Barbara Štimac po struci medicinarka, glazbenica je koja se profilirala u vrsnu jazz pjevačicu. U svojoj bogatoj glazbenoj kareijeri nastupala je na mnogim događajima poput Ljetne večeri na Hvaru, Starnacht u Švicarskoj, Austriji i Njemačkoj. U sklopu Liburnija Jazz Festivala i Open Air Festivala u Poreču, 21.Jazz Time Ri, mnogim klubovima, hotelima i na eventima u Hrvatskoj i Sloveniji. Ljeti je angažman gotovo svakodnevan tako da ima godišnje ukupno oko 120 nastupa. Nakon osnovne glazbene naobrazbe pjevala je u Putokazima. 2006 na poziv dragog joj prijatelja Hrvoja Hodaka gostuje na njegovom albumu ˝U sijeni˝ (Hommage ă la mort). 2009. na jednom Jazz Jam Session događaju u Tunelu s Darko Mihelić Boćo pada konačna odluka o stvaranju benda u jazz smjeru. S tim ciljem upoznaje Davida Baumgartena, profesora klavira te snimaju demo materijal koji je izazvao odličnu reakciju kod hotelskih kuća i event agencija. Tako je stvoren The Mystic Rose Ensemble sastavljen od tri generacije glazbenika. Uz sve te nastupe uspijela je snimiti samo tri autorske skladbe na kojima su se pridružili: bubnjar Tonči Grabušić, Elvis Stanić na harmonici i Spartako Črnjarić na gitari. Unazad dvije godine sa njom nastupa i izvrsni bubnjar Edin Botić. Želja joj je da u skoroj budućnosti snime album i tako zaokruže njihov rad. Više o Barbari i The Mystic Rose Ensemble možete saznati na:
Facebook: Barbara Štimac
Kako je sve krenulo?
Vraćajući se u svoj životni vremeplov, zahvalu na ulaznoj karti u glazbeni svijet mogu dati baki i dedi nenametljivo kroz igru testirali su moj sluh i dali blagoslov na moj pjevački talent. I tako roditelji, na moje veliko iznenađenje, na moj 8. rođendan poklanjaju pianino te me ubrzo nakon toga upisuju na sveučilište, gdje završavam 6 godina klavira kod prof Marijane Ribić. Tijekom osmogodišnje škole sudjelujem u brojnim vokalno literarnim ansamblima i dječjim festivalima. Postajem ˝demonstrator˝ pjevanja u nižim razredima osnovne škole što sam jako ozbiljno prihvatila ja ˝učiteljica pjevanja ˝ sa sedam godina! No čudni su životni putevi…..pa tako i moji. Osim ljubavi prema glazbi, u meni se počinje razvijati ljubav prema humanim djelatnostima. Upisujem srednju Medicinsku školu u Rijeci na čuđenje svih oko mene. To je početak moga podvojenoga života. Dvije ljubavi: glazba te briga za bolesne i nemoćne. Srednja škola donosi neke nove ljude, otvaranje novih horizonta. U Putokaze ulazim na poziv Riječkog glazbenika Vedrana Križana. Time se moja glazbena priča proširuje. Kao jedan od solista stječem veliko iskustvo kroz brojne nastupe, tv i studijska snimanja. Miranda Đaković voditeljica, autoritet. Stroga, ali pravedna. Hvala joj na tome.
U srednjoj stvar je postala ozbiljna…
U srednjoj školi, na nagovor kolega osnivamo bend ˝Mali zbor˝ Erik Malnar (Belfast Food) i Tomislav Nakić Alfirević ( DJ-Tom) na gitarama, ja vokal i za klavirom, a prateći vokali cure iz škole od kojih bi istakla Vesnu Živković, moju najbolju prijateljicu, koja mi je i danas potpora u svemu. Nisam se ni okrenula, a došle su devedesete. Na jednom snimanju upoznajem pok.Vladimira Gašparovića Gašu, legendu Ri jazz scene. On prepoznaje u meni ONO NEŠTO i poziva me u svoj bend ˝9th Company˝. Slijede brojni nastupi po klubovima, prvi pa drugi Jazz Time , snimanja njegovih autorskih skladbi te jingl za emisiju na Radio Rijeci Jazz Time, koji se godinama vrtio u eteru. Nakon par godina pružila mi se prilika za odlazak u inozemstvo, koju sam i prihvatila. Ostavljam posao na dječjoj kirurgiji i posvećujem se profesionalno pjevanju. Tako postajem dio benda sastavljenog od hrvatskih glazbenika, i u inozemstvu i nastupam na brojnim gažama u Njemačkoj i Švicarskoj. Nakon par godina, zbog bolesti u obitelji vraćam se Hrvatsku i nalazim ponovno posao u zdravstvu. Tako već 20 godina sa istom energijom, istom ljubavi radim posao zdravstvene njege na terenu. Paralelno pjevam u raznim formacijama riječkih glazbenika te tako njegujem i moju drugu ljubav.
Ujutro medicina navečer glazba, kako izgleda tvoj radni dan? Kako izgleda život glazbenika?
Hehe to je tema, ne za kolač, nego za cijelu tortu. Lijepo bi bilo kada bi dan trajao više od 24 sata . Rano buđenje uz čupavice-predilice, bijela kava, smiješak na lice i korak u novi dan. Nema tu šminke , nema tu štikli to je čista realnost, veliko povjerenje, iskreno davanje. Puno pozitivne energije za tračak vedrine na obrazima. Snaga i ljepota prirode (ptica, cvijet ,grm, oblak, srna…) daju mi ljubav koju im predajem. U tome je sva radost terenskog rada i zato uživam i dajem sve od sebe. A glazba! Onda dolazi svijet putovanja, putovanja kroz oblak mašte. Štikla, šminka, frizura, haljine sve je to dio bajkovitog putovanja. I tu je jedina razlika između jutra i večeri, medicine i glazbe! Povjerenje, iskrenost, davanje energija sve to ostaje isto tijekom cijelog dana.
Kako izgleda priprema za nastupe? Što se sve događa ˝iza zavjese˝, jer mi vidimo samo lijepo našminkanu i fino odjevenu pjevačicu u super štiklama?!
Hvala, hvala! Evo crvenim! U nedostatku vremena očito se stvaraju najbolje odjevne kombinacije. Na putovanjima dečki obično njurgaju ˝jel´mora baš toliko stvari˝ Uvijek nosim nekoliko pari cipela, haljina za nedaj bože, oni to ne razumiju, ah muški, oni mogu i u različitim čarapama i cipelama, ništa novo! Često putujem sa mokrom kosom, šminkanje u autu je pod normalno, pa i oblačenje na autobusnom kolodvoru nije rijetkost. Jednom sam, za vrijeme nastupa, lupila malim prstom u stalak za mikrofon i vidjela sam sve zvijezde. Nastup nisam prekinula, a drugi dan su mi ustanovili da je prst slomljen. Nastupi se nisu prekidali samo smo malo prilagodili obuću, a i odjeću! Na kraju svakog nastupa u autu me čeka moja najdraža dekica, a kad stignemo doma i trebam izaći iz topline svoje dekice, plačem da bi barem još jedan krug!
“Ljubav mi je smisao života i kroz ogledalo ljubavi promatram cijeli svijet.”
Foto Nikki Vancaš
Zahvala Harat’s Pub
Pripremila: Maja Vizjak
