Deny Balaban, ulazi u svijet glazbe nakon završetka srednje škole za fotografa, klasa Saša Žica i Borislava Božića. Fotografira koncerte te tako upoznaje puno poznatih i nepoznatih dobrih glazbenika koji sviraju glazbu za život jednako kao što si i on priželjkuje. U slobodno vrijeme svira, piše pjesme te traži pravu osobu s kojom bi svirao. Službeni je fotograf zadnje sezone kolumne Grada koji kreira!
Kako je sve krenulo?
Od malena sam bio okružen glazbom. Otac je u svijetu glazbe pa je logično da to prenese na nas. Moj brat i ja smo od malih nogu imali instrumente u rukama gitara, bubnjevi, bass, klavir ili pjevanje. Kada sam krenuo u osnovnu roditelji su me upisali u glazbenu školu. Puno mojih prijatelja bili su u toj školi pa mi je i to bila motivacija. Prvi izbor bio je klavir, nakon klavira drugi odabir bio je bubanj, no imao sam lošeg profesora pa nisam htio odlaziti na lekcije i u to vrijeme sam slomio ruku pa nisam niti mogao svirati. Odustao sam od glazbene škole i sam krenuo učiti sve instrumente. Tijekom srednje škole, koje sam pogađao u Rijeci bio sam u učeničkom domu i tamo sam sa grupom prijatelja osnovao domski bend. Svirali smo iz našeg gušta što bi glazba ustvari trebala biti. Nakon završetka škole vratio sam se u svoj rodni Labin i sada sviram sam u malom studiju koji sam napravio u svojoj sobi.
Gdje te možemo sresti?
Na dobrom koncertu, izložbi ili u mojem studiju gdje provodim večinu svog vremena.
Za kraj vizija…
Sebe želim vidjeti na pozornicama i sa nekim velikim bendom, čak i ako nismo popularni samo da živim od glazbe to bi mi činilo zadovoljstvo.
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Saša Žic
Zahvala: Mon cafe
