Često vam pišemo o preporukama knjiga i raznih djela, a rijetko se dotaknemo naših najmlađih. Danas vam donosimo intervju s Nadom Zidar-Bogadi, dječjom spisateljicom. Razgovarali smo o njenoj karijeri, pisanju, inspiraciji…
Nada je rođena u Zagrebu 1957. godine gdje je završila tada petogodišnju srednju Školu primijenjene umjetnosti te studij jugoslavenskih jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu.
Već tridesetak godina piše za djecu i odrasle, i to: poeziju, haiku, kratku prozu, basne, epigrame i stihovane igrokaze za djecu.
Dosad je objavila dvadesetak knjiga za djecu te četiri knjige haiku poezije. Za haiku je pohvaljena na prestižnim natječajima u Japanu (Ito En) i natječaju Vladimir Devidé, a Nadine su haiku pjesme uvrštene u razne antologije.
Književni tekstovi za djecu (proza, poezija, igrokazi, haiku) uvršteni su u brojne čitanke, književne zbornike i antologije poezije i igrokaza za djecu. Lektirna je autorica, članica Društva hrvatskih književnika i Hrvatskog društva književnika za djecu i mlade.
Zašto pišem za djecu
Poznanstvo s poznatom lutkaricom Vlastom Pokrivkom odredilo me kao književnicu za djecu jer sam počela pisati za amatersko lutkarsko kazalište KVAK. U njemu je Vlasta bila i osnivačica, i vrijedna voditeljica i Duša svih lutaka.
U knjizi Vlaste Pokrivke Dijete i scenska lutka 1979. tiskani su i moji prvi tekstovi za djecu.
Još kao apsolventica na Filozofskom fakultetu 1994. objavila sam potom knjigu poezije za djecu Mjesečev sin, a knjigu izabranih pjesama za djecu Plavi san 2014. Pogovor knjigama potpisuje veliki književni kritičar i teoretičar hrvatske književnosti za djecu i mlade prof. dr. Joža Skok.
Inspiracija prirodom – očaranost morem
Očaranost prirodom bitna je karakteristika mojeg poetskog stvaralaštva. Očaranost morem i velika ljubav prema tom beskrajnom plavetnilu javila se kod mene još u dječjoj dobi i do danas me nije napustila. Osim prirode inspiracija su mi i univerzalne pjesničke teme: sloboda, ljepota, snovi. Pisanjem za djecu čuvam i branim ono zaigrano i začuđeno dijete u sebi, a sam čin pisanja pruža mi poznati osjećaj stvaralačke slobode i zaigranosti.
U prikazu 2. izdanja moje knjige poezije za djecu Plavi san (Alka script, 2016., Zagreb) Gea Cetinić je napisala: „Pjesništvo Nade Zidar-Bogadi nema dobnih granica, pjesme povezuju djecu i odrasle – djecu koja vide više od odraslih i odrasle koji ne prestaju biti djeca.“...
Kao dijete bila sam na višemjesečnom liječenju u Velom Lošinju nakon velike poplave u Zagrebu 1964. Tamo sam pohađala i osnovnu školu u Područnom odjelu Dječje bolnice Veli Lošinj. Neizmjerno plavetnilo koje sam tada prvi put vidjela kao dijete moju je dječju dušu očaralo za čitav život!
Gotovo šezdeset godina prošlo je od toga prvog susreta s morem, no još i sad, i svaki put kad dolazim u Veli Lošinj, čini mi se da dolazim – kući. Da se vraćam nestvarno lijepom pejzažu moje djetinje duše!
Sretan cvrčak – moje najpoznatije književno djelo za djecu
Prije 29 godina nastao je u Beču moj rukopis basni Sretan cvrčak, koji je prvi put tiskan 1996. 2011. knjizi je pridružen i animirani film Marijana Lončara nastao prema istoimenoj basni, koji je nagrađen prvom nagradom na Danima hrvatske animacije 2004. u Zagrebu.
Animirani film je sjajna motivacija za čitanje, pa i ove basne. Učenici ga obožavaju. Ponekad na književnom susretu taj filmić djeca žele pogledati i po nekoliko puta! Htjeli mi to priznati ili ne, mi danas živimo u vremenu multimedijalne komunikacije.
Knjiga je već dulje vrijeme na popisu neobavezne lektire, a još prošle godine trebao je iz tiska izaći i njemački prijevod iste vrsnog prevoditelja Ante Mate Ivandića.
Djeca vole moje igrokaze i rado ih izvode na školskim priredbama
Djeca već više od dva desetljeća rado izvode moje igrokaze poput onoga Jutro mravlje kraljice, Prodavaonica na kraju grada ili Kokoš kod frizera i to na smotrama učeničkog literarnog, dramskog i novinarskog stvaralaštva LiDraNu kao i na školskim pozornicama i školskim priredbama u Hrvatskoj i izvan nje.
Godine 2016. objavljen je izbor mojih igrokaza u knjizi Kokoš kod frizera, a od ove školske godine učenici šestih razreda mogu u čitanci Šestica (Profil Klett) pronaći moj najnoviji igrokaz Komarac u kazalištu koji je inače izvrsno dramatiziran i izveden u radio emisiji Kutić poezije te se, uz još nekoliko mojih igrokaza i pjesama, može pronaći u arhivi navedene emisije za djecu.
Zanimljivo je da djeca vrlo lijepo prihvaćaju i haiku kao pjesničku formu i određenu sliku prirode. Budući da je haiku kao kratak pjesnički izričaj od samo 17 slogova u nastavnom kurikulu hrvatskoga jezika za 6. razred, učenici šestih razreda imaju priliku i sami iskušati svoje sposobnosti u pisanju te asketske forme, tog najjapanskijeg stiha, kojim su nekada pisali i veliki japanski pjesnici poput samuraja Matsuo Bashoa ili velikoga Isse, Busona i drugih.
U aktualnoj čitanci Šestica (Profil Klett) nalazi se i moj haiku (Napušten otok/poletjet će za pticom./Tako je sam.) koji je i vrsni haiku pjesnik i najpoznatiji japanolog Vladimir Devide izabrao i uvrstio u Antologiju hrvatskog haiku pjesništva (P.i.P. Naklada Pavičić, 1996., Zagreb).
Može li se u našoj zemlji živjeti od pisanja za djecu
Nažalost, ja nisam mogla biti slobodna umjetnica jer se od književnog rada u našoj zemlji teško moglo i može živjeti. Književnici u Hrvatskoj stvaraju za malo tržište, naklade su male (kao i autorski honorari!), a brojne ankete govore da se sve manje i čita. Ako se knjige ne čitaju i ne prodaju, teško se od pisanja može živjeti. Pogotovo se to odnosi na književnike koji pišu za djecu i mlade, a haiku knjige da i ne spominjem.
Osim navedenog, većina se izdavačkih kuća ponaša neprofesionalno i maćehinski prema književnicima čija književna djela uvrštavaju u čitanke i udžbenike za osnovne škole bez znanja i suglasnosti autora. I sama sam nedavno ostala začuđena kad sam naknadno doznala da je čak 6 književnih tekstova uvršteno u aktualne čitanke bez moga znanja i suglasnosti. I bez honorara, naravno!
Odmor u Opatiji i na Kvarneru
Već neko vrijeme za predah od svakidašnjih jadikovki u Zagrebu odlazimo muž i ja na kvarnerske otoke, Rab ili Lošinj… Ili u Opatiju u koju je, uostalom, rado i često na ladanje dolazio i austrijski car Franjo Josip. Tko ne bi ozdravio na onoj romantičnoj šetnici uz more od Opatije do Lovrana?!
Ukoliko vaše dijete voli čitati, od srca preporučujemo djelo Nade Zidar-Bogadi, a nakon što pročita – javite nam dojmove!
Više o ”Sretnom cvrčku” pročitajte ovdje.
Prethodni članak – DIRLJIV I NAPET ROMAN KRISTIN HARMEL ”KNJIGA IZGUBLJENIH IMENA”
