Marina Rajšić studentica je druge godine diplomskog studija Vizualnih komunikacija i grafičkog dizajna na Akademiji primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci. Po završetku gimnazije u Labinu 2014. godine, upisuje preddiplomski studij Primijenjene umjetnosti na Akademiji Primijenjenih Umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, na katedri primijenjene grafike, te 2017. stječe zvanje prvostupnice primijenjenih umjetnosti. Od 2015. predstavila se sa 4 samostalne, te je sudjelovala na više od 30 skupnih izložbi. 2017. godine u Rijeci na natječaju Računalna grafika osvaja 1. nagradu radom “Detalj 1”. Izlagala je također na izložbi D-Day polazište: Gotovac, kao dio popratnog programa velike retrospektivne izložbe Tomislava Gotovca u organizaciji MMSU Rijeka. Valja izdvojiti još i internacionalnu izložbu “I AM…” u galeriji Decumanus (Krk, 2018.), Grisia Youth (Rovinj 2018.), 4. revija studentskog filma u MM centru (Zagreb 2019.). U prosincu 2018. objavljuje svoju prvu umjetničku knjigu ‘’Umjetno(st) lijepo(g)’’ popraćenu samostalnom izložbom pod istim nazivom, u galeriji SKC u Rijeci. U svibnju 2019. nagrađena je Rektorovom nagradom u kategoriji za najbolji znanstveni/stručni/ umjetnički rad – knjigu Umjetno(st) lijepo(g). Više o Marini možete saznati na
Facebook: Marina Rajšić
Instagram : marina_rajsic
Kako je sve krenulo?
Sve je počelo od likovne radionice „TOČKA“ koju sam pohađala od svoje 4. godine. Voditeljica radionice, inače slikarica Davorka Vadanjel, uvijek me podržavala, ali i poticala na promatranje izvan okvira. Tako sam još kao mala naučila da „Ono lijepo, nije nužno uvijek dobro“, pogotovo na slici. Radionica je bila mjesto gdje sam uživala i najviše bila svoja, a samim time nisam vjerovala da nešto takvo može postati mojom svakodnevicom (jer je bilo predobro). Ipak, do završetka gimnazije, voditeljica me uspjela ohrabriti i upisala sam Akademiju primijenjenih umjetnosti u Rijeci. Pri upisu na Akademiju, nisam znala kojim medijem se želim baviti, htjela sam istražiti sve, nisam htjela biti ograničenana određenim medijem. Upisala sam Primijenjenu grafiku, kasnije na diplomskom Vizualne komunikacije i grafički dizajn. Na svu sreću smjer me nije ograničio, dapače profesori su bili otvoreni za moja istraživanja. Tako je na 3. godini u sklopu kolegija Napredno crtanje započeo moj prvi opširniji rad, odnosno ciklus radova Umjetno(st) lijepo(g).
Kako je nastala umjetnička knjiga?!
U vrijeme kad je nastala ideja o knjizi bila sam na 1. godini diplomskog studija, a za zadatak iz kolegija Vizualne komunikacije i print dizajn bio je redizajn knjige, umjesto kojeg sam u dogovoru s profesorom odlučila raditi na svojoj umjetničkoj knjizi. U 2018. prvi primjerak knjige je bilo zgotovljen, a kroz natječaj za financiranje projekata u kulturi (kojeg je raspisao Studentski kulturni centar Sveučilišta u Rijeci), financirano je izdavanje knjige u 100 primjeraka i produkcija samostalne izložbe. Knjiga Umjetno(st) lijepo(g) nagrađena je Rektorovom nagradom u kategoriji za najbolji znanstveni/stručni/umjetnički rad.
Kako nastaje tvoj proces stvaranja
Nemam poseban proces stvaranja kojeg ponavljam, svaki put je drugačije. Ideja uglavnom dođe skroz spontano, u toku obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Volim kad se cijeli proces odvije u kratkom vremenu, jer ideja je jedno, a izvedba ne mora nužno funkcionirati onako kako je bilo zamišljeno na prvu. Često rad ponovim u više desetaka varijanti, prije nego dođe do željenog rezultata. Radim gdje god stignem, na Akademiji ili doma, po danu ili noći, u tišini ili buci, to su faktori koji ne utječu na rad.
Kao mlada nagrađivana umjetnica vidiš li ovaj naš kraj kao mjesto za kvalitetni umjetnički rad i razvoj?!
Za kvalitetan umjetnički razvoj potrebna su nova iskustva, odricanje i promjene. Mislim da mjesto nema toliko važnu ulogu, koliko ima posvećenost radu. Razvoj dolazi kao posljedica rada, koliko na samim radovima, toliko i na sebi osobno. Iz svoje perspektive mogu reći da osjećam podršku zajednice na Labinštini, ali i u Rijeci. U Labinu i Rijeci se definitivno mari za mlade.
Za kraj vizija…
U planu mi je otići na tromjesečnu stručnu praksu na Umjetničku akademiju u Vilnius (Litva). U budućnosti htjela bih se nastaviti razvijati u smjeru konceptualne novomedijske umjetnosti, ali i spoja s grafičkim dizajnom, marketingom. Preferiram živjeti u sadašnjosti, teško je određivati neku virtualnu budućnost, a nema ni potrebe, planovi i ideje se i onako uvijek izmjenjuju.
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Deny Balaban
Zahvala: Cacao
