Rijeke je jučer imala svoj dan. Ne kao svoj pravi dan koji slavimo u lipnju već svoj dan u formi karnevala koji se održava od 1982. godine i pozicionira Rijeku na karnevalsku kartu Europe. Ili čak svijeta.
Duga je to tradicija imajući na umu da su prve godine Korzom prošle tri skupine, a sada broj broj skupina premašuje sto, sudionike brojimo u tisućama, a broj gledatelja u desetcima tisuća. Međunarodna karnevalska povorka nije samo povorka različitih maski, ona je i bitna poruka.
Maškare u Rijeci spoj su nekoliko elemenata. Uvijek imamo tradiciju, tu su zvončari, Gradska glazba Trsat, Prve riječke mažoretkinje… uvijek imamo grupe koje njeguju visoku estetiku i ljepotom maski donesu nam dašak Brazila, bar to tako mi zamišljamo… Na karnevalu ćete uvijek vidjeti i grupe koje svojim prisutstvom daju poruku, ili se radi o sarkazmu na neki dio života ili vrlo očito i vješto se poigravaju s nekim licima političke scene, ali Karneval ima i tu stranu, i mi Riječani ju volimo. Neki se samo dođu dobro zabaviti, otkačeno se obuku, stave super muziku i dižu atmosferu gdje god se pojave. I to je super!
U Međunarodnoj karnevalskoj povorci sudjelovala sam nekoliko godina i mogu reći da mi su mi to vrlo drage uspomene, ponosna sam na tradiciju svoga kraja i razlog zbog kojeg sam krenula pisati o ovoj temi je vrlo jednostavan.
Jučer sam s obitelji bila u gradu. Predivan zimski dan izmamio je jako velik broj ljudi, ne pamtim toliko ljudi na poziciji na koju mi uvijek idemo i još nešto ne pamtim. Ne pamtim toliko lijepi karneval, koliko truda uloženo u maske i ideje, koja energija, koja ljubav i sinergija! Bilo je godina kad bih se vratila s nekim mlakim dojmova, no ove godine Rijeka je pokazala sve ono što je, grad u kojem teče i kreativnost i kritički duh i još uvijek veliko i otvoreno srce koje mi nekad toliko fali osjetiti u svakodnevnom životu moga grada.
Još ću karnevalsku štoriju zaključiti jednim osvrtom.. Dok je većina mobitela bila usmjerena u grupe, u šašave i domišljate pojedince, kreativce, boje, nisam mogla ne primijetiti i par pojedinaca koji su svoje pametne telefone isključivo usmjerili da zabilježele neke manje lijepe trenutke tipa prepun koš smeća, blizu nekih fast food restorana ostaci ambalaža, bilo je očito da u cijeloj slici ne uživaju i da se love druge strane priče… Imam nešto za reći, dakle, u istoj perpektivi svi vide različito, hoćete li vidjeti ljepotu boja i rapsodiju maski ili ćete se zagledati u detalji koji bi mogli biti bolji, na vama je. Konstruktivna kritika i savjet uvijek se može dati fino, gospodski, vjerujem da ako ima osnova da će biti uvaženi. Ne treba zanemariti ono loše, nikako, no šteta je, šteta ne uživati u radostima kojima smo okruženi. A drugi zaključak istog slučaja: Bačena ambalaža nije ogledalo riječkog karnevala, ogledalo je ljudi 😉
“Budi što želiš” moto je karnevala, primjenjiv ne samo te jedne nedjelje godišnje nego i svakodnevno!
Sada kad su maske pale, euforija završila, sada je vrijeme da ne samo budemo što želimo već da jednako strastveno se borimo za sreću po nekim pitanjima koja su izmakla kontroli. Vjerujem da i bez riječi napisane, sve vam je jasno.
No, kako volim zaključiti u lijepom tonu, iskoristit ću priliku jer iskreno želim čestitati organizarotima i svim sudionicima, moja su djeca uživala i po povratku doma pričala kako jedva čekaju iduću godinu, već planiraju svoje maske i pričaju tko im se najviše svidio, pa bolje od toga ne može!
Pripremila: Marija Mažar
