Izv.prof.dr.sc. Petra Pejić Papak s Učiteljskog fakulteta u Rijeci, znanstvenica je koja je prvotno završila studij razredne nastave pri Filozofskom fakultetu u Rijeci. Na studiju je postigla izvrstan uspjeh te joj dodijeljena stipendija Ministarstva znanosti i nagrađena je Rektorovom nagradom Sveučilišta u Rijeci. Tijekom studija osmišljavanjem i volonterskim vođenjem kreativnih radionica 2000. godine dobila je priznanje Grada Rijeke u povodu Međunarodnog dana volontera. Poslijediplomski znanstveni studij pedagogije iz područja društvenih znanosti završila je prvo magisterijem a potom 2011. godine doktoratom pri Filozofskom fakultetu u Rijeci. Radno iskustvo veže uz dugogodišnji rad u Osnovnoj školi Gornja Vežica u Rijeci u redovnom razrednom odjelu tijekom kojeg je primila Priznanje Grada Rijeke za sudjelovanje u programu Glasserove kvalitetne škole. Kao vanjski suradnik Doma mladih u Rijeci te pri Udruzi za poticanje darovitosti, dugi niz godina aktivno je sudjelovala u osmišljavanju i provedbi radionica za učenike osnovnoškolske dobi. Od 2008. godine zaposlena je na Učiteljskom fakultetu u Rijeci na kojemu od 2013. godine obnaša funkciju Prodekanice za nastavu i studente. Pri Sveučilištu u Rijeci dopredsjednica je Centra za studije, članica u radnim skupinama za e-učenje, vrednovanje u visokoškolskoj nastavi, povjerenstvima za stipendije izvrsnosti studenata i drugim. Uključena je u programske i organizacijske odbore aktivnosti Centra za istraživanje djetinjstva Učiteljskog fakulteta, članica u Odboru za unaprjeđenje kvalitete, predsjednica Povjerenstva za nastavu i Alumni kluba Učiteljskog fakulteta te je u uredništvu časopisa „Odgojno-obrazovne teme“.
Suradnica je na znanstveno istraživačkim projektima Sveučilišta u Rijeci te na nekoliko međunarodnih znanstvenih i Erasmus+ projekata. Bilježi velik broj znanstvenih radova i izlaganja na međunarodno-znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i inozemstvu te je koautorica znanstvenih monografija Izvannastavne aktivnosti u suvremenoj školi, Okruženje za učenje i kultura ustanove. Članica je u organizacijama Udruge učitelja Primorsko-goranske županije, Centra za poticanje darovitosti Rijeka, Gradskog kazališta lutaka Rijeka, Udruge za razvoj visokoga školstva „Universitas”.
Kako je sve krenulo?
Snovima djevojčice koja želi postati učiteljica. Moja djetinja igra učiteljice bio je i ostao moj životni poziv! Kada bih sada bila u poziciji da moram ponovno odabrati kojim bih se poslom u životu bavila, odgovor bi bio: Bit ću učiteljica! S lijepim mislima na sve moje Velike učitelje koji su mi kroz školovanje bili uzor, koji nisu prenosili samo znanje već i svoje vizije, iskustva, snove i pomogli mi da i ja uživam u svojoj profesiji. Zar se i Vi ne sjećate nekog učitelja koji je umio potaknuti Vas da stanete i promislite ili da se još malo potrudite kako biste riješili neki zadatak?! Postoji li netko tko nije u nekom trenutku u životu, kad je trebalo donijeti važne odluke, barem donekle bio pod utjecajem onoga što je naučio uz nekog učitelja? No, takvi svjetovi u kojima spoznajemo i rastemo ne nastaju sami od sebe, njihovo stvaranje je dugotrajan proces koji traži golemo strpljenje, znanje i ljubav od onih koji poučavaju i odgajaju djecu. Oni koji nam u tome pomažu oduvijek su se zvali-učitelji. Moja je misija pomoći studentima da postanu učitelji. Poučavam studente Učiteljskog studija i nositeljica sam kolegija Didaktika, Didaktička dokimologija i Odgoj i obrazovanje za slobodno vrijeme. Ostvarujem suradnju i s Pedagoškim fakultetom Univerze u Ljubljani, na studiju Razredni pouk iz predmeta Didaktika na kojemu kao gostujući nastavnik izvodim predavanja. Moj je znanstveni rad usmjeren na istraživanje tema povezanih s učenjem i poučavanjem, planiranjem poučavanja, kompetentnošću učitelja, metodama i strategijama rada u nastavi, vrednovanjem, poticajnim razrednim ozračjem i okruženjem za učenje te provedbom izvannastavnih aktivnosti učenika kao oblika organiziranog slobodnog vremena učenika.
Poučavanje jest umjetnost pobuđivanja radosti u spoznavanju!
Gotovo čitavo svoje radno vrijeme posvećujem studentima, pripremi studenata za poziv učiteljstva što smatram velikom odgovornošću. Boraviti u predavaonici okružen mladima i zajednički stvarati, za mene je izvor motivacije i zadovoljstva. Bit poučavanja jest umjetnost pobuđivanja radosti u spoznavanju i stvaralačkom izrazu studenata. Za takvu je umjetnost ključna suradnja, partnerstvo sa studentima, proces nastave usmjeren na aktivnu ulogu studenta. Vodim se mišlju koju je davno rekao austrijski učitelj Schnabel: „Uloga učitelja je otvaranje vrata, a ne guranje učenika kroz njih“. Stoga nastojim prilagođavati oblike, metode i strategije rada zahtjevima vremena u kojem živimo. S obzirom na to da u strategiji razvoja obrazovanja dolazi do implementacije kurikuluma u obrazovni sustav, teme kojima poučavam studente držim izazovnim područjima poučavanja. Dodatno, pokušavam osluškivati potrebe odgojno-obrazovne prakse te doprinositi znanstvenim radom kvaliteti unaprjeđenja nastavnog procesa. Rado se odazivam pozvanim predavanjima na skupove usavršavanja učitelja jer surađujući s kolegama učiteljima, kao i sa studentima, i ja učim, ili kako je rekao J. Jubert: „Podučavati znači dvostruko učiti“. Nastojim kontinuirano inovirati nastavni proces usavršavajući svoje kompetencije i vještine poučavanja. Pečat nastavnom radu su i Priznanja za nastavnu izvrsnost Rektora Sveučilišta u Rijeci, koja sam primila u dva navrata. No, nakupilo se kroz godine prodekanstva (od 2013. godine obnašam funkciju Prodekanice za nastavu i studente) i povjerenstava u raznim tijelima, mnogo sastanaka, sjednica, administrativnih obveza, obrazaca, izvješća, protokola za koje energiju pronalazim isključivo u spoznaji da su svi ti poslovi orijentirani na organizaciju studija, što uspješnije studiranje i dobrobit studenata. Motivaciju za nova stvaranja pronalazim u povratnim informacijama studenata koje bilježe u obrascima evaluacije nastave, ali i u svakodnevnom zajedničkom radu, pozivima bivših studenata, suradnjom s učiteljima u praksi…
Bit je u stvaralačkoj suradnji, dijeljenju znanja svakodnevno (znanja za praksu, u praksi, o praksi) svugdje oko nas, što za mene predstavlja čast i zadovoljstvo!
Kada niste za ekskatedrom obitelj je centar Vašega svemira!
Ipak, izvan svakodnevnih radnih obveza ravnotežu pronalazim u svojim dečkima, suprugu i dva sina, koji moje misli u potpunosti odvuku od poslovnog svijeta. To je aktivan dnevni ritam „slaloma“ između naših radnih/školskih obveza, kućanskih obveza, uloge mame učiteljice u pregledu uradaka, zajedničkih boravaka u prirodi, s prijateljima, na sportskim turnirima… Aktivno i veselo-predivno! U potpunosti sam posvećena obitelji, oni su centar mog svemira, moja radost, inspiracija i podrška u svemu što činim!
Misao za kraj!
Vjerovati sebe, raditi na sebi, pronalaziti ravnotežu u svemu što činimo i bivati okružen ljudima koji te podržavaju. Ako razborito planiramo, ustrajemo i dajemo sebe, pritom surađujemo i međusobno se uvažavamo, zadovoljstvo i uspjeh ne može izostati!
Svojim studentima poručujem: Ustrajte u plemenitom pozivu učiteljstva jer ćete biti uvjerljiv putokaz mladim generacijama!
„ Učitelj dotiče vječnost: nitko ne može reći gdje njegov utjecaj završava.“
(Henry Adams)
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Magdalena Štibohar
Hvala Studentski centar Rijeka
