Đina Josipović rođena je u Zagrebu gdje je završila Ugostiteljsku školu. Budući da je uvijek pokazivala afinitet prema izradi odjeće nakon preseljenja u Rijeku, završava tečaj šivanja i krojenja te se zapošljava u industriji muške konfekcije ‘Lumik’. Iskazuje sve veći interes za izradu ženske konfekcije te se zapošljava u modnom krojačkom salonu, a nakon nekoliko godina rada polaže majstorski ispit za krojača te otvara vlastiti krojački salon ‘Stopica’. Uz podršku svoje obitelji te vjernih klijenata već 13 godina uspješno posluje. Prvo javno izlaganje vlastite kolekcije bilo je na manifestaciji ‘Dani Tošine’ u organizaciji njezine najstarije kćeri Stelle, nakon toga pozvana je na sudjelovanje u reviji na regionalnoj manifestaciji ‘Matejna’ u organizaciji općine Viškovo. Prošle godine, uz pokroviteljstvo Udruženja obrtnika Grada Rijeke, sudjelovala je na 12. Riječkim stepenicama kao i na 14. Bundevijadi u Vrbovskom na poziv turističke zajednice grada Vrbovsko.
Kako je sve počelo…
Oduvijek sam smatrala da mi je šivanje u krvi. Još kao dijete sam promatrala mamu kako šije odjevne predmete za moje sestre i mene, a moje dvije tetke profesionalno su se bavile krojenjem i šivanjem odjeće i krzna. Za vrijeme tinejđerskih dana stvarala sam krojeve od novinskog papira, materijale sam dobivala od tetke iz Kanade, a prvi modeli su mi bile vlastite sestre. Dugi niz godina radila sam u ugostiteljstvu, ali sam nakon rođenja treće kćeri odlučila krenuti u oduvijek željenom smjeru izradi odjeće. Nakon 7 godina rada i usavršavanja, a zbog nemogućnosti napredovanja u industriji odjeće, 2006. otvorila sam vlastiti krojački salon ‘Stopica’, čijeg se naziva, prema dijelu šivaće mašine, dosjetio moj suprug. Prva zamisao bila je šivanje po mjeri plus size ženske odjeće, ali zbog potrebe tržišta proširila sam svoju ponudu na sve vrste odjevnih predmeta.
Gdje te inače možemo sresti?
Premda većinu vremena provodim u salonu, slobodno vrijeme volim iskoristiti za odmaranje, rad u vlastitom vrtu, druženju sa susjedima, odlascima na koncerte, kraćim vikend izletima itd. Aktivni sam sudionik u Udruženju obrtnika Grada Rijeke te često sudjelujem na manifestacijama i izletima koje organiziraju
Vizija za dalje…
U budućnosti bih voljela pomoći u usavršavanju učenika/ce Tekstilne škole sa željom i motivacijom za radom u struci koji bi mogao nastaviti sa radom salona nakon mog umirovljenja. Smatram da bi poticanjem mladih na odabir strukovnih zanimanja, poput krojača, održali tradiciju individualnog pristupa i modernizaciju struke.
Pripremila: Maja Vizjak
Zahvala: Corto Maltese
Fotografija: Deny Balaban