Ivana Eterović završila je Gimnaziju Eugena Kumičića u Opatiji, nakon čega upisuje jednopredmetni studij hrvatskoga jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Rijeci 2003. godine. Tijekom studija je pokazivala najviše interesa za jezične kolegije, među kojima su se s vremenom povijest jezika i dijalektologija isprofilirale kao dva glavna područja njezina zanimanja. Godine 2007. diplomirala je s temom Akcenatski tipovi pridjeva u mjesnome govoru Trtna (sinkronijski i dijakronijski aspekt).
Iste godine upisala je Poslijediplomski sveučilišni doktorski studij Povijest i dijalektologija hrvatskoga jezika pri Filozofskom fakultetu u Rijeci. Završila ga obranom doktorske disertacije Sintaktička svojstva participa u jeziku hrvatskoglagoljskih misala 2014. godine. Od 2008. zaposlena je na Katedri za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo Odsjeka za kroatistiku Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na kojemu je 2021. izabrana u znanstveno-nastavno zvanje docentice. Tamo održava nastavu u okviru više predmeta iz povijesti hrvatskoga jezika u srednjem i ranom novom vijeku.
Godine 2011./2012. usavršavala se na Sveučilištu Karl-Franzens u Grazu u okviru četveromjesečne Ceepusove stipendije. Tijekom proteklih godina sudjelovala je kao suradnica na više znanstvenoistraživačkih projekata. Ministarstvo znanosti i obrazovanja, Hrvatska zaklada za znanost, Sveučilište u Zadru. Odnosno voditeljica dvaju istraživačkih projekata na matičnoj instituciji. Objavljuje znanstvene i stručne radove u domaćim i stranim publikacijama te sudjeluje na znanstvenim skupovima u zemlji i inozemstvu. Članica je Hrvatskoga filološkog društva, Matice hrvatske, Katedre Čakavskoga sabora Lovran i Slavic Linguistics Society.
Kako je sve krenulo?
Oduvijek sam bila vrlo vezana uz knjige i jako sam voljela čitati. U osnovnoj školi bila sam članica literarne grupe, a u srednjoj školi redovito sudjelovala na natjecanjima u poznavanju hrvatskoga jezika. Ostvarila sam zapažene rezultate na županijskim i državnim natjecanjima. Među njima je moj najbolji rezultat osvojeno prvo mjesto na državnom natjecanju u četvrtom razredu srednje škole. Svojoj srednjoškolskoj nastavnici hrvatskoga jezika Marijani Trinajstić i danas sam jako zahvalna na tome što je predano i strpljivo usmjeravala moj interes za jezik, ulagala mnogo vremena u unapređenje mojega znanja i trudila se odgovoriti na moja brojna pitanja.
Iako mi je osvojeno prvo mjesto na državnom natjecanju osiguravalo direktan upis na bilo koji studij kroatistike u Hrvatskoj, odlučila sam se ipak upisati na Filozofski fakultet u Rijeci. Za vrijeme studija shvatila sam da moj apetit i interesi nadilaze prosječan studentski angažman i da se želim baviti znanošću, a budući da sam već na prvoj godini jako zavoljela povijest jezika, kasnije i dijalektologiju, nije čudno da sam se kasnije specijalizirala upravo u navedenim dvama područjima. Životni put s vremenom me ipak odveo u Zagreb. Da sam ikada mogla birati što bih voljela raditi u budućnosti, odabrala bih upravo ono mjesto gdje sam danas, zbog čega sam izrazito zahvalna.
Vrlo ste aktivni i u lokalnoj sredini?
U rad lokalnih udruga kojima je cilj očuvanje nematerijalne baštine (jezika, kulture i običaja) istarsko-kvarnerskoga prostora uvijek se rado uključujem. U šali znam reći da djelujem na području cijele Liburnije i Krasa. To i nije toliko daleko od istine. Članicom sam Katedre Čakavskoga sabora Lovran od njezina osnutka, danas i na funkciji dopredsjednice.
Glavna sam urednica Katedrina znanstvenoga časopisa Zbornik Lovranšćine te članica uredništva njezinih dviju biblioteka: književne Liburnijski lapiš i publicističke Lovranska dota, a u više sam navrata u okviru te udruge sudjelovala i u organiziranju znanstvenih skupova. Surađujem i s Udrugom „Čakavski senjali“ iz Kastva, u čijoj je nakladi prije tri godine objavljen Slovnik kastafskega govora Cvjetane Miletić, kojemu sam bila urednicom. Bila sam i članica Udruge „Žejane“ do njezina gašenja, i to većinom u znanstvenim i izdavačkim aktivnostima.
Slobodno vrijeme Ivane Eterović
Sport i rekreacija imali su odmalena važnu ulogu u mojem životu. Petnaestak godina trenirala sam odbojku, a sada svoje slobodno vrijeme nastojim što više provesti u prirodi, obično u planinama. Suprug i ja počeli smo aktivno planinariti prije desetak godina. Danas posebno rado odlazimo u prirodu sa svojim kćerima Lucijom i Emom, kojima smo uspjeli prenijeti djelić svoje strasti. S vremenom smo postali i veoma aktivni u organiziranom planinarstvu općenito, pa smo danas u svojem matičnom planinarskom društvu – „Opatija“, na čijem sam čelu kao predsjednica od 2020., angažirani u vođenju društvenih izleta, planinarskoj edukaciji (rad na općim i malim planinarskim školama), promidžbenim i izdavačkim aktivnostima i drugdje.
Rad s djecom i mladima na malim planinarskim školama i društvenim izletima namijenjenim toj dobnoj skupini posebno me ispunjava. Ipak, ni u slobodno vrijeme ne mogu pobjeći od struke. Krajem prošle godine objavljena je knjiga Prvih sedamdeset godina Planinarskog društva „Opatija“ (1950.–2020.), koju smo napisale kolegica Tina Ružić i ja, a gdje su se moja struka i dokolica intenzivnije susrele. To mi je i prva (su)autorska knjiga uopće, a zanimljivo je da je preduhitrila moju knjigu o povijesnojezičnim temama, kojoj ću se sada moći mirnije posvetiti.
Vizija Ivane Eterović
U budućnosti se želim nastaviti baviti onim što me ispunjava, a ideja i planova nikada ne manjka, samo vremena. Ne mogu izdvojiti konkretnu maksimu kojom se vodim kroz život, ali uvijek ističem da je u svemu što radimo najbitnije ostati čovjek. Premda se mnogi vole kititi titulama ispred i iza svojih imena i prezimena, zaboravljaju da se izostanak ljudskih kvaliteta teško može sakriti jer su osnovne vrijednosti kojima se vodimo u životu vidljive u našem cjelokupnom djelovanju. Vjerujem da se u prirodi mogu najvažnije osvijestiti najvažnije životne vrijednosti, stoga je smatram našim najboljim učiteljem i uvijek joj se rado vraćam.
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Nikolina Filipović
Hvala Studentski centar Rijeka
Prethodni članak – Grad znanja: Kava, kolač, filozofija Igora Eterovića
