Naša današnja sugovornica stiže nam iz Istre, točnije iz Buzeta. Studentica je Kulturologije na Filozofskom fakultetu u Rijeci, te iako ima tek 22 godine fotografskog iskustva joj ne nedostaje jer je fotografiju otkrila već s nepunih 11 godina. Ova mlada kreativna svakim danom i svakim novim projektom se trudi naučiti nešto novo jer ona obožava fotografiju, glazbu i umjetnost te njihov spoj u jednome, a za Stiluetu je otkrila nešto više o svojim fotografskim počecima, najvećim izazovima te planovima i željama za budućnost. Ona je Alessia Stelko i ovo je njezina priča.
Draga Alessia, dobro nam došla na Stiluetu za početak moramo te upitati da nam kažeš nešto o sebi, tko je Alessia kada se ne krije iza fotoaparata i što voliš raditi u slobodno vrijeme?
Kada u ruci nemam fotoaparat, imam kist. Velika mi je strast slikarstvo. Od malenih nogu slikam temperama, vodenim bojicama, dok sada je u pitanju akvarel i akril. Osim slikarstva, sviram klavir 12 godina i gitaru nešto manje od 10, bez nota.
Kada si otkrila svoju ljubav prema fotografiji?
Ljubav prema fotografiji otkrila sam sa nepunih 11 godina i to slučajno. Sakupljanjem sličica (onda popularnih žvakaćih guma ”Hubba Bubba”), te na temelju punog albuma zaokružila nagradu – analogni podvodni fotoaparat! Prva fotografija bio je galeb na nebu, nekim slučajem unutar zlatnog reza. Kasnije sam imala prvi digitalac i time počela vlastite radove stavljati na Facebook. Danas mi je glavna platforma Instagram, a sekundarna je Facebook. Od digitalnog fotoaparata do prvog DSLR-a bio je dug i naporan put. Pohađala sam dva tečaja fotografije, te fotografirala brojne koncerte, evente, festivale, bila jedina natjecateljica iz Hrvatske na Serbia Fashion Week-u… Fotografija mi je omogućila mnoga poznanstva pa i prijateljstva, iskustva i lekcije.
Iako si još uvijek studentica i vrlo si mlada je li fotografija ono čime se želiš baviti i u budućnosti, te možeš li nam opisati svoj vizualni identitet?
Nakon dvije godine pauze od srednje škole, kao studentica Kulturologije na Filozofskom fakultetu u Rijeci, odlučila sam nakon završenog studija dodijeliti pažnju samo fotografiji. Moj vizualni identitet bih opisala kao zaljubljenost u ljudske crte lica, pa tako i linije u geometriji te njihov spoj, manipulacija geometrije i portretne fotografije. Također me zanima kako svijetlo u određenim uvjetima pada na kožu, kako se reflektira i ponaša tokom fotografiranja. Neonske boje su kul!
Što te najviše inspirira i motivira?
Inspiriraju me boje, miješanje boja jedna u drugu, zvukovi te arhitektura. U svemu pronalazim inspiraciju ali naravno ovisi o mom raspoloženju taj dan. Ukratko pronalazak inspiracije ne predstavlja problem.
Sigurni smo da imaš puno radova na koje si izrazito ponosna, ali možeš li nam otkriti možda svoj najdraži rad?
Svaki rad doživljavam kao posebno. svaki ima priču ”iza scene”, svaki mi je donio drugo iskustvo, tako je malo teže odvojiti najdraži.
Što bi bio tvoj najveći izazov kao jednog fotografa?
Najveći problem jest zapravo lokacija. Lokacija koja odgovara mojoj ideji je ponekad gotovo nemoguća. Pronalazak određenog modela koji odgovara ideju manje je zahtjevniji od lokacije. Određenu ideju sama izvodim, sama sam svoj vizažist i stilist, a modeli su mi većinom poznanici ili prijatelji (ponekad ljudi koje ne poznajem).
U današnje vrijeme novih tehnologija i društvenih mreža, fotografija i fotografiranje je jedno vrlo rastuće zanimanje, pogotovo u inozemstvu gdje je dobar fotograf jako cijenjen, misliš li i da je naše, domaće tržište na istoj razini ili još treba puno rada?
Smatram da naše tržište ne shvaća ozbiljno ulogu fotografa, misle da je jednostavno. Obično misle ”ti dođeš, klinkeš, ma šta ti je to”. Ne razumiju da oprema košta, vrijeme košta i trud košta. Problem je jer se kreativnost izražava u manjim količinama nego bi trebalo, a autorski radovi kradu i koriste kao plagijat.
Tko ti je najveća podrška i potpora u životu?
Potpora su obitelj i prijatelji, jako sam im zahvalna na tome.
Za kraj otkrij nam svoje želje i planove za budućnost?
Moji planovi za budućnost su svakakvi, svakim danom sve kreativniji i luđi. Voljela bi imati svoj studio u kojem mogu imati osiguranu lokaciju gdje ne moram misliti o drugim smetnjama oko sebe. Voljela bih završili još jedan tečaj fotografije, upoznati nove ljude, putovati, naučiti nove jezike i najviše od svega – uživati!
Alessiu i njezin rad možete pratiti na Facebook stranici Stelko Photography te Instagram profilu @alessiastelko.
Foto: Alessia Stelko