Vedran Križan, freelancer, glazbenik , član Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika, Hrvatske Udruge istaknutih glazbenika, dobitnik 7 “Porina” i nagrade “Status” te dobitnik Zlatnog grba Grada Rijeke. Javnosti poznatiji kroz Neno Belan i FIumens. Osnovnu i srednju glazbenu školu završava u Rijeci, smjer klavir, teorija i udaraljke te upisuje akademiju u Ljubljani koju nikada nije završio. Surađivao je sa svima koji nešto znače u hrvatskom glazbenom svijetu, a i sa onima koji nešto manje znače, od 80ih do danas na ovaj ili onaj način, kao instumentalista, autor, aranžer, producent ili studijski glazbenik. Više o Vedranu možete saznati na:
Facebook: Vedran Križan
Instagram: @dranve_zankri
Kako je sve krenulo?
Sve kreće od kuće, od obitelji, a u mojoj ima glazbenika. Roditelji su skužili da sam i ja muzikalan te su me upisali u glazbenu. Tada je glazbena izobrazba bila isključivo klasična, nije bila otvorena stilski kao danas. Putem sam shvatio da me klasika ne zanima, ali me zanimaju sintesajzeri i rokenrol, roditelji su me u tome podržavali i hvala im na tome. Dinamičnost koju život glazbenika donosi, to me privuklo i nastavio sam učiti u tom smjeru. Negdje u dvadesetima sam prekinuo studij glazbe uvjeren da se glazbom ne želim baviti, no nakon par godina shvatio sam da ipak želim i nastavio raditi, svirati, stvarati, otkrivati i što je najvažnije uvijek širiti dobru energiju. Osjećaj da radiš nešto pozitivno što dira ljude emotivno, to čovjeka ispunjava, daje mu smisao.
Od klinca na sintiću preko Denis&Denis do Fiumensa…
Krajem osnovne škole osnivamo prvi sastav, ekipa iz škole, nas par frendova. Učitelj glazbenog nas je okupio i uvježbavao. U to vrijeme to je bila iznimka, a većina tih klinaca danas su vrhunski i priznati glazbenici. Svirali smo po školskim priredbama pop rock hitove toga doba, zabave za omladinu. To su bili moji prvi koraci. Volio sam sintesajzere, kažu da sam bio talentirani klavirista i prije svega sam volio band, ekipu, timski rad. Tako je i danas. Nikada nisam bio solo igrač. Vjerojatno sam imao sreće jer sam u to doba bio jedini novi klinac u điru na svom instrumentu. Kao srednjoškolac počinjem nastupati sa Denis&Denis, dakle,sa “velikim” dečkima. To je bilo ostvarenje svih mojih tinejdžerskih snova. I tu počinje moje stjecanje iskustva koje traje i danas. S vremenom to mi je postao posao, a nema ljepše nego živjeti od onoga što voliš. Razumio sam glazbu, bio školovan i nikada nisam bio stilski isključiv. Danas kada pogledam šarolikost umjetnika sa kojima sam radio, ima svega: od popa, rocka, festivalskih orkestara i klapa, alter bandova, simfonijskih orkestara, kantautorskih projekata: sa Borisom Štokom (Manofon), ambijentalne glazbe (Harbour Cyclone sa Vavom), glazbe za kazališne predstave (MrLee &Ivanesky), bluesa, elekronike, glazbe za multimediju, filmove te marketing. Snimam aktivno i nikome ne kažem “ne”! Uživam u toj raznolikosti. Uvjet je da postoji neki umjetnički nivo po mojem vlastitom kriteriju i da je pozitivno. Negativu ne podržavam! Držim se principa da je važnije s kim sviraš nego što sviraš. Trendovi se mijenjaju, popularnost se diže i pada, a za dugoročnost u ovom poslu jako je važno izabrati kvalitetne suradnike. Ne samo glazbenike nego i ljude. Sa Belanom i Fiumensima sviram već 22 godine i uživam u tome. Taj band zadovoljava svu moju glad za live nastupima. Sve ostalo: produkcija, aranžmani, komponiranje, daje dinamičnost, svježinu i uvijek neki novi izazov. Volim suradnje, a neke traju već desetljećima i stalno se dešavaju nove. Riječke bendove i scenu podržavam od 80ih do danas, kao keyboarder, autor ili aranžer. Ako mogu doprinijeti, – ja doprinesem! Laufer, Grad, Urban&4, En Face, Eni, Unlogic Skill, Belfast food, Let3, Gerila, Vava, Jonathan ,Moskva, Rivers, The Ant, Mandrili…. samo neki su od sugrađana (neka ne zamjere oni koje sam zaboravio, puno je toga u 30 godina). Volim ovaj grad, kakav-takav. Uostalom, band se zove Fiumens!
Za tebe je glazba…
Cijeli sam život u glazbi i mogu reći da sam se izrealizirao, puno toga dobio i doživio zahvaljujući muzici. Nastupati ću s bandom dokle god mogu. Volim energiju koju stvaramo i koja putuje od benda do publike i nazad. Pogotovo me vesele novi projekti i to me motivira, nove generacije talentiranih glazbenika, neka budućnost kojoj daješ svoj doprinos. Glazba je moj posao na kraju krajeva, a dok radiš – živ si! Glazba je život, no život nije samo glazba u mom slučaju. Imam svoje hobije, pa tako ima perioda u godini kada ”izadjem” iz muzike i bavim se nečim drugim. Odmorim malo, pa se vratim pun želje i elana.
…inspiracija je svuda, jednostavna sam osoba. Doživljaji i iskustva su ti koji nam obogaćuju život i tu se nalazi sreća, zato ih treba tražiti, provocirati. Nikada neznaš što će se dogoditi ili kako će nešto što radim ispasti dok ne probam…» everything after but is bullshit» – to mi je najdraža maksima!
Foto: Nikki Vancaš/privatni arhiv
Zahvala Harat’s Pub
Pripremila: Maja Vizjak
