Zasigurno ste se u nekoliko navrata pronašli u situaciji kada je vašoj dragoj osobi bitan datum – bio rođendan, Božić, vjenčanje, krizma, pričest, krštenje… a vi nemate ideju za nikatan poklon. Naravno, uvijek možete posegnuti za klasičnim poklonima – nakit, parfem ili novac, a danas donosimo jedan naš domaći kreativan projekt koji nas je raznježio na prvu.
Riječ je o ‘Ruža i kist’ oslikanim i personaliziranim Biblijama. Razgovarali smo s Marijom Pavković, vlasnicom obrta ”Ruža i kist” koji se bavi oslikavanjem Biblija.
Marija ima 29 godina, magistra je edukacijske rehabilitacije. Dolazi iz Dugog Sela, iz velike obitelji s devetero djece. Pokrenula je Ružu i kist nakon završetka faksa, i četiri godine je to bio njezin mali biznis sa strane, jer joj je glavni posao bio u struci, s djecom s teškoćama u razvoju.
Ovog ljeta je taj posao sa strane narastao u toj mjeri, da je morala napustiti posao u struci i u potpunosti se predati ”Ruža i kistu” kao ful time job. U nastavku donosimo razgovor s Marijom i njezinom putu.
Kako si započela s ukrašavanjem Biblija? I što sve izrađuješ/ukrašavaš?
Oslikavanje Biblija započela sam jako postupno. Najprije sam se još u srednjoj školi zaljubila u kaligrafiju – sjećam se da sam jako voljela pisati kaligrafijom razne citate u bilježnice. Tijekom studija sam poželjela na zid svoje sobe staviti natpis „you are loved“ kako bih uvijek imala podsjetnik da me Bog bezuvjetno voli. Sama sam napisala taj citat na platnu, i uskoro počela slične takve natpise poklanjati prijateljicama, koje su me potaknule da ih počnem prodavati.
Pokrenula sam „Ružu i kist“ baš na dan kada sam diplomirala, 2018. godine, i dvije godine sam izrađivala takve natpise, a u međuvremenu sam na internetu pratila kako se izrađuju oslikane Biblije u Americi (tamo je to vrlo popularno). Oduševila sam se s time i odlučila pokrenuti to i ovdje u Hrvatskoj.
Najprije sam izradila Bibliju za sebe, a onda počela prodavati. Vjera je veliki i najvažniji dio mog života i jako me veseli što kroz svoj rad mogu omogućiti drugima da poklanjaju personalizirane Biblije svojim najdražima i da se Božja riječ širi.
Biblije oslikavam već dvije godine, a od ovog ljeta od toga i živim! Izrađujem još i natpise na drvetu, cvjetne okvire (s citatom i prešanim cvijećem), oslikane dnevnike, te krsne i ukrasne svijeće, a još neki novi proizvodi čekaju kada ću imati malo više vremena da ih realiziram i pustim u prodaju.
Kada si otkrila da si umjetnička duša i kreativka. Ispričaj nam o tome!
Kroz odrastanje sam zajedno sa sestrama jako zavoljela ručni rad i dugo vremena je za mene kreativnost i način opuštanja bilo štrikanje. Uvijek sam voljela te male trenutke mira, kada su ruke zaposlene, misli opuštene i usmjerene na rad. Ali nikad prije zapravo nisam sjedila s kistom u ruci i slikala, tako da se i sama sebi ponekad čudim da je upravo slikanje sada moja karijera. Nisam pohađala nikakve tečaje slikanja i svjesna sam da tu vještinu još uvijek trebam razvijati i usavršavati, ali vidim veliki napredak u odnosu na početak.
Moja prva ljubav je kaligrafija – s njom sam se susrela prvi puta na tečaju u srednjoj školi, a onda sam kroz godine razvila svoj krasopis i upravo pisanje citata je moj najdraži dio rada. Iako sam imala predivan posao radeći u struci s djecom, sada kada radim u potpunosti za kreativni biznis, osjećam da imam najdivniju karijeru na svijetu. Oduvijek mi je bila velika želja raditi za sebe i sada sam to i ostvarila. Rad s djecom mi je još uvijek u srcu, i dalje se obrazujem na različitim edukacijama vezanim za rad s djecom, i namjeravam ostati povezana na neki način s djecom, ili kroz rad ili volontiranje.
Trenutno sam se potpuno posvetila malom kreativnom poduzetništvu što me sasvim ispunjava. Velika prekretnica u mom životu je zapravo bio trenutak kada sam dobila otkaz u struci zbog covid potvrda. Iako sam ostala bez posla, imala sam duboki mir u sebi i nisam se uopće zabrinjavala što ću i kako ću. Nakon otkaza sam stekla predivna iskustva radeći kao dadilja na Visu i kod sestre u Londonu.
Mogu reći da niti jedan dan nakon otkaza nisam bila nezaposlena, a biznis je samo rastao i rastao.
Uvjerila sam se da kad se jedna vrata zatvore, druga se uvijek otvore i donose nešto još ljepše. Imam puno planova i ideja za dalje, jer posvećujući se kreativnosti stalno neke nove ideje padaju na pamet i u tome je ljepota malog kreativnog poduzetništva.
Kojom tehnikom se koristiš? Gdje si ju naučila?
Biblije oslikavam akrilnim bojama. Tehniku sam naučila preko nekih stranica na internetu, a onda još dodatno sama usavršila. Oslikane Biblije su isprobano dugotrajne – boja ne puca i ne guli se, ne mijenja se s vremenom. Prilikom naručivanja svoje Biblije, kupci mogu izabrati neki od mojih ponuđenih dizajna, ili Biblija može biti u potpunosti custom-made, sa slikom koju kupci sami zamisle. A citat naravno svaki kupac bira za sebe, kao i mogućnost pisanja imena osobe kojoj je namijenjena.
Oslikane Biblije većinom se kupuju kao poklon za vjenčanja, krštenja ili krizme, ali i za rođendane ili za osobnu upotrebu. Nadam se da takve posebno oslikane korice moje kupce mogu potaknuti da Bibliju što češće otvaraju, a s tom namjerom sam i prevela s njemačkog jedan jako lijepi plan čitanja Biblije kroz godinu dana, kojeg šaljem uz svaku Bibliju. Moja želja je da ovakva Biblija ne stoji kao ukras na polici, nego da kupcima zbilja postane pratioc na životnom putu.
Gdje crpiš inspiraciju?
Svoju inspiraciju pronalazim u vjeri i u svojoj svakodnevici. Mislim da svakodnevica ne mora biti stresna, zahtjevna ili dosadna, nego može biti izvor inspiracije i ljepote. Kroz život sam naučila da sve ovisi o perspektivi i mom unutrašnjem stavu i načinu razmišljanja. Sada mogu reći da živim polako, smireno i ispunjeno, i upravo u mnogim malim trenucima svakoga dana vidim ljepotu.
Snagu napunjam u jutarnjoj molitvi i gotovo svakodnevnim odlascima na misu. Vjera me potiče da konstantno radim na sebi. I s ispunjenim životom, srcem koje ima mir, jako lako dolaze ideje za neki novi dizajn, i lako prenosim ideje kupaca na korice. Mislim da je u mom životu sada sve prožeto radom, ali i dubokim mirom, a to dvoje zajedno mi daje snagu i polet za dalje.
Na Instagramu sam vidjela da voliš volontirati. Ispričaj nam o tome. Kako ljude potaknuti da volontiraju?
Na mene je veliki utjecaj imalo volontiranje s kojim sam započela u srednjoj školi, u zajednici Marijina legija, te u Zakladi Čujem, vjerujem, vidim gdje sam se susrela s mladima s invaliditetom što me potaklo i da upišem Edukacijsko – rehabilitacijski fakultet i posvetim se radu s djecom s teškoćama u razvoju. Također, jedan od najljepših perioda u mom životu je godina pauze nakon srednje škole kada sam godinu dana volontirala u Irskoj u domu za beskućnice i nakon toga u ekumenskom selu Taize u Francuskoj.
Volontiranje je otvorilo neke nove vidike u meni, pružilo mi prekrasna iskustva susreta s ljudima i oblikovalo me kao osobu. Preporučila bih svim mladim ljudima, koji često imaju velike ideale, ali su danas možda zbog načina života previše usmjereni na sebe, da pronađu mjesto na kojem mogu dati nešto od sebe drugima, i to će sigurno obogatiti njihov život. Ako želimo ostaviti trag na ovom svijetu, i ako tražimo smisao i ono što nas ispunjava, a pogotovo su mladi u velikom traženju, predivno je otvoriti se prilikama koje pružaju razne udruge, zajednice i preko njih volontirati, možda i putovati.
Ako netko ne zna što želi sa svojim životom i koji je pravi put za njega (kao što ni ja nisam znala nakon srednje škole), preporučila bih volontiranje u području koje ih zanima (rad s ljudima, s djecom, u prirodi…). Meni je to pomoglo u odabiru fakulteta, a stekla sam prijateljstva za cijeli život, kao i ispunjenost što, čini mi se, mnogi danas traže a nikako ne pronalaze.
Poruka za kraj!
Dodala bih samo da svatko od nas ima priliku graditi svoju sreću a za to je važno njegovati svoju dušu i raditi svoje „stvari za dušu“, ulagati u stvari koje volimo, koje nas ispunjavaju, razvijati interese i usavršavati ih, pa makar drugi govorili da se „to ne isplati“. Hobiji nam daju posebnu ljepotu života, oni baš obogaćuju naš život iznutra. Mislim da je za naše mentalno zdravlje i užurbani život kojeg danas svi živimo jako važno kvalitetno provoditi vrijeme, što manje na ekranima, a više radeći nešto što nas zapravo odmara, jer upravo je to onda odmor za dušu.
Ne moramo briljirati u tome, najvažnije je da nas ispunjava i opušta. Neki od mojih „stvari za dušu“, uz slikanje, su kuhanje, izrada sourdough kruha i štrikanje. A mnogima, poput mene, hobi se može pretvoriti i u karijeru. Po svom iskustvu mogu reći da je moguće uspjeti i ovdje u Hrvatskoj, pa i živjeti od umjetnosti.
Ja u slikanje i kaligrafiju nisam krenula s nekim poduzetničkim mindsetom, nisam imala ciljeve i snove da to bude moja karijera. Sve je teklo jednostavno i spontano – krenula sam s tim obrtom samo zato što sam jako voljela kaligrafiju i to je bio prvenstveno moj odmor i opuštanje, a nisam niti sanjala gdje će me to odvesti! Život je predivan i pun iznenađenja, i nikada nije crn, uvijek postoji nešto što možemo raditi i nečemu doprinositi.
Foto: Instagram Ruža i kist
Prethodni tekst – PRONAŠLE SMO PRESLATKE UKRASE ZA KOSU S HRVATSKIM POTPISOM
