Larisa Prpić Massari rođena je u Rijeci gdje je završila osnovnu školu i tri razreda gimnazije dok u zadnjem razredu odlazi na razmjenu učenika u SAD, u mali grad Ellensburg u državi Washington. 1989. upisuje Medicinski fakultet u Rijeci, a nakon diplome 1995. i završenog obaveznog pripravničkog staža počinje raditi kao znanstveni novak na projektu Ministarstva znanosti i obrazovanja RH „Imunopatogenetski mehanizmi u psorijazi“ čiji voditelj je bio prof.dr.sc. Franjo Gruber, tadašnji predstojnik Klinike za dermatovenerologiju. Upisuje poslijediplomski studij, magistrira i doktorira, a u međuvremenu dobiva i specijalizaciju iz dermatovenerologije te paralelno kreće u znanstveno i profesionalno usavršavanje u polju dermatovenerologije. Znanstveni rad Larise Prpić Massari bazira se na izučavanju nastanka psorijaze i lihen planusa te vitiliga i melanoma kroz nekoliko znanstvenih projekata u kojima je radila prvo kao znanstveni novak pa suradnik, a trenutno je voditelj dva znanstvena projekta „Uloga citotoksičnosti posredovane granulizinom i perforinom-2 u nastanku psorijaze i lihen planusa“ financiranom od strane Sveučilišta u Rijeci te „Uloga citotoksičnosti posredovane granulizinom i perforinom-2 u nastanku vitiliga“ financiranom od strane Medicinskog fakulteta u Rijeci. Objavila je 50 znanstvenih radova u časopisima koji se citiraju u bazama podataka te sudjelovala na brojnim kongresima u zemlji i inozemstvu. Za svoj znanstveni rad je 2004. godine dobila nagradu Medicinskog fakuteta u Rijeci za najboljeg mladog znanstvenika iz područja Kliničkih istraživanja, a zajedno sa kolegama i nagradu za najbolje radove na 22. Svjetskom kongresu dermatologa 2011. u Seulu, Koreja, te četiri godine kasnije na 23. Svjetskom kongresu dermatologa 2015. godine u Vancouveru, Canada. Kvalitetan znanstveni rad rezultira i promoviranjem iz zvanja asistenta i višeg asistenta u docenta 2006. godine, te izvanrednog profesora 2010. godine, znanstvenog savjetnika 2013. godine i redovitog profesora 2021. godine. Tijekom specijalizacije iz dermatovenerologije 2000.-2005. godine, a zatim i subspecijalizacije iz dermatološke onkologije 2011.- 2013. godine, educirala se u priznatim domaćim i svjetskim dermatološkim centrima kao što su Klinike za dermatovenerologiju KBC Zagreb i KBC Sestre Milosrdnice, te 2004. i 2006. godine u Klinici za dermatovenerologiju AKH u Beču, Austrija i 2013. u Klinici za dermatovenerologiju u Lubecku, Njemačka. Pozvani je predavač na kongresima u Hrvatskoj i u regiji iz područja psorijaze i autoimunih bolesti kože, melanoma i kožnih karcinoma, konzultant za suvremenu terapiju u psorijazi, suradnik u izradi hrvatskih smjernica za liječenje psorijaze, izlaže radove iz područja psorijaze, autoimunih bolesti kože i dermatološke onkologije, a i koautor je nekoliko knjiga iz područja dermatologije, dermatološke onkologije i dermatoskopije. Također je i recenzent više domaćih i stranih znanstvenih časopisa. Zadnjih sedam godina član je Upravnog odbora Hrvatskog dermatovenerološkog društva. Također je član Europske akademije dermatovenerologa, Međunarodnog društva dermoskopičara i Europske akademije dermatoonkologa. Više o znanstvenom i stručnom radu prof.dr.sc. Larise Prpić Massari možete pročitati na stranicama: LINK. i LINK.
Kako je sve krenulo?
Još kao dijete u prvom razredu osnovne škole kada nas je učiteljica pitala što želimo biti kada odrastemo, ja sam govorila da želim biti doktorica. Moja majka je liječnik u mirovini te sam od ranog djetinjstva postala svjesna što taj poziv znači. Interes za medicinu se posebno intenzivirao krajem osnovne škole kada smo iz biologije učili kako funkcionira ljudsko tijelo. Bilo je zanimljivo čitati o stanicama, organima, i neobično mi je bilo kako je ljudski organizam napravljen od tako sitnih, a tako savršeno ukomponiranih dijelova. Kako smo zapravo savršeni. U osnovnoj školi te kroz cijelu gimnaziju sam se intenzivno bavila sportom. Od malena sam bila izuzetno spretna, preskakala sam lastik i vrtila „hula-hop“ najbolje u ulici, trčala najbrže u razredu, u nižim razredima osnovne škole bavila sam se gimnastikom da bi od 6. razreda osnovne škole na nagovor moje najdraže profesorice tjelesnog Nade Mezak počela trenirati odbojku prvo za školu a zatim me tadašnji trener Odbojkaškog kluba Rijeka Roberto Zupčić uzeo u Rijeku. To razdoblje bavljenja sportom ostavilo je neizbrisiv trag na formiranje moje ličnosti. Prijateljstva i druženja tijekom treninga te brojnih putovanja i turnira oblikovali su me kao osobu, utakmice i turniri, vraćanje među pobjednike i nakon privremenih neuspjeha, želja za postizanjem najboljih rezultata njegovali su u meni natjecateljski duh, težnju da sve bude najbolje odrađeno koji imam i danas u svemu što radim. U tom vremenu moga intenzivnog bavljenja sportom pomišljala sam i na studij kineziologije, opet fascinirana što ljudsko tijelo može učiniti i gdje su njegove granice. Međutim prevladala je ipak medicina i tako je sve krenulo.
Zašto dermatovenerologija?
Tijekom studija osim dermatovenerologije sviđale su mi se i druge grane medicine kao na primjer pedijatrija i ginekologija te oftalmologija. Svaka struka ima svoju ljepotu i mislim da svugdje možeš naći ono što te zanima, neki dio čime ćeš se baviti i što ćeš posebno izučavati i u zanstvenom segmentu. Dermatologija je u vrijeme kada sam ja studirala bila potpuno nepoznata, za većinu bolesti se nije znao uzrok, terapija se najviše svodila na kreme. Tadašnje shvaćanje bolesti kože i načini kojima su se te bolesti liječile su potpuno drugačiji od onoga što radimo danas. Dermatologija je progresivna medicinska disciplina koja nam pruža velike mogućnosti istraživanja kako mehanizama nastanka raznih bolesti kože, kao i istaraživanja i pronalaska suvremene terapije pametnim lijekovima kojima se te bolesti liječe. Osobito se to može reći za segment upalnih bolesti kože koje su većinom uvjetovane poremećenim radom imunološkog sustava te segment dermatološke onkologije i nastanka kožnih tumora. Oba su segmenta predmet moga znanstvenog i stučnog rada i interesa.
Vaš rad danas
Radim na Klinici za dermatovenerologiju kao specijalist dermatovenerolog te subspecijalist dermatološke onkologije. Primarno se bavim liječenjem upalnih i autoimunih bolesti kože te dermatološkom onkologijom odnosno kožnim tumorima. Oboljeli od psorijaze su skupina kojom se najviše bavim kako kroz znanstvene projekte i istraživanje nastanka ove stigmatizirajuće upalne bolesti kože tako i kroz primjenu najsuvremenije terapije, odnosno biološke terapije u liječenju ove bolesti. Osim što sam se educirala u najpoznatijim europskim dermatološkim centrima koji primjenjuju biološku terapiju u liječenju psorijaze i sama sam sudjelovala u izradi hrvatskih smjernica za liječenje psorijaze, a potpomažem i rad udruge oboljelih od psorijaze odnosno Društvo psorijatičara Hrvatske. O psorijazi sam govorila u više navrata na raznim skupovima i u medijima s ciljem informiranja javnosti i destigmatiziranja oboljelih. Moj rad u području dermatološke onkologije se svodi na otkrivanje i prepoznavanje kožnih tumora te njihovo liječenje. Član sam Multidisciplinarnog tima za liječenje melanoma Kliničkog bolničkog centra Rijeka, a kao član Hrvatskog društva dermatoonkologa te Europske dermatoonkološke akademije sudjelujem na brojnim kongresima i simpozijima u Hrvatskoj i inozemstvu. Na Klinici za dermatovenerologiju sam donedavno obnašala dužnost Pročelnika zavoda za dermatološku dijagnostiku sa poliklinikom, a od prije mjesec dana sam Pročelnik zavoda za opću dermatovenerologiju. Osim na Klinici za dermatovenerologiju, radim i kao redoviti profesor na Katedri za dermatovenerologiju Medicinskog fakulteta u Rijeci i Fakulteta dentalne medicine u Rijeci te na Fakultetu zdravstvenih studija. Vodim kolegij Dermatovenerologije za studente medicine, a sudjelujem u nastavi za studente medicine na engleskom jeziku te studente dentalne medicine i sestrinstva. Osim redovne nastave, mentor sam studentima na diplomskim radovima, doktorandima na izradi doktorskih disertacija, a na Klinici za dermatovenerologiju mentoriram i stručni rad specijalizanata. Ono što me naročito veseli je rad s mladim ljudima tu posebno mislim na studente u izradi diplomskih radova, u izradi raznih studenstkih radova te doktorande na doktorskim školama u izradi doktorskih disertacija i poglavlja u stručnim knjigama. Rad s mladim ljudima, njihov entuzijazam i želja za učenjem i otkrivanjem novih stvari me čini sretnom te dodatno u meni stvara energiju i potrebu da i dalje radim i napredujem. Također volim prenositi svoje znanje, iskreno želim približiti dermatovenerologiju i prenijeti barem dio moje fasciniranosti tom strukom mladim budućim doktorima i dermatolozima jer dermatovenerologiju i nakon 20 godina rada i dalje jako volim. Kaže se da svaki učenik mora nadmašiti svoga učitelja. Toga se držim. Nastojim prenijeti mladim kolegama sve što znam kako bi oni onda na tim osnovama mogli stjecati nova znanja i dalje napredovati. Kada vidim da mladi kolege nešto znaju što ja ne znam, jasno mi je da sam ispunila svoji misliju i to me čini sretnom.
Kako provodite svoje slobodno vrijeme?
S godinama sportski duh me nije potpuno napustio. Rekreativno se bavim sportom. Zimi skijam, odlazim povremeno u teretanu. Također trčim s prijateljicom i njenim psom Aresom tri puta tjedno Kostrenom. Naravno, to nije tako intenzivno, kako bi trebalo biti jer Ares ima potrebu zastajkivanja svaki čas ali odradimo mi taj trening i obaveznu „ćakulu“, a ljeti se počastimo i „gin tonicom“. Volim druženja s obitelji i prijateljima, osobito u obliku obiteljskih ručaka nedjeljom i roštiljanja za vikende s prijateljima. I na kraju, obožavam svoju djecu, svako vrijeme provedeno s njima mi je melem za dušu i tijelo. Budući da nisu više mali to su zajednička obiteljska putovanja koja nas još više povezuju, a mene opuštaju ali odrađujem i ostale obaveze, savjete oko kupnje odjeće i cipela, problema u školi i na fakultetu, kao i neizostavnih „ljubavnih bitki“. Za njih i s njima mi ništa nije teško.
Život doživljavam kao nešto što bi trebalo maksimalno iskoristiti, dakle dati svoj maksimum i dok radiš i dok se odmaraš. Svatko u svom segmentu djelovanja treba učiniti nešto što će korstiti sadašnjim, ali i budućim generacijama. A u isto vrijeme i uživati u onome što radiš i kad radiš i kada se odmaraš.
Dobra organizacija je ključ uspjeha.
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Nikolina Filipović
Hvala Studentski centar Rijeka
