Gorana Stipeč Brlić nakon završene gimnazije i glazbene škole upisuje Arhitektonski fakultet u Ljubljani (Fakulteta za arhitekturo). U Ljubljani radi u uredima Atelier Vozlič i Atelierarhitekti. Po povratku u Rijeku, aktivno se počinje baviti arhitekturnom praksom kroz društveni rad vodeći radionice te Sekciju kao i kroz različite urede i to Dražul Glušica arhitekti, Plan21 te privatnu praksu AO16. Vanjski je suradnik na Građevinskom fakultetu u Rijeci.
Više o Gorani i njezinom radu možete saznati na:
Web:http://www.ao16.hr/?fbclid=IwAR0pifhuWM-1Ls94zOlt-QctNs3ozX0Q8MFwWgkkoP30zu1fdnDJCBQ77Eg
Facebook: https://www.facebook.com/a.radionica/
Facebook: https://www.facebook.com/sekcija.dar/
Kako je sve krenulo?
Od kada znam za sebe interese sam gajila prema različitim umjetnostima. Od glazbe, crtanja, kasnije fotografije, pa i glume… Nisam bila jedna od onih koji su od malena znali da je arhitektura baš ono što žele raditi u životu. Dok sam odrastala imala sam ideje o različitim zanimanjima – od glazbenice i dizajnerice do fizičarke i biokemičarke. Za arhitekturu sam se spontano zanimala kroz putovanja i fotografije, na kojima su već tada bile više zgrade, a manje ljudi. Ideju da se bavim arhitekturom natuknula mi je profesorica povijesti umjetnosti iz srednje škole, Marija Baričević. Na prijemni sam otišla, paralelno dvojeći oko upisa na glazbenu akademiju. Očito sam odabrala ovo prvo. Iako glazba je uvijek tu, zahvaljujući ponekom rijetkom glazbenom angažmanu održavam vezu s tim dijelom moje osobnosti. Mnogi ljudi baš iz glazbenog svijeta utjecali su na mene možda i više od arhitekata.
Kako je izgledalo studirati i raditi u Ljubljani?
U Ljubljani sam provela šest i pol godina, studirajući, radeći, sudjelujući na međunarodnim radionicama, putujući. Čak sam i u Rusiju putovala s vizom Slovenske ambasade. U uredu Atelierarhitekti kojeg je vodio moj fakultetski mentor Jurij Kobe i asistent Rok Žnidaršič, radila sam na različitim projektima i natječajima. Tamo sam naučila mnogo o tome kako posao funkcionira u Sloveniji, ali i o kreativnom procesu u radu. Koliko god mi je u Ljubljani bilo zanimljivo, odlučila sam se vratiti u Rijeku. Željela sam svojim radom doprinositi svome gradu.
Ipak si se vratila…
Po povratku sam osnovala A.radionicu koju vodim i danas iz koje se izrodila današnja Sekcija, u konačnici zbog koje sam postala i predsjednica Društva arhitekata Rijeka. A.radionica je format zamišljen kao pripreme za fakultet za srednjoškolce koje zanimaju dizajn, arhitektura ili krajobrazna arhitektura, kroz koju neće naučiti samo crtati već i čuti iskustva različitih stručnjaka, posjetiti različite izložbe i urede, te kroz realno iskustvo kulturno se obrazovati da imaju znanje o tome što znače arhitektura, dizajn, umjetnosti i kakvo mjesto imaju u kuturnoj svijesti ljudi, čak i ako ne upišu jedan od tih fakulteta. A.radionicu sam osnovala i u početku vodila s kolegicama Janom Mikuličić Antulov i Nikom Keller, a danas ju vodim sama uz pomoć Mirte Stipeč, Ariane Sušanj i Ane Orlić. Sekcija je nastala kao platforma za pokretanje A.radionice, ali nije bila aktivna sve dok se radioničari koji su završili fakultete nisu počeli vraćati u Rijeku. Sekcija je nastala kao njihova inicijativa da se mladi intenzivnije uključe u razvoj urbanosti grada. Sekcija ovisno o projektu broji stalno aktivnih desetak članova i još tridesetak koji se prijavljuju ovisno o projektima. Do sada smo ostvarili uspješne suradnje sa Student day festivalom, Udrugom Rijeka 21 za osobe s down sindromom, EPK2020, KD Čistoćom, Gradom Rijekom i drugim institucijama. Najzanimljiviji projekt koji je ostavio najjači trag među građanima Rijeke su Neboderi-grad među oblacima, kojim smo pokušali osvijestiti građane o problemima, ali i o vrijednostima stambenih višekatnica u Rijeci, koje invazivno definiraju riječku panoramu. Nadamo se uskoro urediti i neku od krovnih terasa i omogućiti kvalitetniji život za petstotinjak stanara nebodera. Potpisi su skupljeni, sada još samo financije. Privatnom praksom sam se počela baviti nakon staža u uredu Dražul Glušica arhitekti. Vlastiti ured mi omogućuje kreiranje vlastitog rasporeda i jednostavnije balansiranje između društveno aktivnog rada i projektiranja. Društveno aktivni rad me veseli i nadam se da će u budućnosti projekti biti još jačeg i kvalitetnijeg odjeka. U sadašnjem projektantskom timu radim sa Arianom Sušanj i Damianom Sobol Turinom, koji su nekada polazili A.radionicu i članovi su Sekcije.
Planovi za dalje…
Nemam neku jasnu viziju, a i inače ne volim puno govoriti o planovima, radije stojim iza realiziranih projekata. Nisam pobornik previše priče, a malo konkretizacije. Kako bi to sročila u nešto kratko – radim dalje s vjerom da će projekti na kojima radim, sama ili sa svojim suradnicima, bili oni za javnost ili za privatne investitore, u odnosu na kontekst u kojem nastaju ostaviti trag s jasnom porukom za bolju budućnost.
Manje priče više rada :)…uz malo zabave.
Pripremila: Maja Vizjak
Fotografija: Deny Balaban
Zahvala: Cacao