Nina Čeh znanstvenica je koja odrasta u Istri i nakon završene opće gimnazije u Srednjoj školi u Buzetu 2008. godine upisuje Građevinski fakultet na Sveučilištu u Rijeci. Na istom fakultetu se 2013. godine zapošljava kao asistentica na Katedri za tehničku mehaniku i upisuje poslijediplomski studij, na kojem je doktorirala u listopadu 2018. godine. Od tada do danas bavi se dinamikom blokovskih konstrukcija i to najviše eksperimentalnim radom s potresnim platformama i optičkim mjerenjima. Tijekom doktorskog studija se usavršavala u Laboratoriju za udarno inženjerstvo na Sveučilištu u Oxfordu i sudjelovala na nekoliko znanstvenih projekata te radila kao asistentica na kolegijima preddiplomskog i diplomskog studija. S početkom 2019. godine je izabrana na mjesto docentice na Katedri za tehničku mehaniku Građevinskog fakulteta u Rijeci, nakon čega je postala nositelj kolegija Mehanika 2 na 1. godini preddiplomskog studija, a od tada je imala priliku ponovno gostovati tri mjeseca na Sveučilištu u Oxfordu te započeti bilateralni istraživački projekt koji se bavi ponašanjem dugačkih konstrukcija (poput mostova) u potresu sa Dalian University of Technology u Kini. U slobodno vrijeme obožava skicirati, crtati, šivati, izrađivati stvari, pogledati neku zanimljivu seriju, u zadnje vrijeme sve više pročitati dobru knjigu ili sjesti s društvom na piće, a ne propušta priliku za putovanjem. Više o njoj možete saznati na LinkedIn: LINKEDIN te na Instagramu https://www.instagram.com/anncieh/?hl=hr.
Kako je sve krenulo?
Od malih nogu su mi interesi išli u dva smjera: obožavala sam crtati, bilo je dovoljno dati mi prazan papir i olovku, to mi je bilo omiljeno sredstvo i stvari sam uvijek gledala logički, zanimale su me matematika i fizika, voljela sam prebrojati i posložiti stvari. Odrastala sam u malom selu u Istri i pohađala osnovnu školu u Buzetu. Nakon toga sam igrom slučaja odlučila ostati u srednjoj školi u Buzetu i upisala ono što se tamo nudilo od gimnazija, opći smjer. Za vrijeme osnovne i srednje škole su profesori prepoznali da imam „žicu“ za matematiku i fiziku pa su me redovito slali na županijska natjecanja.
Mama i tata su se brinuli da odrađujem svoje obaveze, ali najviše je na mene utjecao brat Ivan, on je 5 godina mlađi od mene i matematičar od malih nogu.
Pri kraju srednje sam nekako spontano odlučila upisati fakultet za koji sam smatrala da će spojiti ta moja dva interesa iz djetinjstva: crtanje i računanje. Tako sam odabrala Građevinski fakultet u Rijeci, s obzirom da me Rijeka oduvijek privlačila kao grad u kojem želim provesti neko vrijeme.
Tvoj daljnji znanstveni razvoj?!
Ideju da nastavim studij nakon diplome sam dobila već negdje na drugoj ili trećoj godini studiranja, a na diplomskom studiju se već pretvorila u odluku. Na diplomskom studiju sam poslušala nekoliko kolegija koji se tiču numeričkog modeliranja građevina i to me zainteresiralo. U diplomskom radu sam pod mentorstvom prof. Nenada Bićanića modelirala ponašanje konstrukcija koje su dinamički opterećene jer se po njima kreću ljudi: pješački mostovi, podovi u raznim javnim prostorima, plesne dvorane i slično. Odmah po završetku sam upisala poslijediplomski doktorski studij i zaposlila se na znanstvenom projektu kojeg je vodio prof. Bićanić. Projekt se bavio dinamikom blokovskih konstrukcija, odnosno svih onih konstrukcija koje se sastoje od više tijela ili blokova koji su loše međusobno povezani ili nisu povezani. To su povijesni spomenici, suhozidane konstrukcije (npr. kažuni), grafitni blokovi u AGR nuklearnim elektranama (koji su bili povod ovog znanstvenog projekta) i zidane konstrukcije (kod kojih često najprije popusti vezivo) tijekom potresa. U sklopu tog projekta sam doktorirala krajem 2019. pod mentorstvom prof. Gordana Jelenića. Znanstveno-istraživački rad i rad sa studentima su mi jednako važni. No, rad sa studentima je nešto što me puni energijom i što stvarno volim. Držati nastavu mi je u početku bilo zastrašujuće i izazov, ponekad je tako i danas, nakon šest godina, a sada nešto u što rado ulažem puno vremena i truda.
Najviše me veseli kada vidim da su neka studentica ili student nešto naučili, razumijeli nešto što sam im objasnila ne drukčiji način.
Svake me godine studenti iznenade jer u svakoj generaciji postoji barem jedna osoba koja razmišlja na potpuno drukčiji način od svih koje sam do tad upoznala. I mislim da nastava treba biti prilagođena njima tako da svaki student ili studentica može iz nje izvući najbolje za sebe.
Tvoj rad na Katedri za tehničku mehaniku?!
Osim rada u nastavi i istraživanja, vodim Radnu grupu za promociju fakulteta i volim sudjelovati u aktivnostima popularizacije znanosti. Odlična stvar koja se kod nas događa zadnjih nekoliko godina je Noć istraživača na kojoj redovito sudjelujemo s interaktivnom simulacijom potresa za posjetitelje, za što smo imali jako veliki interes i odlične komentare. Grupa u kojoj radim, ekipa s Katedre za tehničku mehaniku je izvrsna grupa ljudi i nedavno smo započeli nekoliko znanstvenih projekata. Ja se nastavljam baviti dinamikom blokovskih konstrukcija i to kroz suradnju s grupom u Oxfordu, pa sam tako krajem 2019. dobila stipendiju za znanstveno usavršavanje od fonda Unity Through Knowledge i provela tamo tri mjeseca. Pored toga, vodim dvogodišnju bilateralnu suradnju s grupom sa Dalian University of Technology u Kini, s kojom nas povezuje interes za ponašanje dugačkih konstrukcija u potresima. Kako sam nekoliko godina radila eksperimentalna ispitivanja na potresnim platformama i mjerenja optičkom opremom, sada sudjelujem u projektima HRZZ-a gdje eksperimentalno ispitujemo aktivaciju klizišta na umanjenim modelima kosina u laboratoriju i projekta HORIZON2020 gdje ćemo se baviti vibracijama antena na malim satelitima prilikom lansiranja. Područje rada i istraživanja cijele grupe u kojoj radim izlazi daleko iz okvira onoga što sam podrazumijevala pod pojmom građevinarstvo kad sam upisivala fakultet, ali su neopisivo zanimljiva i otvaraju nova pitanja. Veselim se nastavku istraživanja i rada u ovoj grupi!
Tvoje slobodno vrijeme?!
Slobodnog vremena nemam puno, ali ga nastojim iskoristiti s drugim ljudima jer po prirodi sam društvena i volim s prijateljima otići u prirodu, igrati društvene igre, izaći van, sjesti na kavu u Dnevni boravak ili pivo u Beertiju. Svako jutro počinjem kavom, najčešće u kafiću u zgradi Fakulteta, a planiram ga početi nekim sportskim aktivnostima u mjesecima kada bude toplije. Već nekoliko godina igram badminton s mješovitom muško-ženskom ekipom, a povremeno ubacim i druge vrste aktivnosti i to odbojku, yogu, trčanje, razne treninge. Prije sam često šivala i oslikavala tkaninu, ali to je nekako otišlo u drugi plan kako su se zahuktale poslovne obaveze. Najviše volim crtati olovkom ili ugljenom, no to sam naučila sama pa se planiram uskoro pridružiti radionicama na tu temu i naučiti pravilnu tehniku. Moji roditelji žive i rade u Istri, pa kad uhvatim slobodan vikend volim otići kod njih, sjesti na terasu u Oslićima i uživati. Ponekad se čak uspijem vremenski poklopiti i s bratom, koji je nedavno upisao poslijediplomski studij na FER-u i zaposlio se na FSB-u u Zagrebu. Ako pak uhvatim slobodnog vremena dulje od vikenda uvijek ću isplanirati putovanje u neki novi grad, možda u Hrvatskoj, a možda na drugom kontinentu. Na putu se osjećam dobro, volim se kretati, volim upoznavati nova mjesta, jezike i gastronomiju.
Zbog svega toga naravno je da mi je u ovakvoj situaciji u kojoj se trenutno nalazimo neobično i nimalo lako, moram se odjednom prilagoditi na nesvakidašnji način života.
Ali brojni stručnjaci i znastvenici rade na pronalasku rješenja problema, a nama preostaje ponašati se odgovorno, biti jedni uz druge i pokušati iz svega, pa i iz ovakvih vremena, izvući nešto dobro. Nastavljamo surađivati, nastavljamo komunicirati sa studentima, nastavljamo se družiti – samo ne jedan malo drukčiji način od onog na koji smo navikli.
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Petra Sporčić
Hvala slastičarnica Cacao
