Grad znanja: Kava, kolač, kazalište s Magdalenom Lupi Alvir
G

Magdalena Lupi Alvir diplomirala je dramaturgiju je na Akademiji za gledališče, radio, film in televizijo u Ljubljani. Od 1993. do 2015. godine bila je zaposlena kao dramaturginja Hrvatske drame Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci, gdje je surađivala u predstavama koje uključuju naslove od dramskih klasika do suvremene dramaturgije i autorskih projekata, a od 2015. do 2016. godine bila je ravnateljica Hrvatske drame HNK Ivana pl. Zajca. Kao dramaturginja, autorica dramatizacija i autorica surađivala je s kazališnim i filmskim institucijama kao i izvaninstitucionalnim kazalištima: DK Gavella, ZeKaeM, Llinkt!, Zagreb Film, Teatar Exit – Zagreb, Scena Gorica, Škuc Gledališče, Gledališče Glej i Cankarjev dom, Festival suvremenih umjetnosti „Mesto žensk“ – Ljubljana, Slovensko Stalno Gledališče – Trst, KUD Borza i Europska prijestolnica kulture 2012. – Maribor, Gradskim kazalištem lutaka Rijeka i Split, Dječjim kazalištem u Osijeku, Prostorom+, Kazališnom radionicom Malik, Rijeka itd. Bila je dugogodišnja umjetnička voditeljica te ujedno suosnivačica nagrađivane izvaninstitucionalne kazališne grupe TRAFIK (Tranzicijsko-fikcijsko kazalište) iz Rijeke koja se bavi istraživanjem rubova izvedbenih formi. U TRAFIK-u ostvaruje brojne autorske predstave te mnoga gostovanja na hrvatskim i inozemnim festivalima. U svome umjetničkome radu posebnu pažnju pridaje lutkarstvu kojemu se posvećuje još za vrijeme studija, i kojem je posvećena i danas. Aktivna je sudionica riječke kulturne i umjetničke scene još od studentskih dana i ranih 90-tih godina. Objavljuje eseje i kazališne studije. Za svoj je rad primila nekoliko nagrada. Od svibnja 2016. imenovana je ravnateljicom Gradskog kazališta lutaka u Rijeci na kojoj je dužnosti i danas.

Magdalena Lupi Alvir

Kako je sve krenulo?

Teško mi je reći što me sve zanimalo u djetinjstvu jer bi popis bio poveći s obzirom da sam bila vrlo znatiželjno dijete. Voljela sam da mi roditelji čitaju, odlaske u kazalište, muzeje, kino. No, kako se rodila ljubav spram kazališta, vjerojatno je utjecaj imalo to i što sam od malih nogu upoznala kazalište sa scene i oko nje, s obzirom da je moj otac operni pjevač i muzičar. Dan danas se sjećam jednog baleta u izvedbi sarajevske Opere u kojoj je tada radio moj otac. Imala sam tri godine. Živo se sjećam balerine obučene u kostim kokoške te lože iz koje sam s divljenjem pratila predstavu. Očito, jednom kada te kazališna scena očara, ostaješ začaran njome za cijeli život ha, ha! Iako sam isprva mislila da ću studirati orijentalistiku, privlačile su me naime daleke kulture i jezici, izbor je u srednjoj školi pao na dramaturgiju – rijetko zanimanje koje je vezano uz osmišljavanje predstava, pisanje tekstova, scenarija, spoj kazališne i filmske teorije i prakse, što mi je bilo posebno zanimljivo. Tako sam, uz svu potporu svojih roditelja, otišla na ljubljansku Akademiju za kazalište, film, radio i televiziju, upisala studij dramaturgije, a kasnije postala stipendist HNK Ivana pl. Zajca te nakon studija započela raditi kao dramaturg Hrvatske drame riječkog HNK. S lutkarstvom, koje mi je još od studentskih dana bilo velika ljubav, počela sam se baviti još za vrijeme studija na Akademiji, i svoju prvu profesionalnu lutkarsku predstavu ostvarila upravo u Gradskom kazalištu lutaka Rijeka, u kojemu danas radim kao ravnateljica. O lutkarstvu koje je posebno maštovit i magičan medij, sam jako puno učila kroz praksu i rad s jednim od najvećih poznavatelja lutkarstva na ovim područjima, slovenskim redateljem Edijem Majaronom i njegovom suprugom, lutkaricom i likovnom umjetnicom Agatom Freyer Majaron.

Potom je nastalo kazalište TRAFIK?

Općenito, neke od najkreativnijh i najljepših trenutaka u kazalištu doživjela sam sa svojim kolegama i prijateljima iz izvaninstitucionalnog kazališta TRAFIK (Tranzicijsko-fikcijsko kazalište), kojega smo osnovali u Rijeci davne 1998. godine. S našom smo prvom predstavom „Hodač“ koja je bila hommage Janku Poliću Kamovu, krenuli na kazališnu scenu iz Pothodnika na Piramidi, gdje smo izvodili predstavu, kao tada nova, mlada generacija riječkih kazalištaraca koja je sanjala neko drugačije, progresivnije kazalište. Predstava „Hodač“ nam je u tom smislu bila svojevrsni kazališni generacijski proglas. S tom smo predstavom proputovali brojne festivale, dobili nagrade, proveli nezaboravne i lude trenutke na gostovanjima, izvedbama po pothodnicima i ulicama hrvatskih i europskih gradova… Kasnije smo s TRAFIK-om ostvarili još mnogo predstava i proputovali zaista cijeli svijet, kada danas gledam unatrag, zvuči gotovo nadrealno da smo toliko toga zajedno prošli i uspjeli ostvariti…

Što je to dramaturgija, lutkarstvo…?

Znam da je moje zanimanje dramaturga rijetko, no podijelit ću s Vama jednu anegdotu iz mladosti. Nekada je često prijevozno sredstvo mladih bio auto stop, bila su to drugačija, bezbrižnija vremena. Jednom prilikom sam s prijateljicom ustopirala auto talijanskih registracija i čovjek je pitao čime se bavim. Rekla sam mu da sam dramaturginja. Malo se zbunio, a onda brzo odgovorio, „aha… vi fotokopirate?“ To mi je bilo toliko simpatično da sam mu odmah odgovorila, „ma da, nešto slično tako“…

S obzirom da je dijapazon poslova dramaturga dosta velik, ako bih najednostavnije pokušala objasniti tko je to dramaturg i čime se bavi, to je osoba koja priprema uprizorenje nekog umjetničkog djela za različite medije-kazališnu scenu, film, televiziju ili radio. Dramaturg odgovara na pitanje „zašto“ (se nešto postavlja na scenu itd.), a redatelj je tu da kaže „kako“.  Dramaturg usko surađuje s redateljem, glumcima i svim suradnicima u autorskome timu, a u kazalištu često piše i dramske, izvedbene tekstove ili dramatizacije i adaptacije književnih djela i drugih formi u njihovom prijenosu na kazališnu scenu, sudjeluje u osmišljavanju kazališnog repertoara, procesu priprema i radu na predstavama, itd. A, lutkarstvo je uzbudljiva, inspirativna i često vrlo inovativna kazališna grana koja nudi bezbroj različitih izražajnih mogućnosti.

Fotografiju ustupila sugovornica, autor: Petar Fabija, arhiva GKL

Osobno, lutkarstvo me ispunjava, veseli i oplemenjuje, uvijek zaziva ono zaigrano dijete u čovjeku. A stvarati, kreirati, sudjelovati u procesima nastajanja lutkarskih predstava i osmišljavati programe lutkarskih kazališta za mene ima neki poseban čar, dok je susret s dječjoj publikom u gledalištu nešto najdragocjenije, jer su djeca najiskreniji gledatelji. I kada im se nešto ne svidi, odmah će otvoreno reagirati! A to smo mi odrasli odavno zaboravili i izgubili.

S Gradskim kazalištem lutaka Rijeka surađivala sam kao dramaturginja i autorica niz godina, još od 1990. godine, i ostvarila zaista brojne suradnje kojih se uvijek rado sjećam. Za mene je već taj prostor malog, skrivenog kazališta na Brajdi uvijek bio kreativna oaza kojoj sam se uvijek rado vraćala, a u njemu je uvijek radila zanimljiva ekipa kreativaca i zaljubljenika u svoj posao. S tom mišlju sam i započela raditi u GKL-u kao ravnateljica i zasigurno su uspjesi našeg kazališta – koje je u posljednje četiri godine primilo čak 60 nagrada i nagrada publike od kojih su nam ove potonje posebno drage – rezultat rada svih zaposlenika zajedno i dobre zajedničke suradničke energije gostujućih umjetnika i naših djelatnika.

Aktualni angažmani?

Trenutno sa svojim suradnicima pripremamo nove premijerne naslove za iduću kazališnu sezonu u kojoj se nadamo da će nas pandemija malo više poštediti nego ove i omogućiti veći broj publike u gledalištu, programe za Dječju kuću u kojoj smo jedan od partnera, a u pripremama je i naš već tradicionalni međunarodni festival, Revija lutkarskih kazališta u studenome. Nadamo se da ćemo biti u mogućnosti ostvariti i gostovanja na festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu koja bi trebala pomalo krenuti ovog proljeća, nedostaju nam susreti s kolegama uživo i s publikom radi koje i postojimo! Osmišljavamo i neke nove umjetničko-edukativne projekte po kojima je naše kazalište poznato, međunarodne suradnje u okviru međunarodne kazališne mreže za najmlađe „Small Size“.

Kako se trenutno u PGŽ-u nalazimo u lockdownu i zabranjene su nam izvedbe predstava za javnost, a mi uvijek nastojimo biti u kontaktu s našom publikom, trenutno produciramo nove on-line programe i snimamo mini serijal „Lutkarski talk show“ koji se započeo emitirati u nastavcima na fejsbuk stranici GKL-a. U svakom slučaju puno planova, projekata i aktivnosti, života, ovom ludom vremenu usprkos!

Slobodno vrijeme?!

Nastojim svo svoje slobodno vrijeme maksimalno provoditi s obitelji, koja mi je najveća podrška, dragocjen mi je svaki trenutak proveden sa svojim najdražima, bilo odlascima u prirodu ili naprosto uživanjem u običnom trenutku zajedništva i prisutnosti sada i ovdje, bez nekog posebnog prostornog i vremenskog označitelja, u gluvarenju. Osobno me najviše opušta more, ljetni sam tip, jedva čekam vrućine i uranjanje u more, zvuk cvrčaka i šlapanje šlapama po cesti.

Kao i svima, nedostaju mi u ovim vremenima druženja s dragim ljudima i plesanje. Muzika i ples. Bilo kada. Bilo gdje. Bilo kojim povodom. Ili bez njega. Zato često plešemo, pjevamo i sviramo doma ili naprosto odvrnemo radio.

Nemam neku posebnu misao koju bih sada izdvojila za kraj.

Trenutno razmišljam koliko mi sve više znači uživati u malim, običnim stvarima. I imati svjesnost o sebi, drugima i svijetu oko sebe – sada i ovdje.

Pripremila: Maja Vizjak

Fotografija: Tiffany Gašparini

Hvala Studentski centar Rijeka

KONCEPT MAŽARspot_img

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime
Captcha verification failed!
Captcha korisnički rezultat nije uspio. molimo kontaktirajte nas!

novosti

povezani članci