Jana Mikuličić Antulov po završenoj srednjoj prirodoslovno matematičkoj gimnaziji Andrije Mohorovičića upisuje Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Ljubljani. Za vrijeme studija, uz odličnu zabavu sa svojim cimerima i kolegama, povremeno radi u manjem arhitektonskom studiju u Ljubljani, te sudjeluje na raznim arhitektonskim i dizajnerskim projektima.
Po završenom petogodišnjem studiju 2009. godine vraća se u rodnu Rijeku. Godine iskustva rada u struci, obogaćene su odlaskom na stručni rad u Španjolsku, na Tenerife, gdje dobiva potpuno novo i drugačije iskustvo „življenja“ arhitekture. Od 2014. godine radi u vlastitom studiju – aka TiM. Više o Jani možete saznati na
Linkedin profilu: linkedin.com/in/jana-mikulicic-447a895a
Kako je sve krenulo?
Prava istina je da ne znam točno. Ono što znam jest da je arhitektura za mene bila jedina moguća varijanta, nekako intuitivno. Kao dijete, bila sam izuzetno radoznala, pa sam tako od malih nogu bila zainteresirana za rad mojih roditelja, točnije za projektiranje što kuća, što brodova. Sigurno da je takvo okruženje doprinijelo mom pojačanom interesu za prostor i oblikovanje istog. Umjetnost i kreacija bilo kakve vrste, nekako nenamjerno i suptilno, uvukla mi se pod kožu. Iz tog razloga sam danas ljubitelj inovativnog, vanserijskog, lijepog.
Arhitekturu zaista živim, razmišljam o tekućim projektima ili maštam o onim novim.
Kompleksnost, inkluzivnost i interdisciplinarnost struke me istovremeno umara i tjera naprijed, ali i dominantno ispunjava moju želju za novim i neočekivanim. Učim svakodnevno, a inspiriraju me energični, kreativni, te prije svega – ljudi.
Angažmani na kojima radiš…
Trenutno, uz svoj tim, radim na nekoliko projekata vezanih za kulturu, zdravstveni turizam, proizvodnju, te neizostavnu stambenu arhitekturu. Način na koji danas, uz predan rad u svom uredu, nastojim djelovati na kulturu prostora je kroz sudjelovanja na radionicama, tribinama, izložbama i predavanjima u sklopu rada Upravnog odbora Društva arhitekata Rijeke.
Kako nastaju ideje, kakva se kemija dešava kada sjedneš za kompjuter?!
Ideja je uvijek rezultat procesa. Projektni zadatak sagledavamo u širem kontekstu iz kojeg onda, nekad prije, nekad poslije, razvijemo koncept unutar kojeg nastojimo zadovoljiti potrebe investitora, projektnog programa i zadanog prostora.
Gdje te inače možemo sresti…
Moj raspored je izuzetno tijesan, naročito od kad smo suprug i ja bogatiji za još jednog člana familije – našu Nolu. Stoga su se izlasci prorijedili, ali noći produžile. Kada nismo zatrpani poslovnim obavezama ili onima u Društvu, rado smo na našoj riječkoj placi, u Karoci ili u šetnji na Pećinama sa pit-stopom na Pajolu.
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Deny Balaban
Zahvala: Cacao