Corinna Gerbaz Giuliano nakon završetka školovanja u Srednjoj talijanskoj školi u Rijeci (CUO na talijanskom jeziku), nastavila je studij filozofije na Sveučilištu u Trstu gdje je diplomirala u klasi prof.dr.sc.Pier Alda Rovattija. ). Upisala je zatim Doktorski studij znanosti o književnosti, teatrologije i dramatologije, filmologije, muzikologije i studija kulture na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i doktorirala 2011. godine obranom disertacije iz talijanske književnosti pod mentorstvom prof. dr. sc. Sanje Roić, čime je stekla znanstveni stupanj doktora znanosti iz znanstvenog polja filologije, grana romanistika. Od 1986. do 2012. bila je zaposlena u talijanskim osnovnim školama u Rijeci i u Srednjoj talijanskoj školi u Rijeci. Od akademske godine 2008./2009. do akademske godine 2011./2012. bila je zaposlena kao asistent – vanjski suradnik na Odsjeku za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Rijeci. Od 2008. do 2010. godine radila je kao asistent – vanjski suradnik za talijanski jezik i na Pomorskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, a od 2007. do danas radi na Filozofskom fakultetu u Rijeci najprije kao asistent, a od 2011. kao viši asistent. Dr. sc. Gerbaz Giuliano, trenutno je u zvanju docenta iz znanstvenog područja humanističkih znanosti, polje filologija, grana romanistika. Od 2016. godine vrši dužnost Pročelnice Odsjeka za Talijanistiku FFRI. Dobitnica je zajedničke godišnje nagrade Primorsko-goranske županije za 2012. godinu za svoj doprinos osnutku Odsjeka za talijanistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Sudjelovala je na dvadesetak znanstvenih i stručnih skupova u Hrvatskoj i inozemstvu. Od 2009. godine je glavna urednica književnog i kulturološkog časopisa „La Battana“.
Kako je sve krenulo?Kao dijete bila sam vrlo znatiželjna. Počela sam čitati vrlo rano, tako da kad sam krenula u prvi razred osnovne škole bilo mi je užasno dosadno jer dok su ostali učili čitati ja sam već naveliko čitala knjige. Moja je učiteljica tada odlučila da me mora nekako “zaposliti” i počela sam pjevati I recitirati, Potječem iz glazbene obitelji; otac je bio pijanist, stric kompozitor. Tako sam se počela baviti pjevanjem i recitiranjem sve do kraja osnovne škole. Za recitiranje sam čak dobila nekoliko nagrada. Ali najviše sam nagrada dobivala za literarni izričaj. U srednjoj školi počela sam pisati za talijanske novine koje izlaze u Rijeci. Ljubav prema novinarstvu je nešto duboko usađeno u mojoj intimi. Bilo je zaista teško odlučiti što činiti dalje u životu nakon završetka srednje škole. Oscilirala sam između dva velika interesa: pisanja i filozofije, naljepšeg predmeta kojeg sam zavoljela u četvrtom razredu srednje škole i to zbog profesora koji mi je pobudio interes za daljnje školovanje. Upisala sam Filozofski fakultet u Trstu jer me je zanimala filozofija, a zahvaljujući odličnim ocjenama bila sam stipendist. Boravak u Trstu je formirao moju ličnost, imala sam slobodu koja mi je mnoga značila, ali naučila sam puno toga što dan dans nosim u sobi. Moja diplomska radnja bila je vezana uz istraživanja o filozofskom časopisu “Praxis”. Ali istovremeno nisam zaboravila na svoju drugu ljubav: književnost, pa sam tako nastavila provoditi istraživanja vezana uz bogatu riječku književnu baštinu.
Danas kao znanstvenica!
Osim mnogih stručnih i znanstvenih članaka, autorica sam jedne znanstvene knjige u koautorstvu s dr.sc. Giannom Mazzieri-Sanković, Non parto non resto. I percorsi narrativi di Osvaldo Ramous e Marisa Madieri., te jedne uredničke knjige Storia dell’istruzione media in lingua italiana a Fiume dal 1945 ad oggi (Povijest srednješkolskog obrazovanja na talijanskom jeziku u Rijeci od 1945. do danas), Sudjelovala sam u organizaciji međunarodnih znanstvenih i stručnih skupova. Za vrijeme izolacije uzrokovane Covidom radila sam s kolegicama s Odsjeka na knjizi o fijumanskom dijalektu koja će biti objavljena u rujnu u suizdavaštvu Vijeća talijanske nacionalne manjine i Odsjeka za talijanistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, a trenutno sa kolegicom Giannom Mazzieri-Sanković, pišem knjigu o Riječkoj književnosti na talijanskom jeziku u drugoj polovici XX. stoljeća. Bila sam uključena na znanstvenom projektu MZOS-a „Hrvatsko-talijanski kulturni odnosi“ (voditeljica prof. dr. sc. Sanja Roić), članica sam j projektnog tima na potpori Sveučilišta u Rijeci „Hrvatska pisana baština od 17. do 19. stoljeća“ (voditeljica prof. dr. sc. Diana Stolac), od lipnja 2014. bila sam članica ogranka centra Bilingualism matters Rijeka u okviru projekta FP7 Europske unije AtheEME, a od siječnaj 2014. članica sam i nacionalni dopisnik udruge Deputazione di Storia Patria per la Venezia Giulia. Od ožujka 2020. suradnica sam na projektu UP.03.1.1.04.0053/ Povijest, Povijest umjetnosti, Talijanistika, Germanistika – razvoj unapređenje i provedba stručne prakse (PerPeTuUm aGile).
Kako provodite svoje slobodno vrijeme?!
Slobodno vrijeme, to je riječ koja jako lijepo zvuči!!! Ja imam malo slobodnog vremena ali ono malo slobodnog vremena što mi je preostaje dijelim ga s obitelj: nisam postala majka, ali se zato sada veselim u ulozi bake: naime kćerka moga supruga je rodila dečkića i nema ljepše stvari nego kad mi se obrati i zove me: “Nonna!”. Mislim da sam uspjela realizirati svoje ciljeve vođena principima ljubavi, slobode i tolerancije. Bavim se poslom kojeg volim i smatram da je profesija profesora vrsta misije i često se u takvim trenutcima prisjetim svoje profesorice talijanske književnosti i svojeg profesora filozofije. U slobodno vrijeme, kada sam sama, volim prošetati uz more i najbolje se osjećam kada je more uzburkano, promatram ga gledam ga u nedogled i odjednom ponavljam Leopardijeve završne stihove lirike L’Infinito: e il naufragar m’è dolce in questo mare.
Moja je vizija života vezana uz dvije vrijednosti : slobode i ljubavi i te vrijednosti pokušavam prenijeti svojim studentima.
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Petra Šporčić
Hvala Studentski centar Rijeka
