Trstu gdje je diplomirala sa najvišom ocjenom. Potom je završila doktorski studij 1996. obranivši disertaciju na Sveučilištu «La Sapienza» u Rimu. Od 1986. do 2019. bila je zaposlena u Srednjoj talijanskoj školi u Rijeci, gdje je predavala talijanski jezik i književnost. Suradnja sa Filozofskim fakultetom u Rijeci počela je 2004. godine, a 2011. se na istom zaposlila. Trenutno je u zvanju izvanrednog profesora iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, polje filologija, grana romanistika. Od 2011. do 2016. godine bila je Pročelnica Odsjeka za Talijanistiku FFRI.
Dobitnica je zajedničke godišnje nagrade Primorske-goranske županije za 2012. godinu. za izradu studijskih programa i osnivanje Odsjeka za Talijanistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, kao i za doprinos promidžbi studija Talijanistike. Sudjelovala je na tridesetak znanstvenih i stručnih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu. Aktivno surađuje s NCVVO-m na poslovima vezanim uz državnu maturu kao član skupine za izradu ispitnih kataloga i ispita iz Talijanskog jezika i književnosti za škole talijanske nacionalne manjine u RH. Surađujem i s AZOO i Ministarstvom znanosti i obrazovanja u izradi Programa za predmet Talijanski jezik i književnost i kurikulamog programa za Talijanski jezik i književnost, u sklopu provođenja kurikularne reforme. Dobitnica je nagrade ‘Antonio Pellizzer’ – za profesora godine 2016. (Nagrada Talijanske unije i Narodnog Sveučilišta u Trstu). Više o Gianni možete saznati na portfelju UNIRIFFRI https://portal.uniri.hr/Portfelj/1633
Kako je sve krenulo?
Već sam kao dijete bila kreativna i aktivna. Danas bi rekli hiperaktivna. Počela sam čitati s 4 godina i gutala knjige, a vrlo brzo su me roditelji i upisali u glazbenu školu zbog moje ljubavi prema glazbi. U školskim natjecanjima dobivala sam mnoge nagrade za literarni izričaj. U slobodno vrijeme i na kreativnom planu počela sam se baviti kompozicijom i pisanjem. Počela sam skladati pjesmice (glazbu i tekst) već sa 9 godina. Kako sam bila posljednja generacija solfeggia profesora Josipa Kaplana, notne zapise mi je prije slanja na natjecanje on osobno pregledavao i poticao me uvijek da nastavim. Danas djelujem kao kompozitor i tekstopisac, te sam član udruženja kompozitora od 1975. (danas Hrvatska glazbena unija). Često su me pitali gdje nalazim inspiraciju. Jednostavno oko mene, u onome što se dešava. Kada stanem za klavirom melodija nastane sama, a uz nju i riječi. Počela sam sa kompozicijama za djecu i nastavila sam sa kompozicijama za odrasle. Osnovala sam Zbor mladih u Zajednici Talijana i vodila ga 25 godina. Zbor je interpretirao talijanske pjesme, ali i moje kompozicije. Danas skladam za festival Dimela cantando, Festival na talijanskom dijalektu Istre i Rijeke, a moja obitelj sudjeluje: suprug svira i piše aranžmane, sin svira gitaru dok kćer pjeva moje pjesme. Idila!
Višestruko sam nagrađena za autorsko djelo – na dječijim festivalima Tolentino (R. Italija) i Voci nostre za kompoziciju na Festivalu dječje pjesme. Pisanje je ipak bilo nešto što sam držala za sebe, u intimnom okruženju, pa su stihovi i dramska djela dugi niz godina ostali neobjavljeni. U svojstvu pisca – nagrađena sam na natjecanju Istria Nobilissima: 2002. II. nagrada za dramsko djelo – ……e torna l’uomo (i vraća se čovjek..) i 2008. za zbirku pjesama –2008., Tempo pensato… (Promišljeno vrijeme). Tako su se u mom životu spojile ljubav prema knjizi i prema glazbi.
Bilo je zaista teško odlučiti što činiti dalje u životu, kod završetka srednje škole. Obožavala sam književnost, glazbu, filozofiju, psihologiju , ali i matematiku. Upisala sam Filozofski fakultet u Trstu jer me je zanimala književnost, a zahvaljujući odličnim ocjenama bila sam stipendist. To mi je mnogo značilo, imati onu slobodu koja ti omogućava da sam odlučuješ, ali i odgovaraš za svoje postupke. Tamošnji profesori probudili su u meni želju za istraživanjem i pisanjem i potakli me na poslijediplomske studije. Diplomski rad posvećen najvećem riječkom književniku na talijanskom jeziku XX. stoljeća, Osvaldu Ramousu.
Nastavila sam provoditi istraživanja vezana za bogatu riječku književnu baštinu o kojoj se malo zna.
Danas kao znanstvenica!
Osim mnogih stručnih i znanstvenih članaka, autorica sam dviju knjiga: La Voce di una minoranza. Analisi della pagina culturale de “La Voce del Popolo” negli anni ’50 i, u koautorstvu s dr.sc. Gerbaz Giuliano, Non parto non resto. I percorsi narrativi di Osvaldo Ramous e Marisa Madieri. Organizirala sam mnoge međunarodne znanstvene i stručne skupove. Posebno bih istaknula rad u svojstvu ideatora i organizatora projekta Osvaldo Ramous-tempi senza misura. Projekt je 2007. obuhvatio izdavanje neobjavljenog ramousovog romana Il cavallo di cartapesta i organizaciju Međunarodnog znanstvenog skupa Novinarstvo, kulturna i esejistička književno-kritička djelatnost Osvalda Ramousa pod pokroviteljstvom Ministarstva vanjskih poslova Republike Italije. Za vrijeme izolacije uzrokovane Covidom osmislila sam i radila na knjizi o fijumanskom dijalektu koja će biti objavljena u rujnu, a trenutno sa kolegicom Corinnom Gerbaz Giuliano pišem knjigu o Riječkoj književnosti na talijanskom jeziku u drugoj polovici XX. Stoljeća. Sve što sam u životu učinila bilo je potaknuto željom, idejom vodiljom i slobodnom kreativnošću, ali i uvjerenjem da sam na pravom putu. Čak i osnivanje Odsjeka za talijanistiku je nastalo vizijom koju sam podijelila sa meni dragim osobama i kolegama, a posebnost i jedinstvenost Odsjeka je u tome da su svi profesori izvorni govornici tako da studenti i bez dugih putovanja u Italiji mogu učiti talijanski jezik i književnost i kulturu na visokoj razini.
Kako provodite svoje slobodno vrijeme?
Slobodno vrijeme… kako to lijepo zvuči.. U principu ja nemam mnogo slobodnog vremena. Uspjela sam u životu realizirati svoje ciljeve: osnovati obitelj, odgajati vlastitu djecu (danas odrasli i afirmirani ljudi) u principu ljubavi, složnosti, razumijevanja, tolerancije, raditi na poslovima po vlastitom izboru, raditi ono što volim. Generacija sam šuvarove reforme , tek sam kod stručne prakse u 3. razredu gimnazije shvatila koliko je posao nastavnika ustvari prava misija. I to kreativna misija. S druge strane katedre profesija nastavnik izgleda repetitivno i monotono, međutim u 33 godina poučavanja nisam nikada odradila niti jednu istu nastavnu jedinicu. To je jednostavno nemoguće jer ispred tebe se nalaze mladi ljudi, puni pitanja o svemu, puni života i novih vidika na svijet, dok je na tebi je velika odgovornost da ih vodiš i pripremiš za taj prelijepi svijet. A prelijepi je samo ako se spremno i hrabro baciš u njega. Sigurno ćeš pronaći svoj kutak. Alfieri, talijanski književnik prosvjetiteljstva i preteča romantizma, opisao je ovim riječima kreativnost: È questo un impulso, un bollore di cuore e di mente, per cui non si trova mai pace, nè loco; un reputar sempre nulla il già fatto, e tutto il da farsi, senza però mai dal proposto rimuoversi. (To je nagon, vrenje srca i uma, zbog kojeg nikad nema mira, niti mjesta; smatrati uvijek ništa ono što je već učinjeno, i sve što treba još učiniti, a da se nikada ne smetne s cilja.)
U slobodno vrijeme, kada sam sama, sjednem za klavirom i nastane skladba, to je nešto što imam u sebi od ranog djetinjstva. Ljeti se ova ‘slobodna’ strana ističe jer na godišnjem volim čitati mnogo, pisati, slušati i komponirati…tako da kada idemo u Mošćeničku Dragu ili na Malom Lošinju, to su naše najdraže destinacije, onda je prtljažnik pun instrumenata i knjiga. Ono što me potpuno relaksira je šetnja na Mololongu u Rijeci ili uz Lungomare u Opatiji, tamo je šetajući nastala i jedna od mojih prvih pjesama. Svaki put kada prođem sjetim se klupice na kojoj sam stala, sjela, i zapisala na papiriću note i riječi kako ih do doma ne bi zaboravila.
U životu po meni postoje dvije vrijednosti bez kojih mi je život nezamisliv: ljubav i sloboda.
Otkada poučavam književnost ističem studentima kako su neki pisci imali više popularnosti u nekim razdobljima dok su se u drugim razdobljima ignorirali. Postoji međutim pisac za sva vremena. Nikad nisam čula nikoga da osporava Danteovo djelo. Čitati Božanstvenu komediju nakon 700 godina i shvatiti koliko nam ona još govori o ljudima i svijetu, to je nešto fantastično.I zato mislim da nam je upravo ovaj iznimno složeni srednjevjekovni književnik poklonio formulu kojom se treba voditi u životu. Kako je sam rekao njegov put kroz pakao i ljudske slabosti, kroz čistilište i mogućnost njihova iskupljenja i kroz raj kao mjesto gdje se u radosnom okuženju osobe obraćaju vrijednostima u životu, Dante je započeo kako bi čovječanstvu ukazao na vrijednosti života. Sažeo ih je u jedan stih, završni: Amor che muove il sole e le altre stelle. (Ljubav koja pokreće Sunce i ostale zvijezde) Tako je definirao najveću vrijednost kojoj čovjek mora težiti u životu. Ljubav prema bližnjima, prema životu, prema okolini i društvu kako bi doživio onu slobodu koju je tako teško u ovdašnjem/sadašnjem suvremenom društvu dostići.
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Petra Šporčić
Hvala Studentski centar Rijeka
