ZTC

Jakob Patekar, znanstvenik koji nakon Gimnazije Andrije Mohorovičića upisuje Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci i završava studij anglistike i pedagogije te potom poslijediplomski studij glotodidaktike na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prvih 10 godina radnoga vijeka poučava engleski jezik u osnovnoj školi, a 2016. prelazi na američki koledž RIT Croatia u Zagrebu gdje danas predaje kolegije pisanja i vodi katedru općeobrazovnih kolegija. Na Filozofskom fakultetu u Rijeci predaje kolegij Uvod u učenje i poučavanje engleskoga jezika. Najznačajniji projekt u kojemu je sudjelovao, od 2015. do 2019., jest obrazovna reforma u kojoj je bio angažiran kao član tima za kurikulum Engleskoga jezika. Trenutno je uključen u jedan stručni projekt Europskoga centra za žive jezike u Grazu te jedan znanstveni projekt pri Sveučilištu u Rijeci pod vodstvom prof. dr. sc. Anete Stojić.

Velika podrška u znanstvenome radu njegove su prijateljice i kolegice glotodidaktičarke Nataša Košuta i Sanja Vičević Ivanović. Sudjelovao je na brojnim znanstvenim i stručnim konferencijama u Hrvatskoj i svijetu (Stockholm, Göteborg, Valletta…) te održao 40-ak predavanja i radionica. Nedavno se vratio sa stručnoga usavršavanja u Saint Louisu u SAD-u gdje je sudjelovao na konferenciji o vodstvu u visokome obrazovanju (Leadership in Higher Education). Više o Jakobu može se saznati na njegovu Linkedin profilu na kojemu povremeno objavljuje jezične savjete na hrvatskome i engleskome jeziku.

LinkedIn: https://hr.linkedin.com/in/jakobpatekar

 

Kako je sve krenulo?

Od djetinjstva crtanje i pisanje bili su moj bijeg od stvarnosti. Ljubav prema engleskome jeziku nekako je došla prirodno jer mi je majka učiteljica engleskoga, a i rođen sam u New Delhiju gdje su moje prve slikovnice bile na engleskome jeziku. Ali moram priznati da se ljubav prema znanosti, prema istraživanju, javila tek na poslijediplomskome studiju – i od tada me ne pušta! Ne znam je li primjereno da ja to prenosim, ali na predavanju nam je jedna ugledna profesorica rekla „znanost je najveći rajc“ – i doista jest!

Jakob kao učitelj…

U znanstvenome radu nekako ne uspijevam uloviti jednu žicu jer me puno toga zanima pa svašta istražujem i o svačemu pišem, od pitanja vezanih uz učenje, poučavanje i vrednovanje stranoga jezika do problema standardizacije hrvatskoga jezika. Ipak, moja najveća ljubav jest metodika nastave engleskoga jezika, a najveća strast – vjerovali ili ne – interpunkcija. Volim pisati i volim poučavati pisanje tako da uživam u svome poslu na RIT Croatia. Katkad mi ipak nedostaje rad s djecom jer djeca imaju taj prirodni sense of amazement koji ne možete dobiti od studenata. Ono što pak povezuje rad s malenima i s (relativno) odraslima jest što je poučavanje nastup i ja to shvaćam kao show i uživam u toj ulozi. Ne znam bih li mogao biti čistokrvni istraživač koji sve svoje vrijeme provodi zatvoren u radnoj sobi ili laboratoriju.

Jakob kao predavač…

U visokome mi je obrazovanju posebno zanimljivo to što nas vrednuju studenti, čega primjerice nema u osnovnoj i srednjoj školi. Kada je završio moj prvi semestar na RIT Croatia, mjesec sam dana skupljao hrabrost da pročitam evaluacije. Iz razgovora s drugim kolegama znam da svi patimo od iste bolesti – među brojnim pozitivnim komentarima naći ćemo onaj jedan negativni koji nas gađa ravno u srce i onda o njemu razmišljati danima. Bez obzira na to, i na brojne nedostatke studentskih evaluacija o kojima se u zadnje vrijeme vani puno piše, mislim da je to izvrsna ideja i žao mi je da i na javnim fakultetima takve evaluacije ne nose veće – pozitivne ili negativne – posljedice.

Jakob kao istraživač…

No, da se vratim na znanost. Istražujem podjednako učenje i poučavanje stranih jezika te promjene u hrvatskome jeziku. Što se potonjega tiče, tu sam podvojena ličnost. Koliko god kao učitelj volim pravopis i pravogovor te stoga jezičnu kulturu pojedinca smatram izuzetno bitnom, kao znanstvenik istražujem i pišem o tome kako se govornicima hrvatskoga nameću neki kvazistandardnojezični oblici samoprozvanih čuvara hrvatskoga jezika. Događa se, naime, da dvoje-troje jezikoslovaca uvjerava stotine tisuće govornika da je određeni oblik netočan ili nepoželjan mada su upravo govornici ti koji stvaraju i njeguju jezik. Primjerice, daju se loši prijedlozi zamjena za anglizme pa se ‘blog’ naziva ‘internetskim dnevnikom’ i očekuje se od govornika da to bespogovorno prihvate, iako nije riječ ni o jezično ekonomičnome a ni semantički najboljem rješenju. Jezik je, očigledno, neiscrpan izvor tema za istraživanje.

Aktualnosti u tvome radu?

Očekujem uzbudljivu 2020. godinu, jer već sam se prijavio na dvije europske konferencije a prijavit ću se i na dvije prekooceanske. Trenutno radim na pet znanstvenih radova pa će možda neki od njih ugledati svjetlo dana u sljedećoj godini.

Kako provodiš svoje slobodno vrijeme?!

Slobodno vrijeme… što je to? Zapravo, nije mi jasan koncept slobodnoga vremena za nas znanstvenike jer se nakon posla opet bavim znanošću, što mi je korisno za posao, a opet osjećam to kao hobi jer je to nešto što želim raditi i što me veseli. Valjda je to ona – radi posao koji voliš i nećeš raditi dana u životu. Ali eto, kad se ne bavim istraživanjima, sve svoje slobodno vrijeme provodim sa suprugom i kćeri i sve radimo zajedno, od kupovine namirnica, preko kratkih izleta i dužih putovanja do posjeta koncertima. Vrijeme sa suprugom i kćeri najdragocjenije mi je; često sam sebe znam upozoriti – jednoga dana nećeš žaliti što nisi sudjelovao u više projekata ili što nisi objavio više radova u najboljim časopisima, već što nisi više vremena provodio s najbližima.

In a world where you can be anything – be kind.

Pripremila: Maja Vizjak

Fotografija: Deny Balaban

Hvala slastičarnica Cacao

Kancelarija bar