Manuela Svoboda rođena je u Gross-Gerau (Njemačka) gdje nakon završene gimnazije upisuje studij engleskog i njemačkog jezika na Johann-Wolfgang-von-Goethe-Universität u Frankfurtu, smjer profesora u gimnaziji. Diplomski rad piše na književnu temu iz engleskog jezika pod naslovom Father Figures in Jane Austen’s Novels. Potom upisuje i završava dvogodišnji tzv. Referendariat i polaže stručni ispit za profesora engleskog i njemačkog jezika u gimnaziji. Poslijediplomski doktorski studij germanistike upisuje i uspješno završava na Alpen-Adria-Universität u Klagenfurtu s disertacijom pod naslovom Der Einfluss der Muttersprache auf den schriftlichen Ausdruck und das Übersetzen von muttersprachlichen Texten ins Deutsche bei DaF-Studierenden in Kroatien (Utjecaj materinjeg jezika na pismeni izraz i prijevode s materinjeg na njemački jezik kod studenata Njemačkog kao stranog jezika u Hrvatskoj). Uz to, 2003. godine polaže ispit za sudskog tumača za engleski i njemački jezik.
Kako je sve krenulo?
Životni put nikada nije ravna crta, pa tako postoji puno križanja, zaobilazaka i nepopločenih dijelova, stoga je i moj put do fakulteta bio prožet raznim pozitivnim iskustvima koja su jako vrijedna i na kojima sam jako zahvalna. Sklonost jezicima bila je prisutna već u ranoj školskoj dobi te sam stoga već u gimnaziji birala engleski i njemački jezik kao Leistungsfach (predmet koji ima više sati tjedno od ostalih), a uz to sam pet godina učila latinski i francuski jezik. Sudjelovala sam u razmjeni učenika u engleski gradić Crewe (Cheshire) što mi je ostalo u jako lijepom sjećanju i rezultiralo u odluci da studiram engleski i njemački jezik. Hrvatski jezik sam također naučila, zahvaljujući mami koja je kod kuće pričala hrvatski sa mnom, a subotom sam pohađala dopunsku školu na materinjem (hrvatskom) jeziku.
Radili ste i u banci?
Tijekom srednje škole i fakulteta radila sam raznorazne poslove, od davanja instrukcija do konobarenja kako bi pomogla sebi i roditeljima u financiranju školovanja te se počela baviti nekim sitnijim prijevodima. Konačno usmjerenje u prevoditeljskom smjeru zapravo je krenulo jednim spontanim posjetom kadrovskoj službi tadašnje Riječke, današnje Erste banke, tijekom godišnjeg odmora u Rijeci, a koji je rezultirao zaposlenjem kao prevoditelj u toj ustanovi. Tako se odjednom život iz Njemačke preselio u Rijeku. Rad u banci je bio vrlo zanimljiv i izazovan te sam naučila puno o ekonomiji, pravu i gospodarstvu. Iako sam u banci radila na puno radno vrijeme, moj životni poziv i zanimanje mi ipak nije dalo mira pa sam uz posao u banci radila i u privatnoj školi za strane jezike gdje sam držala tečajeve engleskog i njemačkog jezika. U pet godina rada u banci razvila sam svoju jezičnu kompetenciju, obogatila rječnik stručnim nazivljem iz financijskog područja i produbila prevoditeljske vještine te stekla sklonost timskom radu. Međutim, želja za radom u svom pozivu bila je jača, te sam se zaposlila u privatnoj osnovnoj školi i gimnaziji Grivica u Rijeci kao profesor engleskog i njemačkog jezika. Nekako u isto vrijeme pojavila se prilika za rad kao vanjski suradnik na Odsjeku za germanistiku na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci, tako da sam nakon rada u školi navečer držala jezične vježbe na fakultetu. Rad sa djecom i studentima je s jedne strane veoma zahtjevan, no s druge strane pruža jedno veliko zadovoljstvo i sreću kad pratite razvoj i kreativnost tih mladih ljudi i vidite kako napreduju. Ujedno imam osjećaj da kroz njih i sam ostaješ mlad u duši jer su puni inspiracije, novih ideja i života. Nakon dvije godine rada kao vanjski suradnik na fakultetu pružila mi se mogućnost za stalnim zaposlenjem kao lektor na Odsjeku za germanistiku, te sam se tako odlučila prihvatiti pruženu priliku i razvijati se dalje u području njemačke lingvistike i poučavanju studenata, no uz rad u školi i na fakultetu ipak sam slobodno vrijeme uvijek koristila kako bi se dodatno bavila prevođenjem i nastojala se dalje usavršavati u tom području. Rad na fakultetu je nakon završenog doktorata rezultirao u docenturi i mnogobrojnim znanstvenim člancima te brojnim sudjelovanjima na međunarodnim znanstvenim skupovima, prvenstveno u području translatologije i komparativne lingvistike ali i u području poučavanja njemačkog kao stranog jezika i radu na nekoliko projekata, također većinom usmjerenih na već spomenuta područja kojima se intenzivno bavim u svojoj znanstvenoj karijeri.
Ljubav prema prevođenju!
Prevođenje mi je tiha ljubav kojom se intenzivno bavim već gotovo 20 godina. Prvi znakovi te sklonosti dali su se naslutiti već u dobi od 9 ili 10 godina kada sam počela slušati pjesme mog najdražeg benda na engleskom, hvatati riječi pjesme i zapisivati ih u bilježnicu, te potom tražiti po rječnicima i pokušati ih prevesti na njemački kako bi znala o čemu oni to točno pjevaju. Tekstovi naravno nisu bili veoma zahtjevni, no još nije postojao internet gdje bi mogli pronaći lyrics svake pjesme, niti youtube gdje bi se pjesma mogla jednostavno vratiti na poziciju koja je potrebna. U to vrijeme sam neumorno vrtjela kasetu naprijed natrag, a nerijetko je to završilo kobno za traku. Ova ljubav nikada nije prestala i rezultirala je u mnogobrojnim prvenstveno stručnim prijevodima, među kojima bih izdvojila jedan vrlo izazovan i dugogodišnji projekt s Katedrom Čakavskog Sabora Pokrajine Gacke i Hrvatskim Institutom za Povijest u kojem sam prevodila djelo Franza Bacha pod imenom Otočaner Regimentsgeschichte od gotovo 400 stranica, a koje je pisano starim njemačkim pismom Fragmentschrift te obiluje starinskim izrazima iz vojne krajine. Nakon dugogodišnjeg rada prijevod je ugledao svjetlo dana pod hrvatskim nazivom Povijest Otočke Pukovnije, što me i danas čini ponosnom i zahvalnom što sam imala priliku sudjelovati u tako velikom projektu. Veseli me i čini ponosnom i rad na projektu u kojem su surađivali Odsjek za germanistiku, kroatistiku, anglistiku i talijanistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci i koji je rezultirao uvođenjem novog studijskog programa na našem fakultetu, pa smo tako prošle akademske godine osnovali Katedru za translatologiju te upisali prvu generaciju studenata na diplomski sveučilišni prevoditeljski studij. Cilj je bio uključiti što više praktičnog rada u ovaj studijski program kako bi se studenti što bolje pripremili za rad na tržištu te tijekom studija već stjecali što više iskustva u stvarnim uvjetima rada, stoga je jedan od ključnih predmeta predviđen studijskim programom stručna praksa koju će studenti odrađivati u ustanovama koje su usko vezane uz njihovo buduće zanimanje. Veliko je zadovoljstvo raditi na ovom smjeru koji spaja sve moje strasti, tj. jezike, rad sa studentima i prevođenje. Divno je dijeliti svoja iskustva sa studentima i prenositi znanja koja sam stekla dugogodišnjim radom u različitim okruženjima. Već nakon prve godine možemo se pohvaliti zanimljivim projektima sa studentima, kao npr. prijevodom tekstova Vedrane Rudan za austrijski časopis Lichtungen i titlovanjem filma koje je trenutno u tijeku. Predviđeno je još mnoštvo takvih projekata te se nadam da će ovaj studij ispuniti očekivanja studenata i pripremiti ih što bolje za ono što ih čeka u stvarnom životu.
Slobodno vrijeme?
Slobodno vrijeme prožeto je sportskim aktivnostima, tj. idem na Pilates dva puta tjedno, bicikliram i uživam u dugim šetnjama uz more ili kroz šumu sa svojom četveronožnom ljubimicom. U zimskim mjesecima volim otići na skijanje ili, uz stručnu literaturu, pročitati i koju knjigu za gušt. Prvenstveno obožavam krimiće i trilere, a koje volim pogledati i u kinu. Također, uživam u odlasku na neki dobar koncert, interesantnu izložbu ili kazališnu predstavu, gdje su mi uz klasične predstave jako drage ove suvremenije, uz koje se mogu nasmijati i opustiti. Najdraža preokupacija u slobodno vrijeme su mi putovanja, s obzirom da obožavam upoznavati nova mjesta i kulture, isprobati nove okuse hrane i pića te uživati u prekrasnim krajolicima. Izdvojila bih putovanje u Japan, kao do sada najupečatljivije. Uz sudjelovanje na konferenciji u Tokiju, imala sam priliku posjetiti obližnja mjesta, od kojih bih istaknula Osaku, Nikko, Kamakuru, planinu Fuji i Kyoto, mjesto u kojem još dan danas žive prave gejše. Jedno prekrasno iskustvo, mnoštvo predivnih dojmova, okusa i mirisa u jednom sasvim drugom svijetu, dosad viđenim samo u filmovima. Velika strast i ljubav su mi kućni ljubimci.
Psi i mace prate me kroz cijeli život, te stoga nastojim pomagati udrugama koje zbrinjavaju životinjice koje nisu toliko sretne da imaju topli dom. Svaki mjesec odaberem jednu kojoj uplatim ili odnesem donaciju. Jako se divim volonterima koji su posvetili svoj život spašavanju tih malih bića koja završavaju po ulicama i šumama zbog neodgovornosti ljudi.
Nadam se da će me zdravlje poslužiti ubuduće kako bi i dalje mogla raditi posao koji volim i iskoristiti što više vremena radeći sve ostalo što me usrećuje, po uzoru na rečenicu mog nažalost sad već pokojnog oca, a koja mi se urezala u sjećanje: Svega će biti, samo nas neće biti!
PRIJAŠNJA KOLUMNA MAJE VIZJAK:
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Tiffany Gašparini
Hvala Studentski centar Rijeka
