Kad bi napisala da mi je Rijeka najljepši grad na svijetu..
Ne bih bila iskrena. A poštujem ako vama je.
Kad bih napisala da je Rijeka najposebniji grad na svijetu…
Bila bih iskrena. A poštujem ako vama nije.
I najposebniji, i najneobičniji, i vrlo svojeglav i vrlo karakteran i vrlo karakteran, i baš radi svega ima jedna kategorija ljepša od najljepše. Rijeka je najdraža.
To vam je kao kod djece. Od komplimenata Preslatka/Presladak, Najljepši/Najljepša, puno je bitnije djecu osnaživati i hraniti drugim nekim riječima koji naglašavaju vještine, posebnosti, osvješćuju mogućnosti. A Rijeka, iako nije dijete kao da tek stasa u grad koji tek mora pokazati svu raskoš mogućnosti, osobina i perspektiva.
Nije Rijeka grad kroz koji ćete prvi put prolaziti i diviti se građevinama, u biti često dok vozim razmišljam što misle svi oni koji prvi put prolaze ulicama grada. Ali sva alternativnost i otvorenost grada kao da priča iz uređenih i neuređenih fazova, kao da progovara iz brdovitih kvartova, dorečenih i nedorečenih trgova.
Rijeka nisu ulice, trgovi, fasade, Rijeka su baš njezini ljudi.
Ljudi koji na vaše rečenice upućuju Šta da? Ljudi svih generacija koji dočekuju ŠČ bend i pjevaju sve hitove dok se majke djeci trude objasniti kako neke riječi nisu takve kakve se čine. Ljudi koji i u ozbiljnim godinama nemaju pojma gdje je koja ulica. Ljudi kojima oči posebno sjaje danima kad grad obasja Rabuzinovo sunce, ljudi koji maske na lice stavljaju jedino dok traje karneval.
Ljudi koji ne pate od prihvaćanja, a prihvaćaju svakoga.
Ljudi koji uživaju u glazbi, umjetnosti, druženjima, šetnjama Korzom i svakom pomaku grada.
Ljudi koji znaju da grad može više i zato svojim “malim djelovanjem” stalno daju više. Ljudi koje se više bave sobom, nego drugima. Ljudi koji prigovaraju jer vole, koji stvaraju jer žele bolje. Ljudi kojima je u svijetu koji sve više poprima obrasce materijalnog itekako ostalo bitno emotivno, duhovno i stvarno.
Imam osjećaj da s Rijekom nećete doživjeti fatalnu ljubav na prvi pogled. Ali, to možda samo znači da bi se jednako brzo i odljubili. Rijeka se zavoli drugačije. Rijeka se voli nekako slojevitije.
Svjesna sam i svih stvari koje bi mogle biti bolje. Neka to ostane želja za dalje. “Mi se veselimo i onome sto imamo” kažu poznati stihovi i to je tako. A veselit ćemo se još i više kad Rijeka umjesto da mirno teče postane grad koji snažno buja.
Jer to može. Treba. Zaslužuje. Sretan Dan grada Rijeke svim Riječankama, Riječanima i svima kojima Rijeka ima neko posebno mjesto u srcu. Znam da vas ima 🙂
Forza Fiume.
Pripremila: Marija Mažar
