Andrea Roknić Bežanić nakon završene Prve riječke hrvatske gimnazije, 1996. godine upisuje studij povijesti i hrvatskog jezika i književnosti na Sveučilištu u Puli gdje je diplomirala 2002. godine. Odmah po dobivanju diplome upisuje magistarski studij na Sveučilištu u Zagrebu, gdje će magistrirati 2007., te doktorirati 2012. godine u polju povijesti, grani moderna i suvremena hrvatska povijest s tezom koja se bavila burnim godinama riječke povijesti 1945.-1947. godine pod mentorstvom prof.dr.sc. Ive Goldsteina. Dr.sc. Roknić Bežanić već u struci počinje raditi kao apsolventica u Ugostiteljskoj školi u Opatiji, dok će 2004. postati znanstveni novak na Odsjeku za povijest Filozofskog fakultete u Rijeci. Nakon mjesta asistenta 2012. godine postaje viši asistent, a 2016. stječe zvanje docenta. Svoju znanstvenu karijeru započela je upravo na projektu kojega je vodio prof.dr.sc. Darko Dukovski, a također je sudjelovala na brojnim međunarodnim i domaćim konferencijama od kojih valja izdvojiti pozvana predavanja posvećena studentskom pokretu u Rijeci kao i intervju u dokumentarnom filmu iste tematike. Upravo je pitanje studentskih pokreta 1968. i 1971. godine područje kojim se dr.sc. Roknić Bežanić intenzivno bavi proteklih godina, što će krajem ove godine rezultirati i objavom knjige. Od edukacija svakako izdvaja se i edukacija za mentorstvo doktoranda u nadi da će upravo to biti novi put za daljnji kako osobni tako i institucionalni razvoj. Više o profesionalnom radu dr.sc. Roknić Bežanić može se pronaći na mrežnim stranicama Sveučilišta https://portal.uniri.hr/portfelj/1145 .
Kako je sve krenulo?
Još od najranijih dana znala sam da želim postati „učiteljica“, a nakon što sam se u 5. razredu susrela s poviješću znala sam da je to moja buduća profesija. Oduvijek sam voljela posjećivati muzeje i galerije među kojima mi je osobito drag naš Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja u Rijeci. Stoga oko odabira studija nije bilo dvojbe. Bila sam sigurna da svoje daljnje školovanje svakako želim nastaviti u tom smjeru. Nakon obranjenog diplomskog rada nikako nisam htjela stati sa svojim obrazovanjem te sam samoinicijativno upisala prvo poslijediplomski magistarski studij, magistrirala, a zatim i obranila doktorsku tezu koja je svojevrsni kraj jednog razdoblja i početak drugog u mojem profesionalnom, znanstvenom životu.
Vaš znanstevni rad?
Znanstveni rad za mene imao je različitu dinamiku kroz godine, prije svega jer sam tijekom svoga rada na Fakultetu postala majka dvoje djece te nije uvijek lako uskladiti akademske obaveze s obavezama roditelja koje sam ipak uvijek stavljala na prvo mjesto smatrajući po meni posve opravdano da je obitelj ipak imperativ. No, kada bih obavila sve obaveze van akademskog svijeta, moj znanstveni rad uvijek je bio posvećen lokalnoj povijesti, povijesti Rijeke u drugoj polovici 20. st. za koju smatram da i dalje nije dovoljno istražena niti valorizirana. Inače je 20. st. posebice njegova druga polovica „sklizak teren“ stoga se često određeni narativi ne propituju naročito ako se radi o nekim kontroverznim temama. Osobno ne vjerujem u takav pristup, iako sam uvijek bila zagovornik poštivanja autoriteta mišljenja sam da jedino stalna propitivanja i nove interpretacije mogu voditi našu znanost naprijed. Upravo se trenutno bavim takvim pristupom te sam suradnica na projektu što ga vodi izv.prof.dr.sc. Vjeran Pavlaković s Odsjeka za kulturalne studije pod nazivom Memoryscape, a također sam i voditeljica projekta Riječke studentske godine 1968.-1971. koji se održava u sklopu EPK – Susjedstvo Kampus te bih ovim putem pozvala sve da posjete našu Facebook stranicu https://www.facebook.com/Riječke-studentske-godine-1968-1971-672401326541805 i prate naš projekt koji je trenutno zastao zbog događaja s pandemijom koji su nam svima već jako dobro poznati. No, na jesen se nadamo nastavku i završetku projekta koji će upravo objavom znanstvene knjige ući u svoju završnu fazu. Također trenutno sam članica Organizacijskog odbora Šestog kongresa hrvatskih povjesničara, za koji se iskreno nadam da će se moći održati početkom listopada. Osim toga na Odsjeku za povijest sam koordinatorica za znanost i glavna urednica Časopisa za povijest Zapadne Hrvatske koji je upravo objavio pozivno pismo za svoj novi broj naslovljen Kultura u vremenu i prostoru pa bih iskoristila priliku i pozvala sve zainteresirane da pošalju svoje radove.
Na čemu trenutno radite?
Svi planovi za ovu godinu odgođeni su zbog događanja na globalnoj razini koja se onda reflektiraju na sve sfere života i rada. No, recimo da bih bila zadovoljna kada bih do kraja godine realizirali novi broj Časopisa i već ranije spomenutu knjigu. Također u planu je i realizacija jednog dugoročnijeg i većeg projekta o čemu se nadam da ćete čuti i naknadno. No, kako je nažalost trenutno sve na čekanju, a poučena iskustvima drugih kolega s navedenim procesima projektnih natječaja koji postaju sve bremenitiji za znanstvenika čineći ga posve demotiviranim za daljnje aktivnosti ne želim biti preoptimistična.
Kako provodite svoje slobodno vrijeme?!
Moj dan je kako sam već rekla u pravom smislu podijeljen. Nakon ustajanja slijedi „jutarnja akcija“ s oblačenjem i spremanjem za vrtić i školu, nakon što obavim usluge „taxi službe“ odlazim na Fakultet gdje uglavnom popijem i svoju jutarnju kavu u našem fakultetskom kafiću, to je već gotovo postalo rutina. Nakon toga posvećujem se svim obavezama i zadacima, nastavnim ili znanstvenim koje sam planirala za taj dan.. i tako najčešće vrijeme „proleti“ pa se ponovno vraćam obitelji… Slobodno vrijeme uz obitelj volim provoditi i sa prijateljima posebno u prirodi ili putovanjima, a upravo se vraćam iz Baške gdje vikendima odlazimo na odmor.
Ovo nije posao već poziv, a to želim i svim našim studentima da kroz studij povijesti pronađu svoj poziv koji će ih činiti sretnima i ispunjavati svaki dan!
Nije važno činiti velike stvari, već male stvari s velikim srcem!!!
Majka Tereza
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Petra Šporčić
Hvala Studentski centar Rijeka
